Poput Pashe, i Gospodnja večera je ustanovljena kao znak učenicima i pokoljenjima koja će doći iza njih. Isus je rekao: „Ovo činite na moju uspomenu“ (Lk 22,19; 1 Kor 11,25). Događaj koji je spomenut je smrt Isusa Krista koju je naš Gospod predvidio kao neposrednu stvarnost. Isus je podijelio kruh svojim učenicima i rekao: „Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje“ (Lk 22,19). Potom je uzeo kalež govoreći: „Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva“ (r. 20). Prema tome, kruh i vino zajedno, kao što je predstavljeno Kristovim riječima, označuju Isusovu smrt za njegove učenike kao izmirenje za grijeh. Charles Hodge opaža kako „iskupljenje stoga nije silom, učenjem ili moralnim utjecajem, već okajanjem. To je upravo ona istina koja Gospodnju večeru dokazuje i potvrđuje [njezinu] autentičnost.“ 4 Čineći tako naš je Gospod dao svjedočanstvo [o] svojoj pomirbenoj žrtvi kao samom središtu kršćanstva. Prema Louisu Berkofu „središnja stvarnost iskupljenja, slikovito prikazana u žrtvama Staroga Zavjeta, jasno je izražena značenjem karakterističnih simbola sakramenata u Novom Zavjetu. Riječi ‘za vas lomi’ (1 Kor. 11,24 – VSK) i ‘prolijeva za mnoge’ (Mt. 26,28 – Šarić) naglašuju činjenicu da je Kristova smrt, žrtvena [smrt], u korist tj. čak i namjesto [smrti] Njegova naroda.“
Vidi i ovo: Zašto je Isus ustanovio Večeru Gospodnju na Pashu?
Postavlja se pitanje zašto je onda Isus uspostavio Novi sakrament, ako je Pasha već upućivala na pomirbenu smrt kao izvor spasenja? Odgovor leži u činjenici da se središnje djelo povijesti izbavljenja razotkrivalo upravo za vrijeme kada je Gospod posljednji put okupio svoje učenike. Warfield piše: „Onaj na koga je od samoga početka upućivala sva pashalna janjad upravo je trebao biti žrtvovan. Stare su stvari iščezle; gle, sve je trebalo postati novo.“ Sada kada je sam prauzor [Isus Krist] došao, uzor [žrtveno janje] više nije mogao na odgovarajući način simbolizirati stvarnost koja je sada [njime] postala novom.
Brojne su promjene, drži Warfield, bile povezane s tim velikim ostvarenjem i preobrazbom. Židovska se država trebala raspustiti, a obredni zakon i žrtve ukinuti. Usuglašavajući se sa završenim djelom Kristove smrti pomirenja, ovaj novi sakrament više nije trebao žrtvenik. Nadalje, u skladu s karakterom spasenja po Kristu više nije bila određena središnja lokacija. Iako je sam simbolizam suštinski ostao isti – milost kroz žrtvu pomirenja – simboli su ipak bili promijenjeni kako bi prikazali svu novinu događaja spasenja koji će raznijeti ograničenja Izraelova prijašnjeg iskustva izbavljenja.
Prilike Gospodnje večere prikazuju Kristovu smrt razumu njegova naroda. No, još više je toga naznačeno u samom činu. Pristupajući činu, vjernici pokazuju svoj udio u razapinjanju Krista. Berkhof uči kako „oni simbolično prikazuju prikladnost blagodati koje su zajamčene žrtvenom smrću Krista.“8 Udio u sakramentu označuje djelovanje Kristove smrti u davanju života i snage duši, baš kao što i hrana i piće održavaju [fizičko] tijelo. Nadalje, baš kao što sakrament simbolizira vjernikovo sjedinjenje s Kristom, ono također postavlja jasnu razliku između članova Kristove crkve i svijeta, dok istovremeno jasno označuje međusobno zajedništvo vjernika u Njemu.
Autor: Richard D. Phillips
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.