Augsburško vjeroispovjedanje (lat. Confessio Augustana), nastalo je 1530. godine. Te je godine car Karlo V. sazvao u Augsburgu sabor na kojem se trebalo odlučiti hoće li evangelici biti priznati u Carstvu…. Više vidi ovdje.
Prethodni članci:
Članak 6 – O NOVOJ POSLUŠNOSTI
Naše crkve također naučavaju kako ova vjera donosi dobre plodove i da je neophodno činiti dobra djela koje je Bog zapovjedio. Moramo ih činiti jer je to Božja volja, a ne zato što se oslanjamo na ta djela kako bi zaslužili opravdanje pred Bogom, jer su oproštenje grijeha i opravdanje primljeni vjerom, kao što sam Krist svjedoči: “tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘sluge smo beskorisne’ (Luka 17, 10)
Isto su naučavali i crkveni oci, jer Ambrozije kaže: ” Od Boga je određeno da će onaj tko vjeruje u Krista biti spašen, ne po djelima već samo po vjeri, i primit će oproštenje grijeha po milosti.”
KRATKO RAZMATRANJE
Razmatrajući 4. članak o Opravdanju, rekli smo kako opravdani čine dobra djela. Ona nisu uvjet niti sredstvo kojim se postiže spasenje, već potvrda da jesmo doista opravdani i spašeni. Opravdani grješnik, kako to naslov ovoga članka sugerira, pozvan je na novu poslušnost. Vjera po kojoj se događa opravdanje jest plodonosna. Plod vjere su dobra djela.
Dobra djela nisu opcija za kršćane. Dobra djela su poslušnost Božjim zapovijedima i kršćanin ih doista “mora činiti”. Mi činimo što je “naređeno” kako nam kaže Krist u citiranom retku Lukina evanđelja, no time ne zarađujemo spasenje. No, tamo gdje nedostaje dobrih djela kod onih koji za sebe tvrde da su kršćani, očito je da se radi o onima koji još nisu iskusili opravdanje po vjeri i spasenje po milosti.
Vidi i ovo: ŠTO DOISTA PROTESTANTI VJERUJU O VJERI I DOBRIM DJELIMA?
Članak citira Ambrozija, no zapravo se radi o djelu zvanom Ambroziaster koje je komentar Pavlovih poslanica. Bilo je naročito cijenjeno u srednjem vijeku. Pripisuje se Ambroziju iako mu autentičnost nije potvrđena. Ambrozije je bio milanski biskup u drugoj polovici 4. stoljeća. Inače su se reformatori često pozivali na crkvene ili svete oce, svjedočeći time povezanost svojega učenja s učenjem rane Crkve. Za reformatore ad fontes (povratak na izvore) nije bio samo poziv na povratak Svetome Pismu već i na učenje rane Crkve (Svete oce, opće koncile i sl.). U ovome konkretnom slušaju, članak se poziva na učenje ranih crkvenih otaca kako bi se vidjelo da učenje o opravdanju vjerom nije nekakav novi nauk već da je to bio nauk i rane Crkve.
Više o ovoj temi govorit ćemo kod razmatranja 20. članka Augsburškog vjeroispovijedanja.
Nastavit će se…
Tekst članka uredio i kratko razmatranje napisao Biskup Jasmin Milić.
Naslovna fotografija: Unsplash
Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.