Augsburško vjeroispovjedanje (lat. Confessio Augustana), nastalo je 1530. godine. Te je godine car Karlo V. sazvao u Augsburgu sabor na kojem se trebalo odlučiti hoće li evangelici biti priznati u Carstvu…. Više vidi ovdje.
Prethodni članci:
Članak 6 – O novoj poslušnosti
Članak 10 – O Večeri Gospodnjoj
Članak 13 – O upotrebi sakramenata
Članak 15 – O CRKVENIM OBREDIMA
Naše crkve naučavaju da se trebaju obavljati oni obredi koji se mogu obavljati bez grijeha i koji doprinose miru i redu u crkvi. To su određeni blagdani, svečanosti i sl.
Ipak, poučavamo ljude da ne opterećuju savjest time, kao da su takvi obredi neophodni za spasenje. Također su upozoreni da su ljudske tradicije koje su uspostavljene da umilostive Boga, zasluže milost i pruže zadovoljštinu za grijeh, u suprotnosti s evanđeljem i naukom o vjeri. Stoga su redovnički zavjeti i običaji koji se tiču hrane, dana i sl. uspostavljeni kako bi zaradili milosti i bile zadovoljština za grijeh, beskorisni i protivni evanđelju.
KRATKO RAZMATRANJE
Tradicionalne protestantske crkve (Evangelička, Anglikanska i Reformirana), nisu odbacile liturgiju crkve niti ono što je vezano za liturgijski život određene kršćanske zajednice (crkveni kalendar i sl.). Ono što su učinili jest reforma a ne otklanjanje obreda. Otuda se mnogi, koji protestantizam povezuju i identificiraju s novijim zajednicama koje za sebe ponekad tvrde da su protestantske (iako to nisu niti povijesno, niti konfesionalno niti teološki), čude kada vide kako npr. evangelici (luterani) imaju liturgijsko bogoslužje.
Luther je smatrao da sve što nije u direktnoj suprotnosti s Pismom, može ostati u crkvi. Važno je samo da se isto obavlja “bez grijeha” (da se ne služi isključivo zbog financijske koristi) i da obred doprinosi miru i redu u crkvi. Bog je Bog reda i liturgija kao i ostali obredi imaju za cilj da se zna i poštuje red u redovitom zajedničkom slavljenju Boga (1. Korinćanima 14, 40).
No, obred sam po sebi nije nužan za spasenje. Puko izvršavanje bilo kojeg obreda čovjeka neće dovesti do spasenja. Predreformacijsko doba je obilovalo nerazumljivim obredima koji su sami sebi bili svrha. Ljudi se nisu toliko poučavali vjeri, Svetome Pismu, kršćanskim istinama, koliko se od njih očekivalo da izvrše sve obredne obveze. Reformacija je željela razdvojiti formu od vjere. I danas imamo mnogo onih kojima je najvažnije da formalno ispune religijske zahtjeve, u što spada redovito obavljanje i obrednih vjerskih radnji (odlazak na bogoslužja i sl.). Ispunjavanje naših vjerskih dužnosti treba biti produkt naše vjere a ne način zadobivanja posebnih milosti i spasenja.
Članak završava s nabrajanjem konkretnih običaja koji su produkt ljudske tradicije. Sve što je ustanovljeno s ciljem da umilostivi Boga i preko toga se dođe do Božje milosti, suprotno je evanđelju.
Nastavit će se…
Tekst članka uredio i kratko razmatranje napisao Biskup Jasmin Milić.
Naslovna fotografija: ecavsvami
Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.