Poziv na zabavu u bogoslužjima u današnje se vrijeme predstavlja u posebno obmanjujućem obliku. Često se prodaje u ime evangelizacije. Kažu da bogoslužje moramo učiniti zanimljivim i izazovnim za neobraćene kako bi mogli doći u crkvu i obratiti se. Na prvi je pogled taj argument privlačan. Svi želimo vidjeti mnoge dovedene vjeri u Krista. Tko želi biti protiv evangelizacije? Ali moramo se sjetiti da zabava nije evangelizacija, a evangelizacija nije bogoslužje. Ljude neće evangelizirati žongleri, nego naviještanje evanđelja. Dok je evangelizacija dio bogoslužja na kojemu se vjerno propovijeda evanđelje, smisao i cilj bogoslužja je da se oni koji vjeruju u Krista, trebaju susresti s Bogom.

U 1 Korinćanima 14, 24-25 apostol Pavao obrazlaže o prisutnosti nevjernog na bogoslužju. Pavao ne poziva crkvu da ga zabavlja i čini kako bi se dobro osjećao. Upravno jasnim i shvatljivim iznošenjem istine, nevjerni treba shvatiti da je grješnik: “I tako, past će ničice, pokloniti se Bogu i priznati da je doista Bog među vama!”

Vjerno bogoslužje gdje je prvi smisao susret Boga sa svojim narodom kroz Njegovu riječ, može imati i drugi učinak – da nevjernici dođu vjeri. Bogoslužje ne smije biti utemeljeno za nevjernike. Ono je za Boga i Njegov narod.

Cijela služba u crkvi, dakle ne smije postojati ni kao zabava ni kao evangelizacija. Namjesto toga, mora služiti ujedinjenu Božjega naroda za njegov susret s Bogom.

Autor: Robert Godfrey

Iz: Bogougodno slavljenje, Osijek, 2007.

Naslovna fotografija: Pexels