Danas vlada plima nesanice. Koriste se razne tablete koje služe tome da nas uspavaju i to ako je moguće ekspresno i da onda spavamo točno onoliko koliko nam treba. Ne valja ako smo još pospani ujutro kad se trebamo probuditi i kad nas te tablete trebaju popustiti i pustiti da odemo na posao ili gdje nas već obveze vode. Danas je tako vrijeme, danas se nema vremena.
Doista je bilo lako pastirima u ono vrijeme po tom pitanju pa i samom Isusu. Ako se ne naspavaš po noći malo ili malo više dremneš po danu. U jednom trenu vidimo Isusa da spava u barci koju hvata oluja i to vjerojatno zato što je noć prije molio.
Riječ Badnjak najvjerojatnije vuče svoj etimološki korijen iz staroslavenske riječi ‘ baditi’ što zapravo znači bdjeti. Vidimo pastire kako su budni pod vedrim nebom, okupljeni oko neke vatrice i ono što rade je, ako ne prebivanje u tišini, a ono razgovor i možda pjevušenje neke pjesmice. Bdjeli su nad svojim stadom. Odjednom im se objavi anđeo i donese im vijest o jednom posebnom rođenju. Dao im je time još jednu dodatnu, najvažniju temu za razgovor i oni je itekako prihvatiše i počeše o tome „ govoriti jedan drugom”. Dodatno je to bilo pojačano i pjesmom anđeoskog zbora. Anđeli su im pokazali kako se doista pjeva.
Bdjenje je u židovskoj tradiciji bilo prisutno , možda još prisutnije , za Pesah, mi bi rekli za Uskrs. Još od vremena Mojsija i boravka u Egiptu, prije samo izlaska iz Egipta i ropstva, za vrijeme prve Pashalne večere ljudi su bdjeli. Razlika od ovog bdjenja u Betlehemu je bila u tome što su sve obitelji bile upućene da se drže na okupu unutar svojih kuća – da ne izlaze van. U svojim zatvorenim prostorima su bili zajedno, objedovali , pričali ,slušali govore starijih, vjerojatno i oni nešto pjevušili.
Danas kad se ljudi skupe zajedno više se gleda na mobitel nego jedan u drugoga. Ljudi se skupljaju zajedno po kafićima , ili gdje već, radi te osnovne ljudske potrebe za razgovorom i druženjem, ali koja je to razlika u odnosu na ova biblijska druženja! Nemaju vremena jedan drugoga valjano saslušati; uskaču jedni drugima u riječ ; mnoštvo je nesporazuma i mnoštvo svjetovnih i nesvetih tema u tim razgovorima. Mnoštvo psovki . A mnogi gledaju u već rečene mobilne uređaje. Sjede ili stoje zajedno, kao razgovaraju a zapravo su često duhom odsutni.
Pastiri su nam primjer kako se družiti i razgovarati. Imali su cijelu noć pred sobom. Imali su vremena . Bili su upućeni jedni na druge i na kraju bili su zainteresirani za svete teme.
Pravo bdjenje je vrsta molitve. Isus poziva u Getsemanskom vrtu svoje učenike da bdiju i mole. Ima više vrsta molitve kao što ima više vrsta razgovora i govora. Nisu samo pisane ili slobodne molitve one koje koristimo nego i tihe , molitve zaziva evo molitve u bdjenju i ostali oblici molitvi i pobožnosti. To može biti kad smo u zajedništvu sa nekim ali i kad smo sami.
Različite vrste molitve kao i razgovora i govora treba vježbati. U 1 Tim 4 : 7 poslanice imamo upućen nam poziv da se vježba u pobožnosti.
Propovijed je kao vrsta govora isto različita u vrstama. Ovo je vrijeme prigodno i propovijed treba biti prigodna, blaža, dobrohotnija i svjetlija.
Ono što nas veže u ovom trenu je, nadam se, želja za dobrim za boljim. Mislim da je ta potreba u životu svakog zdravog ljudskog bića kao i potreba da se razgovara i bude prihvaćen.
Razgovarajmo međusobno kao pastiri o događaju ovih dana – Rođenju Isusovom. Slušajmo jedni drugoga. Vježbajmo molitvu , bdijenje i duhovno zajedništvo. Bog će se u tome i nama objaviti.
Autor: Đakon Damir Sitar
Video propovijed možete pogledati ovdje.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.