Što nam Kristovo rodoslovlje govori o Božjoj vjernosti svome savezu?

U Knjizi Postanka (49, 8-10), najavljuje se dolazak Mesije iz plemena Judina. Među svim svojim sinovima, Jakov odabire Judu. Iako Juda nije bio Jakovljev prvijenac, Bog ga odabire posred brojne braće budući da su se druga braća pokazala nedostojnim očeva blagoslova. Upravo iz Judinog potomstva dolazi osoba posebnog poslanja; netko komu će se klanjati svi narodi, komu pripada žezlo kraljevsko i palica vladalačka.

Početak Evanđelja po Mateju (Mt 1, 1-17) donosi upravo to rodoslovlje od Abrahama, Izaka i Jakova do Isusa Krista. Od Judina potomstva doći će onaj »kome će se narodi pokoriti«. U njegovom potomstvu bilo je ratnika, velikana, grješnika, ubojica i pravednika, ali Božje obećanje ostalo je nepoljuljano do dana ispunjenja.

Može se reći da je povijest Izraela povijest velikih padova i uspona, otpada i povrataka Bogu. Unatoč tome, Bog je uvijek bio vjeran svojemu savezu koji je sklopio s Izraelcima. Jeruzalem je bio razrušen, Hram je bio srušen, narod odveden u ropstvo, gdje je ostao tijekom cijelog jednog naraštaja. Mislilo se da to više nitko ne može vratiti, obnoviti i gledajući ljudskim očima, to se nikako i nije moglo obnoviti. Ipak, Bog ih se, zbog svoje vjernosti savezu, sjetio i izbavio ih, jer je izumro onaj nevjerni naraštaj. Bog govori tom novom naraštaju: vratite se u svoj dom. Tko bi mogao sve to obnoviti osim Boga? Da nije Božje ljubavi, da nije njegova vjernog saveza, već bi odavno svima nestalo vjere. Sve nas drži samo Božja vjernost njegovu savezu.

Što nam govori Isusovo rodoslovlje? Upravo to da je Bog doista vjeran svojim obećanjima mimo čovjekove prevrtljive naravi. Svaki je Isusov predak imao priliku surađivati s Božjim obećanjem i utkati se na neki način u rodoslovlje Isusa Krista. Na koncu je i sam Josip, Marijin muž, kao posljednji u tome nizu i koji stoji pred  kušnjom i izborom: da surađuje s Bogom ili ne. Našao se u situaciji da treba birati, da li prihvatiti ono što Bog traži od njega. Anđeo mu se obraća i hrabri ga: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. « (Mt 1,20).

Rodoslovlje je osobito bilo bitno u židovskoj tradiciji – židovski kralj je morao biti Hebrej, a ne stranac  (PnZ 17,15) i mora biti potomak kralja Davida (2 Sam 7,14).

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova, tako počinje Matejevo Evanđelje. U obraćanju Abrahamu, Bog mu obećava sina i preko njega veliki narod. Bog u tom obraćanju također navješćuje potomka koji će uspostaviti kraljevstvo, a to je Isus Krist.

Ako promatramo rodoslovlje iz Matejevog Evanđelja, većinu imena prepoznajemo – to su imena stvarnih osoba iz Starog Zavjeta koje su živjele tijekom vremena. Isus se ovim rodoslovljem prepoznaje kao ljudska osoba (pored njegove božanske prirode) koja je rođena od stvarnih osoba. Podatak o Isusovom čovještvu je od bitnog značaja. Krist je u potpunosti čovjek i u potpunosti Bog. I to nam potvrđuje Ivan apostol: “Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je” (1 Iv 4,2).

Sve spomenute osobe u ovom rodoslovlju su bili grešnici i to je realnost rodoslovlja, Isusovog, a i našeg. Neki od spomenutih osoba u Isusovom rodoslovlju su se protivili Božjim obećanjima i naumima.

Svu Božju vjernost svom savezu i mi danas možemo osjetiti i prepoznati. Koliko puta smo se bunili protiv Božjeg nauma, koliko puta smo mu okrenuli leđa, koliko puta smo rekli u životu „ma mogu ja to sam, ne trebaš ti meni Gospodine“, a kada dođe nevolja, kušnja, napast onda čovjek traži Boga: „Bože pa što sam ja tebi skrivio, pomozi mi“. Bog je uvijek tu, iako smo slabi, krhki i nevjerni, on je uvijek vjeran i na njega se uvijek možemo osloniti. Nikada nam On neće okrenuti leđa, ali naša volja i naši puti nisu uvijek i onakvi kako ih je Bog za nas zamislio, nisu uvijek jednaki Božjim putevima. Stoga čovjek ne može uvijek shvatiti i prihvatiti Božju volju, jer čovjek ima svoje želje i gleda ih iz sadašnjeg trenutka, a Bog ima pogled u vječnost i dobro zna što nama treba.

Autor: Saša Maligec

Naslovna fotografija: Primjerak Gutenbergove Biblije (Wikipedia)

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori