“Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!” Luka 10, 23-24

Starac Šimun, čiji himan izgovaramo u Večernjoj molitvi, uzevši Krista u svoje naručje, izgovorio je predivne riječi:

”Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenije tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Lk 2, 29-32

Ono, što su generacije vjerujući kroz tisuće godine iščekivale, sada je u njegovim rukama, kao malo djetešce, ali on zna da je to zapravo Emanuel- Bog među nama.

I dok je Krist hodio ovom zemljom, mnogi su u njemu prepoznali dugo očekivanog Mesiju. Osim naroda Božjeg-Izraela, mnogi su neznabošci također bili zahvalni Bogu što su mogli susresti, vidjeti, dotaknuti Krista. Kako su samo bile blažene oči, ali oči duše onih koje prepoznaše Krista-Mesiju u Isusu.

I tada, dok je hodio ovom zemljom, dok je činio čuda, liječio bolesne, uskrisavao mrtve, oslobađao opsjednute, iskazivao mnoga djela ljubavi, bilo je onih čije oči nisu vidjele, čija duša nije prepoznala da je među njima Spasitelj. Imali su takvu privilegiju da ih pohodi sam Bog, ali su promašili priliku.

I danas je mnogo onih koji ne vide. Apostol Pavao to objašnjava na način da je “…bog ovoga svijeta oslijepio pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.. (2 Korinćanima 4,4). “…bog ovoga svijeta” je dakako Sotona, koji želi oslijepiti ljude da ne prepoznaju Krista.

No, blažene su oči koje i danas prepoznaju Spasitelja. Poput slijepoga kojemu Isus otvara oči i mi koji smo progledali, kažemo: Ne znam kako, ali znamo da smo bili slijepi ali sada vidimo.

I pored tame koja se nadvila na nas, nad nama je svjetlo. Vidjeli smo, upoznali smo Mesiju koji je i naš izbavitelj. Prepoznajmo ga u nevolji, prepoznajmo ga u bolesti, prepoznajmo ga u blagoslovima koje imamo. Nemojmo zavidjeti onima koji ne vide, nemojmo se bojati onih koji su slijepi niti se osjećati manje vrijednima pred njima.  Gospodin nam je dao da ga spoznamo i to je najveća privilegija koju smo mogli dobiti od Gospodina. To nije naša zasluga već njegova milost. I zato, hvalimo se Gospodinom koji je vidjelo naše.

Autor: Biskup Jasmin Milić

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.