Evanđelista Luka donosi nam izvještaj (Lk 24, 35-48) o jednom od susreta učenika s uskrslim Isusom. Taj evanđeoski odlomak zaključak je događaja o dvojici učenika koji su bili na putu iz Jeruzalema prema Emausu. Ti učenici na neki su način bili svjedoci događaja Isusova raspeća. Putem su raspravljali o tim događajima i u tom razgovoru iskazivali određenu razočaranost jer su se nadali da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Nadali su se ostvarenju svojih zemaljskih ciljeva, oslobođenja od Rimljana. Iako su im prijatelji svjedočili da su vidjeli prazan grob i da su neke žene tih prijatelja doživjele susret s anđelima koji su im posvjedočili da je Isus živ i da nije više u grobu te da nije više mrtav, oni su i dalje bili zbunjeni svim time. Isus dolazi k njima, sustiže ih na putu, on pronalazi njih i nastavlja put zajedno s njima. Razgovarali su i s njime o tim događajima, a on ih počne poučavati što u svim Pismima ima o njemu. Oni, njegovi učenici, ne prepoznaju Isusa iako im on protumači što u svim Pismima ima o njemu. Prepoznali su ga dok bijaše s njima za stolom, kad Isus uze kruh, izreče blagoslov, razlomi i davaše im jesti. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše. Ti učenici svjedoče ostalim apostolima i Isusovim učenicima o tome što im se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Dok su oni o tome razgovarali s apostolima i svjedočili im, stane Isus posred njih i reče im: „Mir vama!“ Isus opet dolazi među učenike, baš kao i među učenike koji su išli u Emaus. On dolazi učenicima, ne čeka da oni njega potraže i provjere je li istina da nije u grobu, je li stvarno istina da je ustao od mrtvih kako im je najavljivao. Isus traži svoje učenike, Bog traži čovjeka i dolazi k njemu. Isus dolazi u sredinu, ne dolazi negdje po strani ili visoko iznad učenika. Na taj način Isus pokazuje da je blizak čovjeku jer je uvijek tu među nama, u sredini između nas. Kada Isus dolazi među svoje učenike daje im svoj mir da odagna strah i nemir iz njih, da odagna sve sumnje koje ih obuzimaju.
Učenici su zbunjeni i prestrašeni, neki od njih vidjeli su Isusa na križu i njegov pokop, a ti su učenici svjedočili ostalim apostolima i drugim učenicima o tim događajima. Kako je sada Isus među njima? Nisu sigurni u to što vide, pa pomisle da je riječ o Isusovu duhu, o utvari, da im se nešto priviđa zbog boli i tjeskobe izazvane njegovom mukom i smrću. Isus ih hrabri i jasno potvrđuje da je riječ o njemu, o Isusu koji ima tijelo. Pokazuje im svoje rane i daje im da ih opipaju i vide, baš kao što je to ponudio apostolu Tomi koji nije htio povjerovati ako ne vidi na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavi svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavi svoju ruku u njegov bok. (Iv 20,25) Očito je bilo i drugih koji su se htjeli na taj način uvjeriti da bi povjerovali u njegovo uskrsnuće. Uskrsnuće od mrtvih jest uskrsnuće tijela i bilo je to nešto s čime se nitko do tada i nitko nakon toga nije osobno susreo. Jasno je zašto su učenici zbunjeni i zašto im je teško povjerovati u to. Isusovo tijelo nije bilo u grobu i o tome su svjedočili oni koji su bili na grobu, ali o tome su svjedočili i anđeli koji se ukazaše i koji radosno rekoše ženama: “Što tražite Živoga među mrtvima?“(Lk 24,5) Da im dokaže svoju tjelesnost Isus jede zajedno s njima. Isus je drugačiji nakon uskrsnuća – i dalje je tjelesan, ali je i duh jer svjedočanstva iz Evanđelja kazuju nam kako se Isus ukazivao nakon uskrsnuća i kroz zatvorena vrata (Iv 20,19; 20,26). Kod Isusa je još uvijek prisutna tjelesnost iako je njegovo tijelo preobraženo.
Isus ne ostavlja svoje učenike, iako je mogao otići Ocu u nebo i pustiti ih neka žive kako znaju, jer svi su oni njega ostavili u noći prije muke. Bili su malovjerni, sumnjičavi i u strahu za vlastiti život. Ali tada im još nije Isus otvorio pamet da razumiju sve što je o njemu pisano u Riječi Božjoj. On je došao zbog čovjeka i nikada ga neće napustiti, uvijek će ga tražiti i prilaziti mu, dok god ga ne pozovemo da blaguje s nama i dok mu ne dopustimo da nam on tumači Riječ Božju i otvori nam pamet.
Uz blagovanje Isus učenicima tumači Pisma, baš kao i učenicima prema Emausu. To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano. Isus jasno govori učenicima da se u njemu ispunjava Stari Zavjet. Sve što je o njemu pisano sada se obistinilo. Tada im otvori pamet da razumiju Pisma. Dok nismo susreli uskrslog Isusa ne možemo razumjeti Riječ Božju. Učenici koji su išli prema Emausu su uz blagovanje s Isusom prepoznali Isusa. Naše blagovanje s Isusom u Euharistiji daje nam da prepoznamo Isusa i da razumijemo Riječ Božju. Koliko danas ljudi znaju o Bogu, o Isusu, o kršćanstvu, o podjelama i razlikama u kršćanskim crkvama – ali razumiju li što o svemu tome piše u Božjoj riječi. Da bismo razumjeli Riječ Božju trebamo doživjeti susret s uskrslim Isusom koji će nam otvoriti pamet. Učenicima u Emausu gorjelo je srce dok im je Isus putem govorio i dok im je otkrivao Pisma. Gori li i nama srce kada nam se tumači Riječ Božja? Prepoznajemo li i mi uskrslog Isusa kada zajedno lomimo kruh i slavimo Večeru Gospodnju (Euharistiju)?
Večera Gospodnja (Euharistija) nije samo znak međusobne ljubavi kršćana, već sakrament našeg izbavljenja smrću Kristovom. Tako je Večera Gospodnja za one koji je dostojno i pobožno primaju kruh kojeg lomimo – zajedništvo tijela Kristovog, i posvećeni kalež – zajedništvo krvi Kristove. Tijelo Kristovo se u Euharistiji daje, prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Vjera je pak sredstvo kojim se tijelo Kristovo u Euharistiji prima i blaguje. (39 Članaka vjere, Čl.28.) Ako s vjerom blagujemo u Euharistiji i ako s vjerom slušamo Riječ Božju onda će nam biti dana milost od Boga da nam se otvori pamet i razumijemo što nam Riječ Božja govori. Nema smisla samo izvršavati neke obrede, činiti određene propisane čine, pristupati Večeri Gospodnjoj, čitati Bibliju ako to ne činimo s vjerom. Okupljeni u vjeri kao zajednica jedni druge možemo hrabriti da ustrajemo na pravom, Božjem putu. Okupljajući se na zajedničkim bogoslužjima zajedno slušamo Riječ Božju koja nam se tumači, zajedno blagujemo Večeru Gospodnju, baš kao i Isusovi učenici, i na taj način ispunjavamo Kristov nalog da budemo svjedoci njegova uskrsnuća, da budemo njegova Crkva. Isus šalje svoje učenike da budu svjedoci onoga što ih je on učio, da budu svjedoci Božje Riječi, da budu svjedoci svog iskustva susreta s uskrslim Isusom. Učenici mogu svjedočiti o onome što su iskusili u susretu s uskrslim Isusom. Mi možemo svjedočiti ono što su nam Isusovi učenici kroz stoljeća prenijeli i možemo svjedočiti vlastito iskustvo susreta s uskrslim Isusom u Riječi Božjoj i Euharistiji koji možemo doživjeti svake nedjelje okupljajući se zajedno u domu Gospodnjem. Dom Gospodnji mjesto je gdje je Bog uvijek prisutan, u sredini među nama, gdje nas poučava Pismima, gdje blaguje s nama i gdje nam otvara pamet da razumijemo Riječ Božju. Neka nam dom Gospodnji bude mjesto gdje rado dolazimo na susret s uskrslim Gospodinom, mjesto gdje prepoznajemo uskrslog Gospodina i mjesto iz kojeg odlazimo u svakodnevni život zajedno s Gospodinom.
Autor: Saša Maligec
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.