Isusovo obraćanje narodu u prispodobama vrlo često je bilo prisutno u njegovim govorima, odnosno Isus pokušava na slikovit i jednostavan način doprijeti do malog čovjeka uglavnom slabo obrazovanog u to vrijeme. Upravo tim slikama iz svakodnevnog života Isus se služi kako bi predstavio kraljevstvo Božje. Jedna od mnogobrojnih prispodoba je upravo ova iz Evanđelja po Mateju o domaćinu i vinogradarima koji odluče ubiti sluge i sina koje domaćin šalje među njih kako bi pokupio urod vinograda i donijeli ga domaćinu. (Mt 21, 33-46)
Prije svega Isus u ovoj svojoj prispodobi priča priču glavarima svećeničkim i starješinama narodnim. Dakle, ova prispodoba u tom je trenutku bila ispričana uglednim i obrazovanim članovima društva, ali Isus očito smatra da i njima treba govoriti na slikovit način kako bi ti njegovi slušatelji razumjeli što im on to hoće reći. Imati vinograd i svoje sluge nije svatko mogao imati u to vrijeme, stoga Isus bira upravo ovu priču jer su ti koji su ga slušali bili dio tog društvenog sloja koji je imao posjede, odnosno bili su nekakvi veleposjednici.
Isus priča o tome kako je domaćin dao posaditi vinograd, ogradio ga, iskopao tijesak i izgradio kulu s koje stražari mogu nadzirati vinograd, a potom taj isti vinograd daje u najam vinogradarima. Isusov cilj bio je pojasniti slušateljima što je to kraljevstvo Božje, pa zato koristi ovu sliku koja je tim slušateljima poznata iz svakodnevnog života. Upravo ta slika vinograda predstavlja sliku kraljevstva Božjeg koje je isključivo Božje i u Božjim rukama. Bog je upravo taj koji je u prispodobi prikazan kao domaćin koji je dao zasaditi vinograd i urediti ga po svojoj volji, a naposljetku ga daje drugima u najam. Domaćin je otišao jer je imao povjerenje u one kojima je vinograd ostavio u najmu.
Kada je došlo vrijeme za ubiranje plodova domaćin šalje prvo sluge, a potom i sina da pokupe urod i donesu ga domaćinu. Vinogradari najamnici ne dozvoljavaju slugama koje je poslao domaćin da uzmu rod već „pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.“
I Bog je kroz povijest spasenja slao svoje sluge u liku prorokâ koji su prenosili riječ Božju narodu, ali često su ti proroci bili proganjani, nije im bilo dozvoljeno naviještati Riječ Božju, a neki su čak bili i ubijani. Koliko god puta da je Bog svoje sluge (proroke) slao među narod nije bilo koristi. Konačna Božja odluka bila je da pošalje i svog Sina, ali iako Sin „svojima dođe, njegovi ga ne primiše.“ I Sina koji je Baštinik narod je dao ubiti jer su mislili ako ga ubiju njegova baština ostati će njima. Izabrani narod imao je priliku živjeti s Bogom kroz dugu povijest, ali iako im je Bog poslao Mesiju kojeg su toliko dugo čekali, narod je odbacio tu Božju milost, odbacio je „kamen zaglavni“ i krenuo vlastitim putem.
Isus u svojoj prispodobi ukazuje na posljedice čina izdaje od strane vinogradara najamnika. Njihovi postupci dovode do toga da domaćin mora ukloniti sve one opake koji su počinili izdaju, a svoj vinograd povjeriti drugima u vjeri da će ti novi vinogradari biti bolji upravitelji povjerenog im vinograda. Baš kako nas Riječ Božja uči, kraljevstvo Božje dano je onim narodima koji donose plodove po Riječi Božjoj jer oni kojima je prvotno dana nisu bili vjerni savezu s Bogom. Upravo ovim riječima Isus opominje da postoje još neki narodi kojima će se Riječ Božja objaviti i kojima će se u najam dati vinograd Božji, ali opominje da se onima kojima dana može i oduzeti.
I svi mi pripadamo narodima kojima Riječ Božja prvotno nije bila objavljena, ali Bog je i naše narode odabrao dostojnima i dopustio da se njegova Riječ proširi i da se u tim narodima nađu novi i vjerni vinogradari. Tim vinogradarima Bog povjerava svoju baštinu i očekuje da donose rod, neki stostruk, neki šezdesetostruk, neki tridesetostruk. „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.“ Bog zna naše sposobnosti i ljudske mogućnosti pa nam daje onoliko koliko možemo nositi, ali zauzvrat traži i toliko roda od nas.
Ova prispodoba koju je Isus pričao glavarima svećeničkim i starješinama narodnim upućena je i svima nama. Bog nam je dao puno darova i talenata da možemo raditi u njegovom vinogradu, ali koliko smo mi spremni te darove i talente upotrijebiti za druge, za one koje nam je Bog povjerio u životu – naše obitelji, prijatelje, kolege na poslu, susjede, vjernike u našim zajednicama pa i nepoznate ljude s kojima se susrećemo kroz život i u kojima trebamo prepoznati samog Isusa. Kraljevstvo Božje započinje već sada za našeg zemaljskog života i Bog na neki način svakome od nas daje u najam mali dio tog kraljevstva. Na nama je da prihvatimo Božji zahtjev i donesemo rod. Hoćemo li biti kao one sluge koji će kad prime od Boga „pet talenata“, upotrijebiti ih i steći drugih „pet talenata“ ili ćemo biti kao onaj sluga koji otkopa zemlju i sakri novac gospodarov i s njime ništa ne učini. Mi kao vjernici uvijek trebamo birati šut koji će nas dovesti do toga da nam Bog na kraju kaže: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.“ Svi oni koji krenu drugim putem moraju biti svjesni da ih čeka Božja osuda sa riječima: „beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.“
Ponekad možda nismo ni svjesni da naš život prolazi i da često ne čujemo Božji glas koji nas poziva sebi. Društvo koje nas okružuje može nas dovesti do toga da i nesvjesno kažemo „hajde da ubijemo Baštinika.“ Ne u doslovnom smislu, ali našim grijesima, odnosom prema Bogu i bližnjima često dolazimo u situaciju da budemo kao vinogradari iz Isusove prispodobe. Bog nam je poslao svog Sina da nas otkupi od naših grijeha. Dao nam je samog sebe na križu. Tu milost čovjek nikada ne smije odbaciti od sebe jer ako tu milost odbacujemo sigurno ćemo doći do toga da baš kao i glavari svećenički i farizeji koji su slušali Isusovu prispodobu zaključimo da kada Isus govori o opakim vinogradarima govori i o nama.
Ovaj korizmeni hod dobar je put da svaki vjernik duboko promisli pripada li onima koji će „pograbiti Baštinika, izbaciti ga iz vinograda i ubiti ga“ u svom životu pa će mu se oduzeti kraljevstvo nebesko ili će ići putem dobrog i vjernog sluge koji donosi roda onoliko koliko mu je dano od Boga. Ako kao narod donosimo plodove Bog nam neće oduzeti kraljevstvo Božje i dati ga nekom drugom. Budimo narod koji donosi plodove u kraljevstvu Božjem.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.