Isusovo javno djelovanje, odnosno naviještanje Riječi Božje vodilo ga je diljem židovskih krajeva. Zbog Blagdana sjenica mnogobrojni Židovi išli su prema Jeruzalemu. Blagdan sjenica bio je radostan blagdan koji je podsjećao Židove na prvi izlazak iz ropstva i njegovo lutanje pustinjom. Na taj blagdan Židovi su punih sedam dana radosno Bogu iskazivali zahvalu za plodove zemlje na kraju žetve. Slavilo se, plesalo, pjevalo Bogu pjevajući psalme i bio je to doista radosni blagdan.
Isusovi učenici također su išli u Jeruzalem na blagdansku proslavu. I Isus je s njima išao u Jeruzalem, ali on nije htio ući u Jeruzalem na način da se to javno zna jer je u to vrijeme Isus postao određeni problem jednom dijelu Židova. Isus je javno propovijedao Riječ Božju, ali je također i javno svjedočio o tome da je on Krist, Mesija kojeg narod stoljećima iščekuje. Težak je zadatak Isus imao, objaviti Riječ Božju vlastitom narodu u kojem je bio značajan broj onih koji su bili sumnjičavi prema njemu, ali i neprijateljski raspoloženi jer su neki od njih tražili bilo kakav izgovor da ga ubiju. Neki su prihvatili Isusa, povjerovali su u ono što je propovijedao i svjedočio o sebi, ali mnogi ipak nisu. Oni koji su odbili vjerovati u Isusa imali su svoje razloge za to. Njihovo uvjerenje bilo je da Krist, Mesija koji će doći treba doći iz nekog nepoznatog mjesta, iz nekog mjesta koje je dostojno dati Mesiju.
Oni koji su poznavali Isusa i koji su čuli o njemu znali su odakle Isus dolazi. Znali su da dolazi iz nekog Nazareta, iz mjesta nedostojnog ni boravka Mesije, a kamoli mjesta iz kojeg Mesija treba doći. Isus im pokušava reći da je istina to da oni znaju iz kojeg kraja on dolazi, ali im je isto tako pokušavao reći da on nije došao sam od sebe jer postoji jedan istiniti koji ga posla. Poslao ga je onaj kojeg narod ne pozna, iako se Bog kroz povijest spasenja objavljivao izabranom narodu koji ga je zbog toga trebao poznavati. Isus im jasno kaže kako ga on pozna jer je on od njega koji ga je i poslao. Iako su neki imali namjeru Isusa uhvatiti i ukloniti ga iz javnosti i društva ipak se nisu usudili, jer kako Isus kaže još nije došao njegov čas. Čas koji je Isus čekao bio je čas njegove muke i smrti na križu. Znao je Isus što ga čeka jer njegova božanska bit davala mu je snagu za trpljenje koje mora proći, ali ljudska bit u njemu bila je u prirodnom strahu od smrti. Isusu je trebala priprava za taj trenutak i to priprava u tišini, povučenosti i intimi s Bogom Ocem. Isus je znao da u Jeruzalemu ima mnogo onih koji o njemu imaju svoje mišljenje, pa i da ga mnogi mrze. Ta spoznaja ipak Isusu ne značila previše i nije se s njom Isus zamarao jer on mora u muku i smrt poći snagom samog Boga.
Isus zna da je ono što ga čeka u nedalekoj budućnosti bit onoga zašto je došao među nas. Da podnese muku i smrt kako bi dao zadovoljštinu za naše grijehe i kako bi nas tim činom otkupio. Taj čin se ne može odgoditi jer je to volja Božja. Isus je javno propovijedao, svjedočio, naviještao Riječ Božju i želio je da oni kojima je propovijedao povjeruju u njega i u činjenicu da je on Mesija kojeg narod iščekuje. Nažalost, postojao je veliki broj onih koji Mesiju nisu zamišljali kao jednostavnog čovjeka iz Nazareta. Oni su očekivali da će Mesija koji dođe biti onaj koji će djelovati onako kako oni žele, da će na neki način biti privatni Mesija koji će ispunjavati sve njihove želje i ideje. Htjeli su Boga za vlastite potrebe. Mnogi su bili i zbunjeni Isusovim javnim djelovanjem jer su govorili: „A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist?“ Mnogima nije bilo jasno tko je taj Isus – dolazi iz Nazareta, a toliko toga zna o Bogu, o prorocima i javno za sebe kaže da je Mesija.
Koliko je čovjek u današnjem vremenu zbunjen i koliko si mnogi postavljaju pitanja o Isusu? I danas ga jedni priznaju za Boga, ali s druge strane mnogi, pa čak i oni koji za sebe tvrde da su kršćani, u Isusu vide samo neku povijesnu osobu, dobrog čovjeka, proroka, nekog osnivača religije. Uz današnju modernu tehnologiju čovjek dolazi do mnogobrojnih spoznaja nekad i netočnih te često dolazi u situaciju da misli: pa znam ja odakle je došao taj Isus, pa kako on može biti Mesija kad je došao iz židovskog kraja, iz nekog neuglednog grada Nazareta. Pa taj Isus nije imao završene škole, nije imao fakultet i doktorat iz teologije, odakle mu pravo i autoritet da on nas poučava o Bogu, odakle mu pravo da za sebe kaže da je on Božji sin? Zar može Sin Božji biti takav neobrazovan i jednostavan čovjek? Nismo li se i mi nekad našli u trenutcima života da tako mislim o Isusu i da Boga zamišljamo kao neku imaginarnu osobu? Mnogi tvrde da poznaju Isusa, da poznaju Boga jer znaju ponoviti mnoge retke iz Svetog pisma, jer često prisustvuju bogoslužjima, molitvama, čitaju vjersku literaturu, ali nažalost mnogi od njih ne poznaju onog pravog Isusa koji je otišao u muku i smrt radi ljubavi prema nama. Dobro je poznavati Pismo, čitati kršćansku literaturu, biti na bogoslužjima, ali ako nemamo iskreno i otvoreno srce za Božju milost onda sav taj trud i znanje nemaju nikakvog smisla jer nemaju puninu koju daje samo Bog. To postaje samo puko znanje dovoljno za vođenje ispraznih rasprava. Tek kad dozvolimo milosti Božjoj da nas dotakne i probudi naše spoznanje Isusa, ono postaje onakvo kakvo je Isus želio od svojih učenika. Jedino po milosti Božjoj možemo razumjeti sve ono što je Isus naučavao, sve ono što je Bog poručivao po prorocima i jedino tako možemo spoznati Boga. Kada spoznamo Boga nestati će i sve naše predrasude i sebične želje da imamo svog privatnog Boga koji ispunjava samo naše želje i koji je samo naš privatni Mesija. Prava spoznaja Boga otvara čovjeku oči da on nije sam u svijetu i da postoji netko tko brine o čovjeku.
Kršćani nikada ne smiju biti takvi da se zatvore u sebe, u svoje ideje i želje već uvijek moraju biti otvoreni prema drugima. Ta otvorenost znači da ne trebamo imati vlastite sudove o svakoj životnoj situaciji i o svakom čovjeku kojega mi Bog šalje u život. Bog nas u svojoj Riječi po Isusu Kristu uči kako trebamo živjeti i kako trebamo graditi odnose s drugim ljudima i sa samim Bogom. Cijeli naš život uvijek mora biti otvoren da svakodnevno spoznajemo Boga u svim oni malim stvarima koje nam se svakodnevno događaju u život pa i u onim situacijama kada osjećamo da smo iskušavani. Bog nam daje svoju milost da to možemo činiti, a na nama je da ju prihvatimo.
Autor: Saša Maligec
Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti link.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.