Iz evanđeoskog teksta koji nam donosi evanđelista Marko (Mk 3, 20-35) zaključujemo da je Isusovo djelovanje bilo prilično popularno. Kako nam svjedoči evanđelista, uz Isusa se okupljalo mnoštvo ljudi koje je dolazilo k njemu da ga sluša, ali i da od njega dobiju pomoć za svoje životne probleme. Mnogi koji su dolazili bili su bolesni, tjelesno ili duhovno, i trebali su Isusovu pomoć. Isus je imao značajan broj onih koji su gu slijedili zbog samo sebi znanih razloga. Među prisutnima bilo je i onih koji su dolazili iz čiste znatiželje da vide i čuju popularnoga proroka, ali među njima je bilo i onih koji su dolazili kako bi Isusa kritizirali i napadali. Mnogi su se osjećali ugroženi zbog Isusa pa njihov boravak uz Isusa nije bio dobronamjeran i upravo su oni bili blizu Isusa kako bi ga uhvatili u nekoj krivoj riječi. Evanđelista piše da se okupilo „toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.“ Koliko je stvarno bilo ljudi u toj kući ne znamo, ali da su ti prisutni ljudi zaokupili Isusa u potpunosti svjedoče nam i evanđeoske riječi prema kojima „dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: Izvan sebe je!“ Isus je u cijelosti bio u službi onih koji su došli k njemu – bilo samo na razgovor, bilo u želji da im Isus pomogne u nekoj životnoj potrebi. Malo je bilo onih koji su mogli i htjeli Isusu pomoći u djelovanju s prisutnim ljudima. Isusovi učenici zabrinuti su za Isusa pa dolaze s određenim protivljenjem njegovom djelovanju te su neki počeli misliti kako je Isus izvan sebe zbog tolikog angažmana. Ta zabrinutost i protivljenje bilo je dobronamjerno, ali u tom trenutku pogrešno. Iako su oni zaista brinuli za njegovo zdravlje i nisu željeli da se Isus tjelesno iscrpi i razboli, pa nisu uspjeli ni jesti zbog toliko prisutnih ljudi. Učenici nisu shvaćali u potpunosti Isusovu božansku narav i njegovu ulogu u spasenju čovjeka pa su ga htjeli na neki način odvratiti od svega. Isusovi učenici promatrali su ga kao čovjeka i učitelja i bili su svjesni da se kao i svaki čovjek može umoriti od rada i obveza, iscrpiti zbog unosa malo hrane i vode. Nisu bili svjesni Isusove božanske snage.
Nekad i dobronamjerna kritika može biti protivna Božjoj volji. Prisjetimo se apostola Petra i njegove reakcije na Isusov navještaj muke i smrti. Petar odgovara Isusa od tog čina, ali Isus ga ozbiljno prekorava, nazvavši ga čak i Sotonom jer je Isus prepoznao djelovanje Sotone kroz Petra apostola u tom trenutku. Sotona kroz Petra pokušava odvratiti Isusa od ispunjenja svog božanskog poslanja. I u događaju koji nam je opisao evanđelista Marko Isusovi učenici smatrajući da je Isus izvan sebe pokušavaju Isusa također odgovoriti od ispunjenja božanskog poslanja, možda nesvjesno i u neznanju. Oni nisu znali baš sve razloge zbog kojih je Isus bio među njima.
U grupi ljudi koja je bila oko Isusa bili su i pismoznanci. Učeni ljudi tog vremena, poznavatelji Božjeg Zakona koji napadaju i optužuju Isusa da je opsjednut. Isus svojim naviještanjem i djelima čini dobro i privlači ljude k sebi, a za pismoznance je on opsjednut. Toliko ga žele diskreditirati pred okupljenima da ga optužuju kako je opsjednut samim Sotonom i tako tjera demone iz ljudi („Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.“). Isus im pokušava objasniti da je to nemoguće jer bi sam Sotona bio podijeljen i to bi značilo da sam sebe izgoni. Naravno da pismoznanci nisu mogli prihvatiti Isusovo obrazloženje jer nisu spoznali da je on Krist, Sin Božji. Ima li danas među kršćanima onih koji misle jednako kao i ovi pismoznanci? Koliko danas ima kršćana koji smatraju da su oni koji djeluju u Isusovo ime u njegovoj Crkvi „izvan sebe“ jer u današnje moderno vrijeme o Kristu može govoriti samo onaj koji je „izvan sebe“? Svemu tome svjedoče ti isti „kršćani“ kada javno govore na društvenim mrežama i u javnosti protiv Krista, njegovog nauka i njegove Crkve. Znamo svi da i među onima koji se smatraju službenicima u raznim crkvama ima onih koji su protiv Krista, pa njihova djela svjedoče o tome. Ali jednako tako znamo da ima jako puno onih koji Krista iskreno slijede i svjedoče Evanđelje, autentično i vrijedno izgrađuju njegovu Crkvu iako ih neki smatraju „opsjednutima“.
Opće mišljenje je da nije danas moderno zastupati evanđeoske vrijednosti jer je to zaostalo, pa iz toga se vidi da su ti koji to navještaju i zastupaju „opsjednuti“. Naravno, Sotona i danas djeluje, možda snažnije nego ikada jer čini tolika djela kako bi uzdrmao Crkvu. Mi vjernici znamo da je prema Crkvi Kristovoj on ipak nemoćan jer sam Isus kaže „da je ni vrata paklena neće nadvladati“. Nažalost mnogi pojedinci iz Crkve podlegli su Sotoninom zavođenju pa danas ne žele ni čuti za Krista i njegovu Crkvu, čak su postali i protivnici svega što ima veze sa Bogom i Crkvom. Mnogi se i izjašnjavaju kao kršćani, obilježavaju blagdane, ispunjavaju određene crkvene propise, vrše vjerske čine, ali po ljubavi i djelima ih ne prepoznajemo. Razlog tome je što oni ne pripadaju pravoj Isusovoj obitelji.
Dobra vijest koju Isus u svom obraćanju okupljenom mnoštvu donosi jest da se ljudima mogu oprostiti svih grijesi i hule, osim onih protiv Duha Svetoga. Isus daje svima mogućnost da se pokaju, priznaju svoje grijehe i prihvate Isusa kao svog Spasitelja koji je podnio žrtvu na križu za sve ljude. Isusove oštre riječi upućene su onima koji hule protiv Duha Svetoga. Zašto je Bogu to neoprostiv grijeh? Isus prekorava one što govore da On, Krist i Sin Božji, sam Bog, ima nečistog Duha. Oni koji su to mišljenje zastupali bili su pod utjecajem Sotone i naravno da je taj grijeh neoprostiv jer se ti isti ne odriču Sotone već rade za njega, a protiv samog Boga. Ako čovjek sam ne prizna svoj grijeh kako može očekivati od Boga da mu oprosti taj grijeh. To odbacivanje Isusa i njegovog božanstva i njegove spasiteljske uloge čovjek pokazuje svojim životom, stavovima, riječima i djelima. Ako prihvaćamo Isusa kao svog Boga i Spasitelja znači da doista pripadamo Isusovoj pravoj obitelji. Iz Evanđelja zaključujemo koga Isus smatra svojom pravom obitelji. Nije u pitanju njegova biološka obitelj već „svi oni koji vrše volju Božju“ – svi oni su Isusova braća i sestre i majka. Nije Isus time odbacio svoju biološku obitelj, ali njegova božanska narav i spasiteljska uloga sve one koji ga prihvaćaju kao Boga i Spasitelja smatra svojom obitelji. Isus javno postavlja pitanje: “Tko je majka moja i braća moja?“ i odmah daje odgovor: „Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“ Vršiti volju Božju znači, među ostalim i izvršavati Božje zapovijedi, a jedna kaže „Poštuj oca i majku…“ Time Isus dokazuje da ne odbacuje svoju biološku obitelj. Prema Isusovim riječima, svi oni koji daju svoj život i vrijeme da budu s Isusom, oni koji ga dolaze slušati, koji uče o Isusu i koji ga vole – oni su njegova prava obitelj.
Kao i svaka obitelj i Isusova se obitelj okuplja da bude zajedno. Svake nedjelje kršćani se kao obitelj okupljaju u Domu Gospodnjem oko Isusa, da slušaju njegovu riječ, blaguju zajedno, Bogu daju hvalu, zahvaljuju i mole zajedno i jednostavno provode vrijeme zajedno kao braća i sestre. Okupljaju se da čine djela ljubavi i milosrđa. Isusova prava obitelj uvijek mora biti prepoznata jer jedino ih se može prepoznati po ljubavi i djelima. Budimo i mi radosni kada nas Isus poziva da budemo s njime u njegovom domu. Nemojmo okrenuti glavu od njega već budimo radosni što nam Bog daje milost da ga možemo spoznati i da možemo biti dio te božanske obitelji. Biti u Isusovoj obitelji znači pripadati izabranom narodu koji hodi s Kristom putem spasenja. Nije danas lagano biti Kristov učenik, ali uvijek se treba pouzdavati u Krista i crpiti iz njega snagu da mu ostanemo vjerni, a to možemo jedino ako se okupljamo kao obitelj i međusobno se hrabrimo kako bismo uvijek bili vjerni Kristu.
Neka nam ove riječi budu poticaj da uvijek imamo na umu kako pripadamo Isusovoj pravoj obitelji koja se okuplja u Domu Gospodnjem svake nedjelje slaveći velika otajstva koja nam je Krist ostavio. Mnogi prate bogoslužja iz svojih domova putem modernih komunikacijskih kanala (interneta, TV-a) i to je dobro ako fizički stvarno ne možemo doći u Dom Gospodnji, ali biti s Kristom i njegovom obitelji u Domu Gospodnjem nemoguće je u potpunosti nadomjestiti jer blagovati s njegova stola moguće je jedino kada se okupimo kao obitelj i zajedno blagujemo kao obitelj.
Autor: Saša Maligec
Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.