Urlich Zwingli (1484.-1531.) svećenik iz Züricha, začetnik je reformacije u Švicarskoj. Smatra se prvim reformiranim teologom. Studirao je teologiju u Bazelu, Bernu i Beču. U Bazelu za vrijeme studija upoznaje spise poznatoga humanista Erazma Roterdamskog, a 1515. godine imao je priliku i osobno ga upoznati. Erazmov će utjecaj odrediti Zwinglijev život i djelovanje. Od 1506. do 1516. Zwingli je služio kao svećenik u Glarousu a od 1516. do 1518. svećeničku je službu obavljao u Einsiedelnu. Godine 1519. Zwingli je preuzeo službu svećenika u Zürichu. U to vrijeme počinje se zanimati i za Luthera.
Nakon 1522. Zwingli istupa s reformama. Godine 1523. napisao je 67. teza u kojima je odbacio mnoga srednjovjekovna vjerovanja poput nametnutog posta, svećeničkog celibata, čistilišta, misne žrtve, svećeničkog posredništva i sl. Još kao svećenik oženio se udovicom Annom Reinhard, godinu dana prije nego li će se Luther oženiti s bivšom redovnicom Katarinom.
Težio je za radikalnijom reformom od Luthera. Po njemu, kršćani su dužni činiti ono što Biblija naučava a ne trebaju činiti ono što ne nalaze u Bibliji. Zato je uveo jednostavnu službu Božju, čija je središnjica bila propovijed. Uklanja i orgulje iz crkve, liturgijsku odjeću, liturgijski prostor pojednostavljuje (uklanja kipove i slike, oltare i sl.). Kasnija praksa u nekim reformiranim (tzv. kalvinističkim crkvama) po pitanju bogoslužja, odijevanja služitelja i sl. više je Zwinglijanska nego kalvinistička.
Zwingli se i u teologiji radikalno udaljuje od Luthera. Za razliku od Lutherova gledišta o euharistiji tzv. konssubstancijacije (da je Krist prisutan tijelom u euharistiji bez materijalne promjene elemenata), Zwingli je naučavao da je euharistija samo komemoracija, odnosno sjećanje na smrt Gospodnju. Ovo je gledište danas dominantno u mnogim novijim tzv. crkvama reformacijske baštine, dok ga tradicionalne protestantske crkve odbacuju. Pod Zwinglijevim utjecajem neke crkve i danas imaju rijetku službu Euharistije (Večere Gospodnje) 4 do 6 puta godišnje.
Bez obzira na razlike u vjerovanju, Zwingli je puno više poštovao Luthera nego Luther Zwinglija. Nazivao ga je vragom i “crvljivim orahom”. Iako su se u konačnici mogli složiti oko 15-ak članaka vjere, pitanje Večere Gospodnje je ostala nepremostiva prepreka zajedničkom djevovanju ova dva reformatora.
Svoj doprinos Zwingli je dao u propovijedanju. Naime, započeo je propovijedanje biblijskih knjiga ( lectio continua), počevši od Po Mateju, nastavljajući s Djelima apostolskim, zatim poslanicama da bi nakon Novoga zavjeta prešao na starozavjetne biblijske knjige.
Godine 1524. Zwinglijeve su reforme došle u krizu jer je gradsko vijeće smatralo da su reforme preradikalne te da se previše udaljavaju od tradicionalnih oblika Crkve. Zwingli se pokorio volji vijeća te je tako u svojim redovima stvorio oporbu. Radikalna skupina predvođena Conradom Crebelom (?-1526.), Felixom Manzom (1498.-1527.) i Georgom Blaurockom (1491.-1529.) napuštaju Zwinglija a glavni razlog razilaženja je pitanje krštenja. Naime ova je radikalna skupina smatrala da samo vjerujući (odrasli) mogu biti kršteni, temeljem svoje vjere a kako djeci upravo taj uvjet manjka, djeca ne mogu biti valjano krštena.
Conrad Crebel, Felixom Manz i Georg Blaurock bili su sljedbenici anabaptističkog pokreta koji je vjerovao u krštenje odraslih, vjerujućih u Krista. Oni su 21. siječnja 1525. godine u kući Felixa Manza obavili međusobna krštenja odraslih podronjenjem. Tim je krštenjem bila ustanovljena prva crkva Švicarske braće.
Zwingli je vjerovao da Sveto Pismo određuje sva područja kako pojedinca tako i društva, te da se i politički treba boriti za te vrijednosti. Nakon što je pokušao prisiliti katoličke kantone (pojedine švicarske države) da prihvate reformirano propovijedanje, došlo je do pobune katolika što je dovelo do bitke kod Kappela, gdje je Zwingli ubijen 11. listopada 1531. godine..
Heinrich Bullinger, Zwinglijev zet i pastor koji ga je naslijedio u službi, piše da je Zwingli pronađen ranjen na bojnom polju. Kad je Zwingli odbio posljednje pomazanje od strane rimokatoličkog svećenika, neprijateljski kapetan “izvukao je mač i dao Zwingliju udarac od kojeg je odmah umro.” Njegovi neprijatelji odsjekli su mu glavu, sjekli njegovo tijelo, spalili komade, a zatim ih pomiješali sa svinjskim iznutricama kako bi spriječili da se njegovi ostaci koriste kao relikvija.
Zwinglijev utjecaj potisnuo je kasnije Jean Calvin koji je ostavio snažniji trag u Švicarskoj reformaciji.
Autor: Dr.sc. Jasmin Milić