Nadahnutost Biblije važna je tema razgovora u suvremenom svijetu. Mnogi govore da je Biblija nadahnuta. Kad ih upitamo što to znači, daju različite odgovore.
Neki tvrde da je Biblija nadahnuta poput nadahnutih djela velikana svjetske književnosti: “Biblija potiče ljudska srca da dosegnu velike visine”, kažu. To, međutim, ne čini Bibliju jedinstvenom knjigom. Mnoga su druga književna djela, poput Shakespearovih, Miltonovih, Homerovih i Dickensonovih postigla isto. Drugim riječima, takvi ljudi vide Bibliju jedino kao majstorsko djelo ljudskoga uma ali joj ne priznaju božansko podrijetlo.
Drugi smatraju da je Biblija nadahnuta knjiga jer sadrži Božju riječ – uz mnoge mitove, greške i legende. Smatraju da ne treba poistovjetiti Bibliju s Božjom riječi, već je držati svjedokom Božjeg ophođenja s ljudima. Ili drugim riječima, a u Bibliji se može naći Božja riječ, ali nije istovjetna s Božjom riječi.
Ta su dva gledišta nedovoljna kad razmatramo činjenice Biblije. U njoj je jasno izraženo da ona nije samo nadahnuto književno djelo niti pogrešiv zapis Božjih poruka, već nepogrešiva Božja riječ.
Dva važna biblijska navoda izričito potvrđuju tu istinu: “Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti” (2 Tim 3,16). Riječ nadahnuto je prijevod grčke riječi theopneustos, što znači Bogom nadahnuto. Prema tome Biblija potječe od Boga a ne od čovjeka.
Drugi navod kaže: “Jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskog htijenja, nego su ljudi govorili do Boga, potaknuti od Duha Svetoga” (2 Petrova 1,21). To potvrđuje da je Bog pokretao pisce Biblije da zapišu ono što je on želio. Nije to bilo mehaničko diktiranje, kako neki tvrde. Bog je, naime, upotrijebio svakog pojedinog pisca i njegovu sobnost da sačine Bogom ovlašteno djelo.
Postupak nadahnuća zahvaća svaku riječ (“Svako pismo”), odbacujući zamisao o mitu ili pogreški. Kako Bog stoji iza Pisma, a savršen je, i rezultat mora biti bez greške. Da su Bibliji ili Svetom pismu moguće greške, danas bismo u rukama držali Bogom nadahnute greške. Važno je shvatiti takav stav, jer čitava kršćanska vjera počiva na premisi da “Bog postoji i ne šuti”, kako je to napisao čuveni teolog Francis Schaeffer voditelj L’Abri centra.
Nekad je lakše shvatiti smisao nadahnuća kad se ono uspoređuje s objavom. Ona se povezuje s izvornim i stvarnim iznošenjem istina. (1. Korinćanima 2,10). Nadahnuće se s druge strane odnosi na primanje i doslovno pisanje istine.
Nadahnuće znači da je “Bog po svojem Svetom Duhu djelovao na jedinstveno nadnaravan način kako bi ispisane riječi Biblije ili Svetog pisma bile doista Božje riječi.”
Ljudi, pisci Biblije pisali su spontano, koristeći um i iskustvo, a ipak njihove riječi nisu bile samo riječi čovjeka nego doslovce Božje riječi. Bog ih je uvijek nadzirao u njihovu pisanju, što je dovelo da je Biblija postala Božja riječ izrečena čovjekovim riječima.
Izvor: Josh McDowell i Don Stewart, Odgovori na teška pitanja
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.