ŠTO SE DOGAĐA S ČOVJEKOM IZMEĐU SMRTI I KRISTOVOG DRUGOG DOLASKA?

Sva ljudska bića čekaju smrt, osim ako se Krist prije ne vrati. Iskustvo smrti nam je svima velika nepoznanica. Smrt znači prestanak našeg ovozemaljskog života i pred nama je nepoznata budućnost koje se plašimo, što je sasvim normalno. Normalno je da želimo znati što će biti s nama kada umremo.

Čovjek nije stvoren da umre

Pogledajmo prvo što nas Biblija uči o smrti. Prvo, kada je čovjek stvoren, smrt nije bila dio ljudskog iskustva. Smrt je došla kao posljedica prokletstva nakon čovjekova pada u grijeh. Čovjek je prvotno bio stvoren, smrt došla kao posljedica prokletstva nakon čovjekova pada u grijeh. Čovjek je prvotno bio stvoren da živi, a ne da umire. Obzirom da je smrt posljedica pada u grijeh, to je iskustvo strano našoj prirodi. Čak je i Isus oklijevao pred smrću u Getsemanskom vrtu.

Smrt je odvajanje duše od tijela

Drugo, Biblija nas uči kako je smrt odvajanje duha/duše od tijela. Tu tvrdnju nalazimo u dijelovima Biblije koji govore o uskrsnuću, gdje se duh vraća tijelu (1 Kr 17,22; Lk 8, 55). To nam govori da smrt znači da čovjekov duh i duša napušta tijelo. Naša tijela ostaju u zemlji, vraćaju se u prah iz kojeg su nastala. No, što se događa s ljudskom dušom?

Na sreću, Biblija nam govori što se događa nakon smrti. Apostol Pavao piše o tome u 2 Korinćanima. U jednom dijelu govori o “zemaljskom šatoru, kući” (2 Kor 5,1). Možda nam se ovo objašnjenje čini malo nejasnim, no čitajući dalje apostol objašnjava da misli na tijelo (2 Kor 5, 6-9). Čak ni vjernici ne žele umrijeti (2 Kor 5, 2-4). Bojimo se smrti, a to nam govori da je u ljudskoj prirodi da tijelo i duša (duh) budu jedno. Odvajanje tijela i duše nam predstavlja prijetnju i zato se bojimo.

Čekaju nas proslavljena tijela

Kršćani, koji znaju da će jednoga dana primiti proslavljena tijela, raduju se danu kada će se opet “obući” u tijelo (2 Kor 5,4). Pavao nadalje govori da dok smo u tijelu, daleko smo u Gospodinu (2 Kor 5,6). Što znači “biti odvojen od tijela”? Znači biti blizu Gospodina (2 Kor 5,6). Drugim riječima, kada umremo naša duša napušta tijelo i odlazi Gospodinu odmah. Biblija na ni na koji način ne daje ni naslutiti da postoji neko prijelazno stanje u kojem duša čeka odlazak Gospodinu.

To potvrđuje i Pavao kad je bio suočen s mogućnošću vlastite smrti: “Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak.” (Fil 1,21). Pavao je očekivao neki dobitak sa smrću; a to je mogao očekivati i reći jedino ako je bio siguran da nakon smrti ide Gospodinu.

Potvrda ove izjave, da vjernici nakon smrti odmah idu Bogu, nalazimo na drugome mjestu. U jednoj od svojih poslanica Pavao opisuje Kristov povratak kada će sa sobom dovesti one koji su umrli ujedinjeni s njim (1 Sol 4,11).

Stanje između smrti i Kristovog dolaska nije trajno stanje

Važno je napomenuti da, iako naše duše nakon smrti odlaze kod Boga, to nije trajno stanje. Nalazimo da Biblija na nekim mjestima govori i prijelaznom stanju između trenutka smrti i konačnog uskrsnuća za drugog Kristovog dolaska.

Što se događa nakon Kristovog dolaska?

Pažljivim proučavanjem Poslanice Solunjanima nalazimo da Pavao govori o Drugom Kristovom dolasku kada će s Njim doći i oni koji su umrli ujedinjeni s Gospodinom (1 Sol 4,14-15). Njihova tijela će uskrsnuti i biti ujedinjena s dušom. Tek onda će oni koji će tada biti živi, biti i pozvani. Pavao nas uči da oni koji budu živi u vrijeme Kristova Drugog dolaska neće umrijeti, već će njihova tijela u trenu biti preobražena u proslavljena tijela (1 Kor 15, 52).

No što će biti s nekršćanima? Biblija nam o tome ne govori, osim u priči o bogatašu i Lazaru (Lk 16, 19-31). Iz te priče vidimo da su obje duše, i Lazara i bogataša bile svjesne i nakon smrti. Lazar je otišao u raj (krilo Abrahamovo), dok je bogataš završio na mjestu gdje se strašno mučio. Kao i s vjernicima, stanje kada će duša i tijelo biti odvojeni nije konačno stanje. Dok vjernici odlaze u prisutnost Božju, nevjernici odlaze na mjesto muka.

Isus nas uči da će prilikom svojeg drugog dolaska pozvati mrtve iz grobova, neke na uskrsnuće i život, a neke na osudu (Iv 5, 25-29). Iz ovoga učenja vidimo da će se i nevjernici, kao i vjernici, ujediniti sa svojim tijelima. Tada će im se suditi, i duši i tijelu a vjernici će ući u slavu također potpuni, dušom i tijelom.

Autor: Morthon H. Smith

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Odgovori