U vrijeme kada se često čuje kako su svi ljudi djeca Božja, zanimljivo je vidjeti što Biblija o tome govori i kako reformacijski spisi govore o posinjenju.

Ivanovo evanđelje vrlo jasno naglašava da je potrebno ispuniti uvijete da bi smo bili posinjeni i time postali djeca Božja. Dakle, trebamo “primiti Krista” zatim “vjerovati u njegovo ime” te biti “rođeni od Boga (nanovorođenje)”.

“A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.” Ivan 1, 12-14

Westminstersko vjeroispovjedanje u 12. poglavlju govori o značenju posinjenja:

“Sve koji su opravdani, Bog se milostivo udostojao u svome Sinu Isusu Kristu i zbog njega, učiniti dionicima milosti posinjenja, čime su ubrojeni u djecu Božju i uživaju sve slobode i povlastice koje imaju kao njegova djeca. Bog ih je označio svojim imenom, primili su Duha posinjenja, pristupajući k tronu milosti s hrabrošću, kliču: Abba, Oče; Bog ih štiti, brine se za njih, milostiv je prema njima i očinski ih kori; ali ih nikada ne odbacuje, već su zapečaćeni za dan otkupljenja, nasljednici su obećanja i baštinici vječnoga spasenja.”

Zvati Boga Ocem, privilegija je posinjenih: „Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: ‘Abba! Oče!’“ (Rim 8,15); „A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!«“ (Gal 4, 6)

Dakle, iako su svi ljudi stvorenja Božja, u biblijskom i teološkom smislu, samo oni koji su posinjeni, imaju status djece Božje.