Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika i kaže im: Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Ako vam tko reče: `Što to radite?` recite: `Gospodinu treba`, i odmah će ga ipak ovamo pustiti. Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. A neki od nazočnih upitaše: Što radite? Što driješite magare? Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred njim i oni za njim klicahu: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama! I uđe u Jeruzalem, u Hram. (Marko 11, 1-11a).
Ova je nedjelja ujedno i posljednja nedjelja Korizme te s njom započinje Veliki tjedan. Tjedan je to u kojem će Isus blagovati sa svojim učenicima posljednju večeru (uspostaviti sakrament euharistije), biti izdan, suđen, mučen i raspet.
Ovaj blagdan dobio je ime Cvjetnica po običaju blagoslivljanja cvijeća u onim krajevima gdje nema maslinovih ili palminih grančica. Njime zapravo obilježavamo ulazak Gospodina našega Isusa Krista u Jeruzalem. Zovemo ga i Nedjelja muke Gospodnje, radi muke koju je Krist podnio u ovome tjednu.
Dok mnogi hodočasnici hitaju prema vratima Jeruzalemu kako bi pohodili sveti grad na blagdan Pashe, prema vratima Jeruzalema dolazi i pashalno Janje – Krist Gospodin. Krist ulazi u Jeruzalem. Zna što je pred njim, što ga čeka. No, ipak ide jer je zato i došao na ovaj svijet. Događaji koji slijede, vrhunac su njegovog ovozemaljskog života.
Iako su mnogi očekivali, pa i njegovi učenici, da će se okruniti zlatnom krunom Izraelskih kraljeva, Isus će ipak ponijeti trnovu krunu. Očekivali su da će zasjesti na prijestolu, a njegovo je prijestolje bilo križ, očekivali su ovozemaljsko kraljevstvo, a on biva ponižen i naočigled poražen od ovozemaljskih moćnika. Očekivali su pobjednika, a pred njima će biti sluga patnik kako ga opisuje Izaija prorok. Da su ga pažljivije slušali, da su razumjeli Pisma, znali bi da su upravo predstojeća događanja prorečena u Starome zavjetu i u Isusovim govorima koje je upućivao učenicima i narodu koji ga je pratio.
No, oni žele Isusa po svojoj mjeri. Teško im je prihvatiti Mesiju Pisma, oni žele Mesiju kakav njima odgovara. I negoduju kada im se Isus očituje kao Mesija kojega oni ne žele.
Nismo li mi često takvi? Želimo Boga koji nama odgovara, koji se uvijek nama prilagođava? Boga koji treba biti uvijek tu samo radi nas, koji treba slijediti naša očekivanja, naše želje pa i naše svjetonazore. Ako nije po našem, to nije dobar Bog, to nije Bog za ova vremena.
Isus, približivši se Jeruzalemu, šalje dva učenika u selo kako bi mu doveli magare koje nitko nije jahao. Naizgled nebitna stvar, no Pismo se i u ovome slučaju treba ispuniti. Zaharija je petsto godina prije Kristova rođenja prorekao: Klikni iz sveg grla, kćeri sionska! Viči od radosti Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća. Pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magaretu, mladetu magaričinu. (Zaharija 9,9). To što će Krist “zaplijeniti” magare, govori o tomu da Krist sebi prisvaja kraljevsko pravo. No, njegova kraljevska poruka neće biti rat. Kraljevi su u rat odlazili na konju a na magaretu su jahali kada su dolazili u miru. Jedno od Isusovih starozavjetnih imena je “Princ mira” (Izaija 9,5), On dolazi donijeti mir, pomiriti prvenstveno čovjeka s Bogom kao i čovjeka s čovjekom. Njegovo je kraljevstvo, kraljevstvo mira. Zato je neopisiva tragedija kada ratuju oni koji se pozivaju na Krista, kada se međusobno ubijaju sljedbenici Princa mira. Isus nije došao graditi takav svijet. Oni koji tako čine, nisu upoznali niti Krista niti Kristovo evanđelje.
Mogao je Isus i sam po magare, ali on želi djelovati zajedno sa svojim učenicima. Oni trebaju biti ne samo svjedoci onoga što će se Isus događati, već i nositelji njegova križa zajedno s njim. Isus nas želi uključene u njegovo djelo. Nemoj samo promatrati Isusa. Sudjeluj s njim u njegovu djelu koje i sada čini u ovome svijetu.
Htjeli su Židovi i ranije Krista učiniti kraljem, no Isus je to odbijao i jasno naglašavao da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. No sada je došlo vrijeme da Isus na magaretu, ponizno ali ipak pobjedonosno uđe kroz jeruzalemska vrata. Oduševljenje naroda je bilo veliko, upravo onako kako ga je opisao prorok Zaharija.
Isus je krenuo s apostolima a usput mu se pridruživalo mnoštvo. Izašli su pred njega i prije nego će ući u Jeruzalem, sve do Betanije. Ovaj porast Kristove pratnje zapravo je slika rasta Crkve. Isus je započeo s učenicima a završit će u konačnici s mnoštvom koje će u nebeskoj liturgiji pjevati slavu Bogu. Zato je i danas procesija koja nas uvijek podsjeća i na ulazak Kristov u Jeruzalem, slika crkve na putu, Crkve koja svojoj procesiji uvijek priziva nove hodočasnike do svetoga grada – nebeskog Jeruzalema.
Klicali su mu, prostirali pred njega svoju odjeću. I tu nalazimo simboliku. Tu je simbolika predaje. Pred Kristom smo pozvani kapitulirati kako bi nas on učinio pobjednikom. Predajemo svoje staro Kristu kako bi nas on obukao u novo. Svlačimo staroga čovjeka da bi se obukli Kristom u novoga čovjeka, kako kaže Pavao: “Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.” (Galaćanima 3, 27).
Mnoštvo je nosilo i zelene grančice grančice u rukama. Matej spominje palmine grančice. One su znak pobjede i način kako su i židovski kraljevi nekada dočekivani od mnoštva dok su ulazili u Jeruzalem na krunidbu. Mnoštvo mu je klicalo Hosana što znači – spasi sada. Drugi evanđelisti spominju zelene grančice. Tu je i Maslinska gora pa su se, moguće, kidale i maslinove graničice. U našim krajevima je običaj da se upravo one nose na Cvjetnicu. Maslina je simbol mira i također govori o Kristu kao Princu mira. Netko je također usporedio maslinu i palmu kao simbolima stradanja i uskrsnuća, dakle masline kao pomirbene žrtve na križu i palme kao simbola slavne, pobjede smrti.
Isus sada prima počasti koje je prije odbijao. Dozvoljava mnoštvu da ga slavi, da mu kliče, pa čak i da ga proglasi kraljem. A on će ih podučiti kakav je on doista kralj i kakvom se kraljevstvu oni trebaju pokoriti. Mnogima se to neće svidjeti pa će već za nekoliko dana neki iz te svjetine koji su mu danas klicali Hosana, vikati Raspni ga raspni.
U ovome tjednu vidjet ćemo kako su ljudi zbog iznevjerenih očekivanja zamrzili Isusa, ali isto tako vidjet ćemo kako je Isus neizmjerno ljubio ljude. Nisu li danas ljudi na Boga ljuti upravo zbog iznevjerenih očekivanja? Nedavno sam pročitao na fb-u jedan zanimljiv komentar. Jednom deklariranom ateisti napisao je netko: “A što ako ga jednom, kad odeš s ove zemlje ipak ugledaš, susretneš se s njim oči u oči?”. Odgovor ateiste je bio: “Tada ću imati neka pitanja za njega”. To zapravo govori zašto je ovaj čovjek navodno ateista. No, pitanja će ipak postavljati Bog a ne mi. Jer, nije on nas iznevjerio nego mi njega. A opet, i takvima, dok god smo na ovoj zemlji, Bog pokazuje neizmjerno svoju ljubav i svoju milost.
Isus ne ide u Jeruzalem da svojom vojskom porazi rimsku vojsku. On ljudima donosi mir, ali Sotoni proglašava rat. On ide da porazi pakao. I neće ga poraziti oružjem već svojom skupocjenom krvlju. Zato je dozvolio mnoštvu da kliče, iako su klicali onome što nisu shvaćali.
Mi danas znamo što je Krist učinio za nas. I zato naša radost treba biti velika i neprestana. Upoznali smo Kralja kojeg proslavljamo, Kralja koji nas je po svojoj smrti oslobodio i osvojio za sebe. Upravo zato u euharistiji kličemo:
Svet, Svet, Svet Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini.
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
Hosana u visini.
Cvjetnica je zapravo dan velike pobjede. Krist je ušao u Jeruzalem kao pobjednik i kao pobjednik dolazi i među nas danas. On želi pobjedonosno ući u naše živote, zauzeti tron našega srca. Mi smo njegov plijen. Oteo nas je iz kraljevstva tame za sebe. On nas čini i pobjedničkom vojskom. Pozvani smo boriti se za njega protiv vlasti tame, osvajati za njega duše i biti pobjednici s njim. No da bi smo do te pobjede došli, i mi moramo ponijeti Kristov križ. Samo po križu možemo iskusiti i snagu uskrsne pobjede. Amen.
MOLITVA DANA
Svemogući vječni Bože, u svojoj nježnoj ljubavi prema ljudskom rodu poslao si Sina svoga, Spasitelja našega Isusa Krista, da uzme našu narav i podnese smrt na križu, kako bi nam dao primjer svoje velike poniznosti. Daj nam milostivo da možemo slijediti primjer njegova trpljenja, te uzmemo udio u njegovu uskrsnuću; po Kristu Isusu Gospodinu našemu, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, sada i dovijeka. Amen. (Knjiga zajedničkih molitava)
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.