KRIST JE MEĐU NAMA – I JEST I BIT ĆE!


“I Riječ tijelom postade i nastani se među nama… “Ivan 1, 14

Proslov evanđelja po Ivanu kojega smo na Božić već čitali, govori nam o božanskom porijeklu Isusovom. Evanđelist Matej započinje s njegovom ljudskom linijom, ljudskim porijeklom dovodeći nas do toga da će mu ime biti Emanuel – Bog s nama, a Ivan započinje njegovim božanskim porijeklom, dovodeći nas do činjenice da je ta riječ tijelom postala. I tako nas evanđelisti, svatko na svoj način uvjerava u važnu istinu o Kristu da je on i božanskog i ljudskog podrijetla, da je Krist bogočovjek. I nikako se u Kristu ne smije gledati djelomičnog Boga i djelomičnog čovjeka, već Boga u potpunosti o čovjeka u potpunosti. I nije to dakako lako niti vjerovati niti shvatiti. To je i otajstvo, tajna vjere koja nam neće do kraja, našim sposobnostima spoznaje biti jasna, ali nam Bog opet otkriva ono što nam je najvažnije za naše spasenje, za našu vjeru i za naše ohrabrenje.

I riječ je tijelom postala

Kada nam Ivan kaže da je riječ tijelom postala, to zapravo znači da je Bog postao čovjekom. I dok čovjek teži da postane bog te se u toj svojoj težnji pobunio protiv Boga, odbacio njegovu vladavinu i opasno se zaigrao u toj igri vlastite moći koja ga zapravo vuče ka propasti, Bog je odlučio postati čovjekom. I dok je čovjek u svojoj težnji da postane bog pokazao mržnju, otpor i želju da eliminira jedinoga Boga, Bog je postao čovjekom iz ljubavi prema čovjeku, u želji da ga zadobije za sebe, da ga spasi, prigrli i da osvoji njegovo prijateljstvo za vječnost. Dok čovjek teži da postane bog kako bi se uzvisio, pokazao svoju moć i dominaciju, Bog je odlučio biti čovjek kako bi se ponizio da bi čovjeka uzvisio.

Što je čovjek moćniji, to manje pokazuje ljubavi a Isus je postao čovjekom, ponizivši se do smrti na križu kako bi pokazao nemjerljivu ljubav prema čovjeku.
Dakle, kada Krist postaje tijelo, čovjek, to je čin ljubavi prema čovjeku, težnja da pomiri s čovjekom i vrati u zagrljaj svoga Stvoritelja.

Mogao je dakako Bog i na drugi način spasiti čovjeka, ali je u svojoj suverenosti odlučio pokazati najveličanstveniji čini ljubavi upravo po tome što nije ostao samo iznad nas, neki daleki nedokučivi Bog, već jedan od nas, hodajući našim stazama sve do smrti, smrti na križu kao najveličanstvenijoj gesti ljubavi prema čovjeku.

I nastanila se među nama

Ispravan prijevod originalnoga teksta ovdje je „ušatorila se među nama“. U Starome zavjetu nalazimo Šator sastanka ili tabernakul koji nije bio samo preteča Hrama i mjesto bogoštovlja već i znak prisutnosti Božje među ljudima. Šatoru se pristupalo kao samome Bogu jer tu je boravila Božja slava. O tome čitamo u Izlasku 33, 7-11 gdje se Šatoru pristupa u nakani da se razgovara s Bogom i tamo bi i Mojsije razgovarao s Bogom kao što čovjek razgovara s prijateljem. U Izlasku 40, 34-35 čitamo: „onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalište.“. Šator je bio pokretan tako da ga se nosilo gdje god je Božji narod išao, na putu ka obećanoj zemlji. To je bio znak da je Bog među njima, s njima.

Krist dolazi da se „ušatori“ među nama. Kao što je šator u potpunosti bio nastanjen Bogom, tako i utjelovljena riječ dolazi kao punina božanstva u tijelu. Kao što je šator bio jasan znak prisutnosti Božje među ljudima, Krist postaje konkretna prisutnost Božja.

Poput šatora, i Krist je na našem životnom putu s nama. Put naroda Božjega nije bio niti malo lagan, kao što nije ni naš životni put dok hitamo ka svome cilju. No, na tome putu nismo sami. On doista jest s nama i u radosti i u žalosti, u trpljenju i blagostanju, u miru i nemiru, u sigurnosti i neizvjesnosti. Naravno da nije uvijek lako nositi se sa svim nedaćama i životnim izazovima, posebno u ovo vrijeme kada su se različita iskušenja nadvila nad čovjeka, no veliki je blagoslov u svemu tome znati da je Bog nastanjen – ušatoren među nama.

I činjenica da je Bog i sam bio čovjek, da je prošao i sam teškoće životnoga puta pa čak i najokrutniju smrt, ohrabruje nas da Bog nije izvan naših borbi već da nas razumije i da nam postaje konkretna utjeha ali i izbavitelj.
Neka nas ova ohrabrujuća istina osnaži u vremenu koje je ispred nas. Ulazimo u neizvjesnu godinu ne znajući što nas čeka sve u njoj. Ako sudimo po godini koja je iza nas, mogli bismo biti u nemiru i nesigurnosti, ali kada znamo da se Bog ušatorio među nama, tada možemo hrabro zakoračiti u buduće vrijeme.

Jedan stari kršćanski pozdrav glasi: Krist je među nama. A odgovara se: I jest i bit će! Neka tako bude. Amen.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Pogledajte video propovijed i pretplatite se na YouTube kanal biskupa Jasmina:

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori