Westminstersko vjeroispovijedanje govori o tom sakramentu kao o krštenju, i to kao o „svetom znaku i pečatu Božjeg Saveza milosti“ (WVI,27.1). Jedan od načina razumijevanja ideje pečata saveza je shvaćanje da Pasha nije bila puka religijska svetkovina, već je bila objed savez[nik]a u kome se Bog poistovjetio sa svojim narodom, prihvatio ih kao svoje te je pred njima prostro svoje odredbe. Vidimo kako se to u Starom Zavjetu nebrojeno puta zbiva, no najjasniji je primjer pri ratifikaciji Mojsijeva Saveza. Gospod je pozvao Mojsija i Arona te još sedamdeset starješina k sebi na goru gdje „vidješe Boga, pa jedoše i piše“ (Izl 24,11 – Djuro Daničić). To da je pashalni objed služio kao obnova Saveza potvrđeno je kroz cijeli Stari Zavjet: od Jošuina pashalnoga slavlja kod Gilgala (Jš 5,10) pa sve do pashalne obnove [kralja] Jošije (2 Kr 23,21-23).
Vidi i ovo: Zašto je Isus ustanovio Večeru Gospodnju na Pashu?
Stoga, kada danas pastor služi kruh i kalež Gospodnje večere, to je u stvarnosti Krist koji postavlja objed pred svoj narod Saveza. Baš kao što je krv označila domove onih koje je anđeo smrti zaobišao, tako je Isus označio svoje učenike kao svoje vlastite dok je držao kalež i rekao: „Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi“ (1 Kor 11,25). Sredstvima svoga objeda saveza Isus pripisuje svojim učenicima zasluge svoje smrti pomirenja te nas donosi u sigurnost svoga Novog saveza spasenja. Oni koji blaguju Gospodnju večeru, imajući pri tomu povjerenje u Krista, primaju sigurnost njegova blagoslova kroz ovaj pečat njegova djela pomirenja.
Vidi i ovo: Večera Gospodnja kao znak
Službeni pečat jest ono što dokument čini službenim. Tako Gospodnja večera pečati Božji narod dajući im pouzdani atest njihova udjela u Kristu. Krist ih, dakle, prepoznaje kao svoje, šireći svoje ruke kako bi im dao da jedu od kruha i piju od kaleža ovoga objeda saveza. John Murray kaže: „Kada vjerom pijemo kalež, Gospodin nam osobno jamči da je sve što je uključeno u Novi savez doista naše. To je pečat njegove milosti i vjernosti.“ Berkhof naglašava kako nam ovo pečaćenje jamči da smo mi primatelji Kristova djela pomirenja. Gospodnja večera „pečati na primatelja veliku Kristovu ljubav… ona jamči primatelju koji vjeruje… da je upravo on osobno bio objektom te neusporedive ljubavi.“ Nadalje, to vjerniku jamči da su sva zavjetna obećanja i svi blagoslovi spasenja „u njegovom stvarnom posjedu“. Na kraju, to je pečat uzajamnost po kojemu vjernici sudjelujući „priznaju svoju vjeru u Krista kao Spasitelja kao svoju lojalnost i odanost Njemu kao svome Kralju te svečano prisežu na život poslušnosti Njegovim božanskim zapovijedima“.
Autor: Richard D. Phillips
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.