O Kristovom posredništvu govori nam   Westminstersko vjeroispovijedanje (reformacijski spis iz 17. stoljeća) u 8. poglavlju:

I. Svidjelo se Bogu da u svome vječnom naumu odabere i pošalje Gospodina Isusa Krista, svoga jedinorođenoga Sina, da bude Posrednik između Boga i ljudi, da bude Prorok, Svećenik i Kralj, Glava i Spasitelj svoje Crkve, baštinik svega i Sudac svijetu. Njemu je Bog dao svoj narod da budu njegovo potomstvo, da ih on otkupi, pozove, opravda, posveti i proslavi.

II. Sin Božji, druga osoba Trojstva, koji je pravi i vječni Bog, istobitan s Ocem, uzeo je na sebe – kada se navršila punina vremena – ljudsku narav sa svim njezinim svojstvima i nedaćama, ali bez grijeha. Začet je po Duhu Svetome u krilu djevice Marije, od njezine biti. Tako su se dvije potpune i odvojene naravi, Božja i ljudska, nerazdvojno stopile u jednoj osobi, bez prerada, sastavljanja ili međusobnog miješanja. Ta je osoba pravi Bog i pravi čovjek, pa ipak jedan Krist, jedini Posrednik između Boga i čovjeka.

III. U svojoj ljudskoj naravi, koja je bila tako stopljena s božanskom, Gospodin Isus bio je posvećen i pomazan Duhom Svetim preko mjere; u njemu se nalazi sve bogatstvo mudrosti i znanja, i Ocu se svidjelo da sva punina prebiva upravo u njemu, kako bi on svet, nevin, neokaljan, pun milosti i istine mogao u potpunosti izvršiti službu Posrednika i Jamca. On nije sam preuzeo ovu službu na sebe, već ga je Otac pozvao na to i predao moć i sud njemu u ruke, zapovjedivši mu da izvrši tu službu.

IV. Tu je službu Gospodin Isus rado preuzeo, a kako bi mogao izvršiti zakon morao se roditi pod zakonom i savršeno ga je ispunio. Krist je također prolazio kroz strašne duševne patnje dok je boravio na zemlji, kroz tjelesne patnje, bio je razapet, umro i pokopan, ostao pod vlašću smrti tri dana, ali nije doživio truleži smrti. Trećega dana uskrsnuo je od mrtvih s onim istim tijelom u kojemu je patio i s tim je istim tijelom uzašao na nebo i sada sjedi s desne Ocu, posreduje za nas, i u tom će se tijelu vratiti na svršetku svijeta te suditi ljudima i anđelima.

V. Gospodin Isus svojom je savršenom poslušnošću i žrtvom, u kojoj je predao sebe, te koju je po vječnome Duhu prinio jednom zauvijek Bogu, u potpunosti zadovoljio Očevu pravdu, pribavivši ne samo pomirenje, već i vječnu baštinu u kraljevstvu nebeskom, za sve one koje mu je Otac dao.

VI. Premda je djelo otkupljenja bilo izvršeno tek nakon njegova utjelovljenja, ipak se valjanost, djelotvornost i blagoslovi toga utjelovljenja prenose na izabrane kroz sva vremena od početka svijeta, u i po obećanjima, likovima i žrtvama po kojima se njega tada otkrivalo i navješćivalo da će biti od sjemena ženina te da će satrti glavu zmiji; da je on Janje zaklano od postanka svijeta, onaj koji je isti jučer, danas, sutra i zauvijek.

VII. U svom djelu posredništva Krist djeluje s obje naravi, svaka narav čini ono što je njoj svojstveno, a zbog jedinstva tih dviju naravi Pismo ponekad pripisuje svojstvo jedne naravi drugoj.

VIII. Krist djelotvorno primjenjuje i donosi otkupljenje onima za koje je i pribavio to otkupljenje, posreduje za njih i otkriva im u svojoj Riječi i po svojoj Riječi otajstva spasenja, djelotvorno ih uvjerava svojim Duhom na vjeru i poslušnost, upravlja njihovim srcima svojom Riječju i Duhom, savladava sve njihove neprijatelje svojom moći i mudrošću i to sve u skladu sa svojom nepojmljivom, predivnom voljom.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.