Iz redova popova glagoljaša potekao je i poznati istarski protestant Stjepan (Stipan) Konzul Istranin. Rođen je 1521. u Buzetu. O njegovom školovanju nema povijesnih podataka, samo znamo da je bio glagoljaški svećenik u središnjoj Istri (Starom Pazinu). Zbog prihvaćanja protestantskog učenja protjeran je 1549. godine i morao je napustiti svoju župu i otići u progonstvo. Najprije je bio u Ljubljani, a zatim u Kranju gdje je obavljao službu protestantskog propovjednika.
Godine 1552. pridružio se Primožu Trubaru u Njemačkoj u Rothenburgu na Tauberi, a sljedeće godine se preselio zajedno s Trubarom u Kempten. Iza toga se zaposlio se kao kantor i učitelj pjevanja u Regensburgu u muzičkoj školi (gimnazija Poeticum). 10. siječnja 1554. godine ženi se u Regensburgu s Walburgom Forster, a iste godine 21. prosinca rađa im se kćer Anna. Imali su još dva sina, Nikolausa (4. 1. 1559. Regensburg) i Oswalda, koji se 11. 7. 1577. upisao na sveučilište u Tübingenu kao Oswaldus Consul Ratisponensis.
Godine 1557. započeo je prevođenje Novog zavjeta na hrvatski jezik. Slovenski protestanti, zajedno s Antunom Dalmatinom i Grgurom Vlahovićem pozitivno su ocijenili njegove prijevode u kolovozu 1559. godine u Metliki, te su smatrali da su tekstovi razumljivi i na širem području Hrvatske, Dalmacije, Bosne i Srbije. 1. siječnja 1560. poklanja gradu Regensburgu vrijednu knjigu autora Senfl Ludwiga tiskanu 1520. i u posvjeti napisanoj na latinskom se zahvaljuje za ukazano povjerenje i radno mjesto učitelja i objašnjava razlog zbog čega odlazi. Na dvije stranice teksta, koje pokazuju lijep humanistički stil pisanja, završava citatom iz Psalma 117,1 na hrvatskom jeziku s glagolitičkim slovima.
Konzul je zajedno s grofom Hansom Ungnadom i Trubarom organizirao rad slavenske protestantske tiskare u Urachu (djelovala od 1561. do 1565.), te je zajedno s Dalmatinom, prema Trubarovim tekstovima, tiskao Tabla za dicu, luteranski katekizam, i zatim Novi zavjet na hrvatskom jeziku, odnosno Prvi i drugi del Novoga Testamenta. Nakon tiskanja prvoga djela, između Konzula i Trubara došlo je do nesuglasica oko kvalitete prijevoda, pa su prekinuli suradnju. Iz pisama saznajemo da prijepor između Trubara i Konzula nije bio samo teološke prirode nego je tome dobrim dijelom doprinijela i česta svađa njihovih supruga, Barbare i Walpurge.
Godine 1562. Konzul se uputio u Istru i, pokazujući svoje prijevode i knjige, nastojao dobiti moralnu i novčanu potporu za rad tiskare. Nakon povratka u Njemačku, također je obilazio brojne gradove u potrazi za novčanom potporom. No, nakon Ungnadove smrti u prosincu 1564. godine tiskara više nije imala pokrovitelja. Te godine je na vlast došao nadvojvoda Karlo (koji je vladao središnjom Austrijom) i situacija se znatno promijenila u južnoslavenskim zemljama pod habsburškom vlašću. Karlo je bio drugačiji od svog mnogo tolerantnijeg brata, cara Maksimilijana II. i promovirao je katoličku protureformaciju. On je 1564. godine započeo s progonom protestanata i spaljivanjem njihovih knjiga u Štajerskoj, Koruškoj, Kranjskoj, Goričkoj, Primorju i Pazinskoj knežiji.
Konzul se 1566. godine vratio u Regensburg gdje je 1568. kod tiskara Ivana Purgara (Johann Burger) s Dalmatinom objavio prijevod s njemačkog Postile Johannesa Brenza na latinici. Nakon Regensburga u travnju 1568. seli se u Željezno (Eisenstadt, Kismarton) u zapadnu Ugarsku na poziv tamošnjeg plemića Hansa von Weißpriacha, gdje među novopridošlim hrvatskim stanovnicima propovijeda protestantizam. Tamo i umire najvjerojatnije 1579. godine. Njegova kćer Anna (1554.-1615.) je bila udata za luteranskog pastora Soprona, Jakoba Rittschendela. Pošto je rano postala udovica preudala se zlatara Adama Lacknera. Njen posinak Christoph Lackner (1571.-1631.) je kasnije bio dugogodišnji gradonačelnik Soprona (Ödenburg), a danas jedna osnovna škola i ulica u gradu nose njegovo ime. Pošto joj je drugi suprug preminuo oko 1595. Anna se kao maćeha zalagala da Christoph dobije dobro obrazovanje i ostane vjeran protestantizmu i dopisivala se s njim dok je bio na studijama u Grazu i Italiji.
Konzul je prevodio sa slovenskog, njemačkog, latinskog i talijanskog jezika, te je bio urednik i korektor vjerskih knjiga tiskanih na glagoljici, ćirilici (bosančici) i latinici, namijenjenih širenju reformacijskih ideja u hrvatskim zemljama. Konzul i Dalmatin su proširujući čakavski dijalekt kajkavskim, štokavskim, slovenskim i crkvenoslavenskim oblicima i leksikom, prvi pokušali stvoriti zajednički južnoslavenski, odnosno hrvatsko – slovenski književni jezik.
Autor: dr.sc. Luka Ilić
Izvor: Glas Istre
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.