Augsburško vjeroispovijedanje – O GRAĐANSKIM DUŽNOSTIMA (članak 16)

Augsburško vjeroispovjedanje (lat. Confessio Augustana), nastalo je 1530. godine. Te je godine car Karlo V. sazvao u Augsburgu sabor na kojem se trebalo odlučiti hoće li evangelici biti priznati u Carstvu…. Više vidi ovdje.

Prethodni članci:

Članak 1 – O Bogu

Članak 2 – O prvotnom grijehu

Članak 3 – O Sinu Božjem

Članak 4 – O opravdanju

Članak 5 – O službi crkve

Članak 6 – O novoj poslušnosti

Članak 7 – O Crkvi

Članak 8 – Što je Crkva?

Članak 9 – O krštenju

Članak 10 – O Večeri Gospodnjoj

Članak 11 – O Ispovijedi

Članak 12 – O pokajanju

Članak 13 – O upotrebi sakramenata

Članak 14 – O crkvenom redu

Članak 15 – O crkvenim obredima

Članak 16 – O GRAĐANSKIM DUŽNOSTIMA

Naše crkve naučavaju da su zakonite građanske službe dobro djelo Božje i da je ispravno da kršćani obavljaju građanske poslove, rade kao suci, da odlučuju po carskim i drugim postojećim zakonima, da dosuđuju pravedne kazne, da sudjeluju u pravednim ratovima, služe kao vojnici, sklapaju ugovore, da su vlasnici posjeda, da daju prisegu kada to traže sudske ovlasti, da se udaju i žene.

Naše crkve osuđuju anabaptiste koji zabranjuju kršćanima sudjelovanje u tim društvenim ulogama. Također osuđuju one koji naučavaju da se evanđeosko savršenstvo ne sastoji od pravog straha od Boga i prave vjere u Boga, već od napuštanja građanskih dužnosti. Evanđelje naučava vječnu pravednost srca, ali istodobno to ne uništava državu niti obitelj. Naprotiv, zahtijeva njihovo održavanje kao Božjih odredaba. Stoga kršćani moraju biti poslušni svojim sucima i zakonima, osim kad zapovijedaju grijeh, jer u tome slučaju trebaju biti poslušni Bogu a ne čovjeku (Dj 5, 29).

KRATKO RAZMATRANJE

Iz konteksta ovoga članka da se zaključiti kako je isti reakcija na anabaptističko razumijevanje građanskih dužnosti. Naime, skupine predvođene Thomasom Müntzerom, i Andreasom Karlstadtom, provodile su “duhovnu revoluciju” i “duhovnu anarhiju” odbijajući građanske dužnosti odnosno poslušnost građanskim vlastima jer su, kako su tvrdili, bili poslušni samo evanđelju. Takvo razumijevanje je i danas prisutno u pojedinim skupinama koje, iako nemaju povijesnu poveznicu s anabaptizmom, naučavaju poput njih da “nismo od ovoga svijeta”, te da zato građanske odredbe ne vrijede za kršćane.

Kršćani su pozvani i aktivnim angažmanom u društvu, djelujući moralno i pravedno, također naviještaju evanđelje, odnosno “vječnu pravednost srca”. Kršćani u svakoj sferi društvenog života, vjerni evanđeoskim načelima, mogu i trebaju biti na blagoslov zajednici u kojoj djeluju.

Luther, imajući u vidu Augustinovo tumačenje svjetovne i duhovne vlasti u djelu O državi Božjoj također govori o dvije vladavine: vladavini mača i vladavini Riječi. Vladavina mača preuzima brigu upravljanja (vladanja), brige za obitelj i sl., dok vladavina Riječi naviješta Kristovu pravednost u obitelji Božjeg naroda te odgaja vjernike u duhu evanđelja, pripremajući ih tako i za pravednije društvo.

U današnjem društvu se iz sekularnih krugova često čuje kritika na djelovanje Crkve. Kada Crkva progovori o nekim moralnim, etičkim, građanskim pitanjima, ili komentira određenu politiku, zakone i sl. prigovara joj se da se “miješa u politiku” odnosno da se Crkva treba baviti samo duhovnim stvarima, te da je odvojena od države. U našem kontekstu je činjenica da je Crkva odvojena od države i da ne obnaša građansku vlast. No, nije odvojena od društva jer veliki dio društva pripada Crkvi (različitih denominacija). Stoga je Crkva pozvana i da svojim javnim izražavanjem mišljenja, aktivnim angažmanom na različitim područjima gdje kao Crkva može djelovati (socijalni, humanitarni i ini rad), doprinosi boljitku društva.

Sudjelovanje u društvenom životu i poslušnost vlastima ima svoje granice. Naime, kada vlasti zapovijedaju grijeh, odnosno da se nešto čini što je suprotno od poslušnosti Božjoj riječi, da su kršćani podložniji Božjoj riječi nego li vlastima. Upravo u ovome kontekstu čudi kako se lako pojedine crkve koje se pozivaju na Augsburšku konfesiju (ali i druge tradicionalne crkve), odriču biblijske etike te se prilagođavaju progresivnim liberalnim stavovima koje određeno društvo promovira.

Nastavit će se…

Tekst članka uredio i kratko razmatranje napisao Biskup Jasmin Milić.

Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori