Kako prepoznati Božji glas?

Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je rijetko govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta.  No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi – oči su njegove počele slabiti te više nije mogao vidjeti –svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. I Jahve zovnu: »Samuele! Samuele!« A on odgovori: »Evo me!« I otrča k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli reče: »Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!« I on ode i leže. I Jahve opet zovnu: »Samuele! Samuele!« Samuel usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« A Eli odgovori: »Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!«  Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena riječ Jahvina. I Jahve zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: »Evo me! Ti si me zvao!« Sada Eli razumje da je Jahve zvao dječaka.  Zato reče Samuelu: »Idi i lezi, a ako te zovne, ti reci: ‘Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.’« I Samuel ode i leže na svoje mjesto. I dođe Jahve i stade i zovnu kao prije: »Samuele! Samuele!« A Samuel odgovori: »Govori, sluga tvoj sluša. Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju.« 1 Samuelova 3, 1-10, 19

Bog komunicira s čovjekom. Biblija o tome svjedoči skoro na svakoj svojoj stranici. Bog se čovjeku objavljivao i s njim razgovarao na različite načine. Nekada je to bio jasan glas, nekada u snu kao što je možda slučaj ovdje sa Samuelom. Bog govori po propovijedanoj riječi Božjoj, po drugima, po okolnostima i sl.

No, kako da znamo da nam Bog govori? Kako u mnoštvu glasova koje nas okružuje, prepoznati Božji glas? Hajdemo sagledati Samuelov slučaj koji nam donekle može dati odgovor na ovo pitanje.

Samuel je bio iz Benjaminova plemena. Otac mu se zvao Elkana a majka Ana. Ana je bila nerotkinja te se žarko molila da dobije sina. Zavjetovala se da će, ako joj Bog usliša molitvu, sina predati Gospodinu da mu služi. Bog je molitvu uslišao, Ana je rodila Samuela te je on u svojoj dječačkoj dobi došao u svetište kako bi se pod nadzorom svećenika Elija pripremao za službu.  

Eli je već bio star i trebao je nasljednika. Nažalost, njegovi sinovi su se odmetnuli od Gospoda i to je za njega zasigurno bilo veoma teško iskustvo. Želio je njih vidjeti kako služe Bogu, no, Bog mu je podario Samuela kao duhovnog sina koji će ga,  Božjom suverenom odlukom naslijediti u ovoj uzvišenoj službi.

Samuel je spavao u svetištu. Tu  je kovčeg, tu je slava Gospodnja. Bio je doista u blizini Gospodnjoj. A kad si u blizini Gospodnjoj, Bog progovara.

Samuela je taj glas probudio. On ga čuje i smatra da ga poziva netko tko ga poznaje. To može biti samo Eli koji je s njim u svetištu. Odlazi k njemu, poslušno i kaže „evo me“. 

Koliko puta se i nama dogodilo da Božji glas, Božji govor smatramo uobičajenim glasom. Čujemo ga ali ga pripišemo nekom poznatom glasu, uobičajenim okolnostima i sl. Sve ćemo povjerovati ali da nam Bog govori, to teško.

No, Eli kaže „ne, ja te nisam zvao, vrati se i spavaj“. 

Je li vam se dogodilo da vas netko susretne, pozdravi, čak i popriča s vama, a vi nemate pojma tko je to bio? Nazvao vas je po imenu, iz priče se vidi da vas poznaje, ali se vi ne možete sjetiti o komu se radi. I ako vam je neugodno da pitate odakle se znate, vrtite po glavi, pokušavate se sjetiti tko je to bio, ali ne ide.

Možda je i Samuel isto tako vrtio po glavi pitanje „Tko je to mogao biti?“ Na kraju je vjerojatno prihvatio da mu se samo učinilo ili da je jednostavno sanjao da ga netko poziva.

I dok je Samuelu bio nepoznat onaj tko ga poziva, Samuel je bio dobro poznat Bogu. On ga je po imenu pozvao. A kada Bog poziva po imenu, to znači da nas dobro poznaje, da smo njegovi, kako kaže u Izaiji proroku, 43, 1 „….imenom sam te zazvao: ti si moj“.

No Bog zove Samuela i drugi put. Opet po imenu, opet na isti način. I ovoga puta Samuel ovaj glas pripisuje uobičajenom glasu. Odlazi opet Eliju i kaže: „Evo me“.

Samuel je spreman slušati iako ne zna odakle dolazi glas. A jedna od važnih čovjekovih osobina jest spremnost na slušanje. Ovo je posebno važno za one koji se odazivaju Božjem pozivu: slušanje i poslušnost. To je krasilo sve znamenite sluge Božje.  Bog to izgleda uči i Samuela. Upravo će njegova spremnost da čuje i posluša biti put i da prepozna Božji glas.

On opet odlazi Eliju, no Eli mu i ovoga puta kaže da ga on nije zvao, te ga šalje natrag na spavanje.

Ni sam Eli još ne prepoznaje da je to poziv Božji. Bog kroz ovu situaciju govori i Eliju.

I sada čitamo veoma važne riječi: „Samuel još nije poznavao Gospodina, još mu ne bijaše objavljena riječ Gospodnja“ (7 redak). I tu je ključ zašto Samuel nje prepoznao Božji glas. Zato što ga još uvijek nije čuo, i zato mu je glas Božji bio nepoznat.

To je i razlog zašto mnogi ne razumiju i ne prihvaćaju Božju poruku. Kada se ne poznaje Gospodin, tada se ne prepoznaje niti njegov glas. Oni koji su spoznali Boga, koji hode s Bogom svakodnevno, koji idu za svojim Dobrim Pastirom, oni prepoznaju i slušaju Božji glas.

Mnogi će biti u blizini Božjoj a neće razumjeti niti čuti. Sjedenje u crkvi nam nije garancija da Boga razumijemo. No, Hvala Bogu da je On uporan i da, kada smo njemu poznati i kada nas poziva da mu se odazovemo, uporan u svome pozivu. Kako je predivna činjenica da On ne odustaje od nas.

Odlazi Samuel opet spavati. Sigurno je teško zaspao, ako je uopće i zaspao, razmišljajući što bi to moglo biti. I evo ga, i treći puta zove ga netko po imenu. Ustaje, odlazi Eliju. Možda je čak pomislio da ga Eli iskušava, da testira njegovu poslušnost. No, nije se opustio. Spremno mu odlazi i treći puta i kaže: „Evo me…“.

Sada je Bog progovorio i Eliju. Razumio je da je to Božji glas. I kao duhovni otac, uputit će dječaka na odaziv tome glasu. „Idi i lezi: ako te zovne, ti reci: ‘Govori Gospodine, sluga tvoj sluša’.

Možemo tek sada zamisliti kako je bilo Samuelu. Ne vjerujem da je spavao. Uzbuđeno je iščekivao ponovno da ga Bog pozove, da se najzad obrati onomu tko ga je doista zvao.

I Bog zove četvrti put: „Samuele, Samuele…“ I Samuel odgovori: „Govori, sluga tvoj sluša“.

Ovo je predivan susret Boga i čovjeka, u kojem se Bog otkriva Samuelu i upoznaje ga sa samim sobom. Od sada mu Božji glas više neće biti nepoznat.

I doista, kada jednom spoznamo Boga (onoliko naravno koliko nam se otkriva), kada nas on pozove i kada ga krenemo slijediti, više nam njegov glas neće biti nepoznat. Možemo se praviti da ga ne čujemo, možemo ga ignorirati, biti neposlušni, ali ćemo dobro znati kada i što Bog govori.

Da bismo čuli Boga, potrebno je ostvarivati zajedništvo s njim. To znači da ćemo biti u svakodnevnoj zajednici s Bogom po molitvi i njegovoj riječi kao i u zajedništvu Božjega naroda, na zajedničkim bogoslužjima, slušajući njegovi riječ. Naš stav, kada dođemo u dom Božji treba biti: Govori Gospodine, sluga tvoj sluša. Naš stav kada otvorimo riječ Božju svakodnevno treba biti Govori Gospodine.. kada se molimo.. i tada Bog govori… i tada budimo spremni poslušati.

Okolnosti u kojima se nalazimo, jesu li i one Božji glas? Kada govorimo ljudima da nas Bog kroz ove okolnosti opominje, da ih on dozvoljava pa i disciplinira kroz njih, nevjernici nas ismijavaju. I to je razumljivo jer oni ne poznaju Boga, ne poznaju njegov govor. No, problem je kada to ne razumiju ni oni koji su vjernici. Samuel nije sumnjao u Božje postojanje ali nije prepoznao Boga. Koliko je i danas takvih među nama.

Zato nam je potrebno svakodnevno zajedništvo s Bogom, da rastemo s njim i Gospodin će biti s nama. Amen.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor

00:0015:34

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori