Augsburško vjeroispovijedanje o prvotnom grijehu. Augsburško vjeroispovjedanje (lat. Confessio Augustana), nastalo je 1530. godine. Te je godine car Karlo V. sazvao u Augsburgu sabor na kojem se trebalo odlučiti hoće li evangelici biti priznati u Carstvu. Više vidi ovdje.
Sve članke vidi ovdje.
Članak 2 – O PRVOTNOM GRIJEHU
Nadalje, naše crkve također naučavaju da su nakon Adamovog pada, svi ljudi naravno začeti, rođeni u grijehu, što znači da nemaju straha Božjeg, povjerenja u Boga te da su skloni grijehu, odnosno požudi. A ta požuda-izvorni porok je doista grijeh. To je prokletstvo i donosi vječnu osudu onima koji nisu nanovorođeni po krštenju i po Duhu Svetome.
Naše crkve osuđuju pelagijance i ostale koji niječu da je izvorna izopačenost grijeh i koji zatamnjuju slavu Kristovih zasluga. Pelagijanci smatraju da čovjek može biti opravdan svojom vlastitom snagom i razumom.
KRATKO RAZMATRANJE
Prvotni grijeh, naziva se u teologiji i izvorni, istočni ili iskonski grijeh. Prvi je ovaj pojam upotrijebio sv. Augustin. Ovo učenje podrazumijeva da je grijeh naših praroditelja nasljedan na sve njihove potomke i da svi participiramo u neposluhu naših praroditelja prema Bogu. Čovjek se već rađa kao grješnik, s urođenim prvotnim grijehom.
Krist nas svojom žrtvom oslobađa od grijeha. Rimokatolička teologija naučava da se čovjek po sakramentu krštenja oslobađa prvotnoga (istočnoga) grijeha te da se po krštenju događa nanovorođenje. Kada se otkloni taj “virus” prvotnoga grijeha, čovjek je sposoban surađivati s Bogom u postizanju svoga spasenja (vjera i djela).
Reformatori, posebno Calvin, su naglasili da učinci prvotnoga grijeha, dakle sklonost ka grijehu ostaje u čovjeku i nakon nanovorođenja (potpuna iskvarenost), kako to opisuje 9. članak 39 članaka vjere: Otuda proizlazi da je čovjek vrlo udaljen od svoje izvorne pravednosti te da je po svojoj prirodi sklon zlu i da tjelesno uvijek žudi protiv Duha, što onda u svakom čovjeku rođenom u ovome svijetu zaslužuje Božju srdžbu i osudu.
Rimokatoličko razumijevanje prvotnoga, urođenoga grijeha donekle smatra da se on ne može poistovijetiti s grijesima koji proizlaze iz njega (kao da se ne radi o pravom grijehu). Prvotni grijeh u ljudima proizvodi sklonost ka grijehu, a sama sklonost nije grijeh. Stoga će ovaj članak naglasiti, da se u slučaju sklonosti ka grijehu a zbog prvotnoga grijeha, doista radi o pravome grijehu.
Vidi i ovo: Potpuna iskvarenost
Požuda koja se u ovome članku spominje, ne označava isključivo seksualnu želju već svaku želju koja nas odvodi od Boga.
Augsburško vjeroispovijedanje na prvi pogled kao da zadržava rimokatolički nauk o povezanosti krštenja i nanovorođenja. No, članak ne tvrdi da se nanovorođenjem po krštenju brišu posljedice prvotnoga grijeha, već da onima koji nisu nanovorođeni po krštenju i Duhu Svetome, izvorni grijeh donosi vječnu osudu.
Morgan Pelagije je djelovao u V. stoljeću. Nijekao je prvotni grijeh te naglašavao slobodnu volju po kojoj čovjek može živjeti sveto i pravedno. Njegovom se učenju suprotstavio Augustin naglasivši da čovjek samo po molisti Božjoj može živjeti sveto.
Kada Augsburško vjeroispovijedanje spominje pelagijanstvo, ono zapravo pelagijevo učenje pripisuje tadašnjoj Rimokatoličkoj crkvi, barem kao polupelagijanizam.
Više o ovoj temi u kontekstu 39. članaka vjere vidi u članku O istočnom ili urođenom grijehu
Biblija jasno naučava da su ljudi nemoćni ugoditi Bogu vlastitim djelima, odosno vlastitim zaslugama. Samo je u Kristu naša nada, što nas dovodi do trećeg članka Ausburškog vjeroispovijedanja o Sinu Božjem.
Tekst članka uredio i kratko razmatranje napisao Biskup Jasmin Milić.
Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.