“Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” Marko 1,14-15
Nebrojeno puta smo tijekom ove pandemije čuli kako će nas ona učiniti drugačijima, kako ćemo shvatiti prave vrijednosti, kako je ona prilika da se promijenimo, ostavimo se nekih nebitnih stvari u životu. Slična je reakcija potaknuta i potresima koji su zahvatili jedan dio naše zemlje.
I zapravo uvijek kada se događaju nemile stvari, čovjek se trgne, pita se u što ulaže svoje vrijeme, svoje emocije, svoj život. Dovoljan je jedan trenutak da se život okrene naglavačke, da čovjek shvati koliko je krhak i koliko nemoćan pred određenim okolnostima. Svi mi koji smo prošli i ratna zbivanja vrlo dobro znamo tu lekciju.
No, kada se situacija smiri, kada se vratimo u neku svoju kolotečinu i kada opet dođemo do nekakve sigurnosti, dogodi se da zaboravimo na neke svoje odluke, neka obećanja Bogu, sebi ili bližnjima, te opet upadamo u osjećaj da smo sami sebi dovoljni.
A neprilike koje nam se događaju trebale bi biti prilika da se mijenjamo. Čovjek je biće koje teži za odrastanjem, zrelošću, pozitivnim progresom, promjenama. I lijepo je kada se te promjene vide na čovjeku. Promijene, ako su pozitivne, ako su pokazatelj čovjekovog napretka u odnosu s Bogom, u odnosu s bližnjima, u odnosu prema dobru, nisu znak nestabilnosti nego zrelosti.
Mi kao kršćani pozvani smo na duhovno uzrastanje, na trčanje ka cilju, pozvani smo ne ostati duhovne bebe već zreli, odrasli duhovni ljudi. Duhovni napredak je pokazatelj ozbiljnosti kršćanskoga života.
A taj napredak, to uzrastanje, tu zrelost postižemo obraćenjem. Obraćenje (metanoa) izvorno znači promjena smjera, promjena pravca. To znači da se okrećemo od grijeha, od svega onoga što nas ili odvaja od Boga ili čini duhovno zakržljalima, te težimo za višim ciljevima, ispružamo se prema Bogu, želimo ga našim životima proslaviti.
A obraćenje – promjena smjera zapravo je srž onoga što vjerujemo o pokajanju. Pokajanje nije samo žaljenje, već promjena. Isus to jasno naglašava kada kaže: idi i ne griješi vise.
Na to nas poziva Isus kada kaže: Obratite se!
Obraćenje, kao promjena, kao stalno propitivanje vlastita života, odnosa s Bogom, s bližnjima, prema vrijednostima jest proces koji nas prati tijekom cijeloga našega kršćanskoga života. Bilo bi idealno da se jednom promijenimo, da nakon toga nikada više ne zgriješimo te spoznamo sve vrijednosti života. Ali svi mi dobro znamo da to nije baš tako. Suočavamo se iznova s vlastitim slabostima, grijesima, promašenim ciljevima i sl.
No, Bog ne odustaje od nas. Iznova nas poziva da se mijenjamo, da napustimo sve ono što nas sputava na putu do cilja. Zato je važno da budemo u stalnom odnosu s Bogom, u molitvi, u čitanju njegove Riječi, po redovitim bogoslužjima, u prepoznavanju Božjega govora kroz okolnosti. Bog kada govori, kada djeluje, on govori u cilju da se obratimo, da s pokajemo, da se mijenjamo…
Na koji nas način Bog kroz okolnosti koje su oko nas dovodi do promjene? I govori li Bog po tim okolnostima nama uopće? Ovih dana sam čitao i slušao razne teologe i svećenike kako ne trebamo na ove okolnosti gledati kao na kaznu Božju, a jedan ugledni sociolog koji je nerijetko i vjerski analitičar, izjavio kako ove okolnosti nemaju nikakve veze s Bogom.
Sve ima veze s Bogom, jer ništa se ne događa bez njegova znanja, bez njegova odobrenja ali i bez njegove kontrole. Bog je suveren i nije napustio upravljanje ovom zemljom, našim životima i sl. To bi značilo da smo prepušteni samima sebi i da je Bog zaboravio na svoje stvorenje. No, nije. On je i dalje u procesu djelovanja u općem planu spasenja. Njegova žrtva je učinjena jednom za svagda, no om ne odustaje ljude pozivati ka spasenju a spašene izgrađivati u spasenju.
Bog danas POZIVA – Kao i nekada, Bog i danas zove na pokajanje, na obraćenje.
Bog danas OPOMINJE – On je naš nebeski Otac. Nadgleda naš život i te kako nas zna opomenuti kada skrenemo u krivom smjeru. Koliko puta smo kroz čitanje ili propovijedanje Božje riječi razumjeli opomenu od Boga koja nam je pomogla da se riješimo nečega što nas je vodilo daleko od Boga. Bog je doista pun ljubavi i milosti kada nas opominje, jer to čini za naše dobro.
Bog i danas KAŽNJAVA – Mi vjerujemo da Bog dopušta danas vremenite kazne, pa i na vjerujuće. Postoji razlika između vječne i vremenite kazne. Vječna kazna je trajno stanje nakon smrti dok je vremenita kazna ona koju Bog dopušta, opet s ciljem da nas mijenja. Kazna se treba razumjeti kao odgojna mjera u cilju da nas mijenja, da nas dovodi do toga da razumijemo svoj čin i da mijenjamo svoj pravac. Kazne nisu pokazatelj surovosti Božje nego suverenosti Božje.
Dakle, okolnosti kako kod ih doživljavali, imaju cilj naše pokajanje, obraćenje, metanou, promjenu smjera. Jesmo li spremni tako ih prihvatiti? Ako ih tako doživimo, onda će nam ove okolnosti pomoći da doista izađemo iz njih promijenjeni.
Isus kaže: OBRATITE SE I VJERUJTE EVANĐELJU.
Isusova riječ je ona koja nam donosi i utjehu, dobru vijest, radosnu vijest. Ništa se u našem životu ne događa da nas uništi (osim ako se zbog svoga tvrdoga srca potpuno oglušimo na Božji poziv) već da nas privede boljem – radosnoj vijesti – evanđelju.
I zato se kršćani doista u svim okolnostima mogu radovati, jer sve radi na dobro onima koji u njega vjeruju. Amen.
Autor: Biskup Jasmin Milić
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.