Isus svoje učenike, a jednako tako i nas poučava o tome kako nam je živjeti u ovome svijetu i da uđemo u kraljevstvo nebesko. On traži od svojih učenika, a i mi koji vjerujemo u Krista smatramo se njegovim učenicima, da u svom životu budu bolji od pismoznanaca i farizeja. Što Isus ustvari govori učenicima, odnosno što traži od njih? Isus traži da njegovi učenici budu oni koji ne žive načinom da samo ispunjavaju propisana pravila, da čine ono što je običajno već da žive na način da imaju ispravan odnos prema bližnjima, a po tome i prema Bogu. Farizeji i pismoznanci bili su obrazovani i ugledni ljudi tadašnjeg društva, ali njihov način života često je Isusu dolazio kao tema kada je poučavao druge. Problem načina života farizeja i pismoznanaca bio je u tome što oni, iako su dobro poznavali Pismo nisu iskreno živjeli prema onome što u Pismu piše, odnosno nisu živjeli onako kako to Bog traži od čovjeka, već onako kako su to oni shvaćali. Isus uvijek od čovjeka traži nešto više, ali više u smislu milosrđa i ljubavi prema drugima. To su za njega najvažnije kategorije i on ih smješta čak i iznad Zakona jer to je pravi put u nebesko kraljevstvo. Isus ne govori o tome da ne treba poznavati Riječ Božju i da je činjenje samo nekih djela način kako treba živjeti. Naprotiv, on kaže da naša pravednost treba biti veća od pravednosti farizeja i pismoznanaca, odnosno da trebamo poznavati Riječ Božju kao i oni, ali tu Riječ da trebamo iskreno živjeti, bez zadrške ili nekog pretvaranja.

Zanimljivo je promatrati kako Isus kategorizira ljudske prijestupe prema drugom čovjeku. Isus se poziva na Stari Zavjet i citira odredbe o teškom prijestupu kada netko ubije drugog čovjeka. Zakon kaže da ubojica mora biti podvrgnut sudu i sud će dodijeliti pravednu kaznu što je razumno i logično za takav teški prijestup ne samo u Božjim očima već i u ljudskim očima. No, Isus ide korak dalje i kaže „A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga (ljuti na drugog čovjeka), bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’ (uvrijedi drugog čovjeka), bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.“ Isus želi svojim učenicima poručiti da je ubojstvo težak zločin, ali da takav čin proizlazi iz čovjekovog srca jer srditost i crne misli prvo se rađaju u čovjeku, a onda izlaze na vidjelo kroz nekakav teški čin. Prema Isusovim riječima već i sama ljutnja na drugog čovjeka i vrijeđanje drugog čovjeka upozoravaju da u tom čovjeku postoji problem koji može eskalirati i pretvoriti se u nešto jako loše. Isus upozorava svoje učenike da će ako brata svoga nazovu luđakom završiti u ognju paklenom. Na neki način ispada da je nazvati nekoga luđakom teži prijestup od toga da nekoga ubijemo. Zločin poput ubojstva je samo kulminacija čovjekova stanja zbog loših odnosa sa ljudima. Nažalost mnogi ne shvaćaju da loši odnosi sa ljudima stvaraju prije svega loše duševno stanje u svakome od nas i najviše utječu na nas same. Ako iz sebe izbacimo sve ono što loše mislimo o drugima, prestanemo biti oholi, prestanemo stalno prigovarati drugima oko sebe, a to sve zamijenimo poniznošću i ljubavlju smirenje će se dogoditi prvo u nama.

Isus svoje učenike konkretno poučava da „ako prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.“ Isus nigdje ne postavlja pitanje da li je ta bratova ljutnja opravdana ili nije, već traži od svakog od nas da pomirenje treba zauzimati prvo mjesto među ljudima. Svaki iskreni vjernik zna da je Bog s njime uvijek, pa i kad je u teškim situacijama u kojim možda ja moram biti prvi koji će pružiti ruku i reći oprosti. Nažalost svjedoci smo da, kako kaže jedna pjesma, lakše je ‘mrijet nego ljudima reć’ oprosti. Isus nas uči da nam ništa nema smisla u životu, ni molitva, ni odlazak u crkvu na bogoslužje, ni bilo kakvo dobro djelo ako je poremećen naš odnos sa drugim ljudima. I u molitvi Gospodnjoj molimo da nam Bog otpusti naše grijehe, ali na način kako i mi otpuštamo drugima. Zamislimo da je Isus učio učenike moliti na način da molimo „nemoj mi Gospodine oprostiti moje grijehe dok ja ne oprostim grijehe onih koji su sa mnom u svađi.“ Da li bismo onda samo mehanički ponavljali riječi Očenaša ili bi ipak prvo otišli do svog bližnjeg s kojim sam u zavadi i rekli mu iskreno oprosti. Hoće li Bog ikada uslišiti naše molitve ako molimo „s figom u ruci“, odnosno ako ga molimo za naše potrebe, a za naše bližnje nije nas briga? Mnogo je onih koji su naš bližnji i nikada se ne bi smjelo događati da idemo u crkvu na bogoslužje, a znamo da smo s nekim u svađi. Možemo li se Bogu ispovijedati, reći mu da smo pogriješili prema bližnjem, a ništa ne poduzeti po tome. Treba li nam Bog oprostiti na temelju neiskrene ispovijedi? Isus nas uči tome „ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.“

Bog od čovjeka traži iskreno i milosrdno srce, a ne čovjeka koji će vidjeti samo sebe. Psalmist se u psalmu 130 pita: „Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?“ U retku nakon ovoga psalmist nas tješi riječima „Al’ u tebe je praštanje, da bismo ti služili.“ Ako je Bog spreman praštati naše grijehe, zašto mi ljudi često nismo spremni praštati grijehe jedni drugima? Dok ne oprostimo drugome u nama je nemir sve veći. Nažalost u svijetu je uvijek malo onih koji su mirotvorci i koji su prvi spremni pružiti ruku. Često nas tu sprječava naš ego, naš „ponos“, ali prije svega naša oholost. Zašto bi ja bio taj koji će se poniziti pred drugima, zašto ja moram biti taj koji treba ispravljati krive puteve? Isusov odgovor je i tu jasan: „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ Čovjek u svom ljudskom životu često puta nije svjestan koliku milost dobiva od Boga i nije svjestan kako je predivno zvati se sinovima Božjim. Ove Isusove riječi jamac su da smo na putu u nebesko kraljevstvo jer sinovima Božjim je mjesto uz Boga. Ako opraštamo i ako smo mirotvorci onda smo na Božjem putu koji vodi u kraljevstvo nebesko.

Autor: Saša Maligec

Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.