Nakon elektroničkog izdanja evangeličke pjesmarice “Pjesme za kraljevstvo Božje” u izdanju Kršćanskog centra “Dobroga pastira” objavljen je i tiskani reprint iste pjesmarice.

Narudžbe za tiskanu verziju možete poslati putem e-maila: ipaprkc@gmail.com

Pjesmaricu možete skinuti ovdje

Vidi i: Elektroničko izdanje Nauka krstjanskog iz 1871. godine

Elektroničko izdanje pjesmarice “Bogoljubne piesme” iz 1874. godine

Predgovor

Pred vama se nalazi pretisak izdanja evangeličke pjesmarice koja je 1907. godine tiskana u Zagrebu u tiskari (buchdrukereibesitzer) Julija Kurzmanna.[1] Pjesme je s njemačkog jezika preveo i pjesmaricu uredio zagrebački evangelički župni vikar Johann (Ivan) Zmaila te ju je publicirao u vlastitoj nakladi.

 Pjesmarica sadrži tri stotine pjesama koje je Ivo Zmaila rasporedio u trideset i dvije teme. Nakon uvodnih tema slijede one koje se odnose na liturgijska razdoblja, primjerice advent, Božić, korizmu i Uskrs. Nakon toga slijede pjesme različitih tema, od spasovskih  pjesama, o blizini spasa, poziva k spasenju, sve do tema koje sadrže pjesme o smrti i vječnosti, čeznuća za nebom te večernje i zaključne pjesme.

Premda ovu pjesmaricu nije službeno publicirala Evangelička crkva, ona je našla svoju punu primjenu u bogoslužjima  evangeličkih vjernika. I ne samo njih već i vjernika drugih kršćanskih zajednica. Zmailove prijevode pjesama preuzimali su drugi nakladnici crkvenih pjesmarica. Primjerice, pjesma broj 11 Bog je među nama nalazi se u pjesmarici baptističke crkve Duhovne pjesme iz 1951. godine pod brojem 17, u pjesmarici Pjesme spasenja iz 1969. godine Kristove pentekostne crkve po brojem 44, u pjesmarici Duhovne pjesme Hristove pentekostne crkve iz 1981. godine iz Beograda pod brojem 33. Isto se može ustvrditi i za brojne druge pjesme, primjerice Mi slavimo nebesko carstvo, Aleluja, krasno jutro, Tebe Boga slavimo, Oj ti radosno, oj ti blaženo, vrijeme milosti božićne, Bog jeste ljubav jer on me spasi, Krvav je izvor potek’o itd. Zmailovi prijevodi pjesama s njemačkog jezika na hrvatski toliko su dobri i uspješni da su izdržali test vremena te ih i danas, s manjim izmjenama, pjevaju evangelički, reformirani, katolički i vjernici drugih crkava reformacijske baštine. 

U predgovoru pjesmarice Zmaila spominje Pjesme kraljevstva Božjega koje „…doživješe u više jezika vrlo mnogo izdanja (samo u njemačkom jeziku više od 50 izdanja u 540 hiljada primjeraka)…“.  Prema pisanju Mattija Korpiaha, koji navodi izvješće evangelizatora i pisca Ernsta Modersohna (1870-1948), svećenika u službi „Gemeinschaftsbunda, koji je 1910. godine putovao po Hrvatskoj i posjetio Evangeličku crkvu u Zagrebu, Zmaila se „počeo brinuti za literaturu na hrvatskom jeziku jer (je) već preveo najbolje pjesme iz ‘Reichsliedera’ i Lutherov Mali Katekizam na hrvatski jezik.“[2] Reichslieder ili Reichs -Lieder [njemački: Pjesme iz Carstva (nebeskog ili Božjeg)] zbirka je kršćanskih pjesama koje su nastale tijekom preporodnog pokreta u Americi i Engleskoj oko 1870. godine i prevedene su na njemački jezik. Izvorno je zamišljena kao pjesmarica  Gemeinschaftsbewegunga  [njemački: kršćanski pokret zajednica] u njemačkoj pokrajini Schleswig-Holsteinu. Pokret kršćanskih zajednica nastao je tijekom pijetističkog buđenja tijekom druge polovice 19. stoljeća u nizu protestantskih crkava Njemačke i Švicarske. Pjesmarica, koja je kasnije dopunjavana pjesmama klasičnih crkvenih himni, doživjela je brojna izdanja i uredničke promjene. Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća tiskana je u mnogim državama po cijelome svijetu u milijunskim nakladama.[3]

 Pjesme ove pjesmarice nastajale su pod utjecajem duhovnog pokreta pijetizma, koji je potkraj 17. i početkom 18. stoljeća izrastao iz njemačkog protestantizma. Hrvatska enciklopedija piše kako osnivač pijetizma Philipp Jakob Spener (1635–1705) nije prihvaćao Lutherov racionalizam i nauk o opravdanju po vjeri i o Bibliji kao jedinom izvoru inspiracije, već je propovijedao potrebu unutrašnje pobožnosti i činjenja dobrih djela. U Frankfurtu na Majni organizirao je krugove svojih privrženika collegia pietatis, skupove pobožnosti, čiji su se članovi nazivali pijetistima. Pokret se širio i izvan Europe, osobito u Ameriku, pa su iz njega nastale različite religiozne struje i zajednice (metodizam, moravska crkva, duhovno buđenje itd.).[4]

 Duhovni pokret pijetizma u postojeće crkveno pjevanje unio je značajne promjene, koje su sadržaje i melodije kršćanskih pjesama približile kršćanskom puku. U sadržajnom smislu pjesme iz ove pjesmarice na jednostavan, razumljiv i iskren način govore o raznim svetopisamskim temama prihvatljiv vjerničkim zajednicama. Njihovi         evangelizacijski tekstovi potiču vjernike, i one koji to još nisu, na prihvaćanje Isusa Krista kao svog osobnog spasitelja, izražavaju predanje i ljubav prema Bogu, pružaju utjehu u nevoljama, izražavaju če- žnju za nebom, nadaju se Gospodinovom dolasku, raduju se spasenju itd. Primjerice stihovi pjesme broj 32 lirski izražavaju istovremeno evangelizacijski poticaj na obraćenje (predaj mu srce, predaj se sav) uz njegov ljupki poziv, blizinu Spasa i njegovu zaštitu (jedin’ On zaklon ti je i štit), u kojega se treba čvrsto vjerovat’ i ljubiti od srca sveg’, i navješćuju buduću nagradu i radost vječnog zajedništva vjernika s Kristom:

   Dođi sad Spasu još ovaj čas!

Dok je još vrijeme, slušaj mu glas.

On nam je blizu, ima nas rad,

ljupko nas zove sad.

Zbor (ili pripjev):

Krasno, da krasno jednom će bit’,

kad nam s’ prekine životu nit.

Čiste od grijeha Isus će nas

pozvati u svoj dom!

 Nadalje, ove pjesme imaju dovoljno jednostavnu formu, primjerice sadrže tri do pet strofa (kitica) s pripjevom, krajnji slogovi stihova se rimuju kada god je to moguće pa se zato relativno brzo uče, lako se pamte i rado prenose. Ujednačenih harmonijskih oblika i međusobno slične, glazbeno ne zahtjevne većini vjernika su bliske i pjevne. Njihov tempo i tročetvrtinska mjera najčešće je dobro prilagođena sadržajima glavnih teoloških i pastoralnih tema. Prihvatljive su i onim osobama koje nemaju glazbeno obrazovanje pa su svoju primjenu dobile tijekom bogoslužja, ali i na manjim okupljanjima vjernika u privatnim domovima. 

 Ovako oblikovane kršćanske pjesme ispunile su svoju svrhu i uloge koje su im prvotno bile namijenjene. Osim što su utvrđivale i jačale kršćansku vjeru, izrađivale međusobno crkveno zajedništvo, često su bile poticaj obraćenju i duhovnoj obnovi. Kada se teološke doktrine i evanđeoske poruke preoblikuju u stihove i prikladno uglazbe, lakše se pamte i brže dospijevaju do ljudskih srdaca. Vjerojatno je Zmaila, u svojoj višegodišnjoj pastirskoj službi uvidio duhovnu i jednako važnu kulturnu ulogu kršćanskih pjesama u izgradnji crkvene zajednice, te je odlučio u vlastitoj nakladi tiskati ovu pjesmaricu. Danas bi to značilo da je osobno platio troškove njenog tiskanja.          

Primjerak pjesmarice koja nas je potakla na publiciranje pretiska, sačuvani je primjerak koji se nalazi se u muzejskoj izložbi Izložbeno-informacijskog centra Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj, u ulici Franje Markovića 7 u Osijeku.

I na kraju ovog kratkog predgovora želimo se zahvaliti Biblioteci Matice srpske iz Novoga Sada koja nam je ljubazno ustupila skenirani primjerak bolje sačuvane pjesmarice koja se nalazi u njihovoj knjižničnoj zbirci.

dr. sc. Antal Balog

Životopis Johanna (Ive) Zmaila

Johann (Ivo) Zmaila rođen je 19.  ožujka, 1855. godine u Karlovcu.[5] Kada je navršio 15. godinu, piše o sebi Zmaila, započeo je svoje zanatsko šegrtovanje. U 18. godini morao je napustiti roditeljski dom i u tuđini završiti bravarski zanat. No, tamo se susreo s evanđeljem, doživio je svoje duhovno buđenje te     upoznao svoga Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. To se dogodilo preko prijatelja i evangeličkog vjernika Karla Žigera, koji je bio suradnik Christiana Palmera i Uhlmana, zagrebačkih kolportera Britanskog i inozemnog biblijskog društva (British and Foreign Bible Society – BFBS) koji su prodavali Biblije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Palmer je kasnije Zmaila potakao na studij teologije u Pilgermission, St. Chrischona u Baselu Švicarskoj, gdje je i sam svojevremeno bio student. Bila je to misijska škola koju su pijetisti osnovali 1840. godine. Objedinjavala je rad evangelika i reformiranih vjernika uz suradnju anglikanaca. Škola je svoje studente pripremala za misionarsku službu te ih je, uz suradnju s Britanskim i inozemnim biblijskim društvom, slala u britanske kolonije afričkog kontinenta i dalekog istoka. Ali podržavala je misijski rad i crkvene službe i na europskom kontinentu, primjerice u Hrvatskoj i u drugim južnoslavenskim područjima. Zmaila je poslao svoju molbu misijskom odboru u Pilgermissiona jer je želio, kako je u molbi naveo, propovijedati radosnu vijest svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj i Bosni. Bio je primljen i teologiju je počeo studirati u svojoj 26. godini. U Baselu je ostao između 1881. i 1885. godine.

 Vrativši se u Hrvatsku, proveo je godinu i pol dana u naselju Selište (Velimirovac) smješteno sjeverno od grada Našica obavljajući službu učitelja i propovjednika u filijali  evangeličke općine u Osijeku. Korpiaho u svome magistarskom radu piše da su se žitelji Selišta doselili tijekom travnja 1885. godine većinom iz bačkih sela Sivac, Crvenka i Torše. Posjetio ih je osječki evangelički svećenik Karl Bläser, započeo bogoslužja te o tome izvijestio svoj misijski odbor. Misijski odbor je odlučio u Selišete (Velimirovac) poslati jednog propovjednika, odnosno Zmaila, koji je upravo završavao svoje školovanje u misijskoj školi. Tako je Zmaila postao prvim Hrvatom u službi Pilgermissiona.         

 Svoju službu učitelja i propovjednika, piše dalje Korpiaho, Zmaila je započeo velikim entuzijazmom. „Ostao sam u Osijeku četiri dana i tamo imao priliku upoznati, pored ljubazne obitelji Bläsera i druge prijatelje St. Chrischona. U nedjelju sam održao bogoslužje u novom molitvenom domu, te smo u ponedjeljak u 7 sati nas dvojica, Bläser i ja, otputovali za Selište. Ljudi iz Selišta sami su došli da nas odvezu. Tu je bila velika radost. Most koji smo trebali preći bio je veoma lijepo okićen na slavonski način. No, mi smo došli drugim putem, zbog blata i problema s kotačima, pa su sedam jahača s okićenim konjima, koji su nam došli u susret bili razočarani. Soba koja je bila rezervirana za mene, bila je isto lijepo okićena cvijećem i šarenim papirima.“

Mještani su svome novom učitelju i propovjedniku osigurali stan,      ogrjev i godišnje100 Fr, dok mu je misija Pilgermission St. Chrischona godišnje osigurala 1.000 Fr. U Selištu je tada bilo oko 500 stanovnika i trebalo je osigurati nastavu za 70-tak djece. No, zgrada škole još nije bila gotova, odnosno bila je bez prozora. Na nastavu je počelo dolaziti samo 49 učenika, tako da su počeci bili skromni. Škola je u početku djelovala kao privatna i konfesionalna te je imala veliki značaj u ovoj koloniji njemačkih evangeličkih vjernika. Osim nastave u školi, Zmaila je nedjeljom prije podne održavao bogoslužja a poslije podne čitao propovijedi drugih poznatih propovjednika; Srijedom su se održavala biblijske pouke, a petkom pjevanje. 

 Nakon što ga je misijski odbor tijekom ožujka 1887. godine razriješio službe u Velimirovcu, završava Korpiaho, Zmaila je nastavio svoju učiteljsku službu u Krčedinu, srijemskom naselju u blizini Inđije (Vojvodina, Republika Srbija).

Nakon učiteljske službe u Krčedinu, Zmaila je od 1898. godine nastavio raditi u Bršljanici, u moslavačkom naselju koje se nalazi u blizini Garešnice.[6] Prema pisanju Davorina Peterlina, 1906. godine preuzeo je u Bršljanici službu pomoćnog propovjednika (hilfsprediger) zagrebačke filijale evangeličke crkve. Uz pomoć donatora iz Škotske, kupio je gradilište i na njemu organizirao izgradnju crkvene zgrade. Uz svoj župni vikarijat, propovijeda i u drugim mjestima koristeći se hrvatskim, češkim i njemačkim jezikom.

Osim propovijedanja, bavio se dijeljenjem duhovne literature, posjećivanjem vjernika u Hrvatskoj i Bosni, surađivao je s kolporterima BFBS-a. Supruga Ida bila mu je aktivna suradnica u crkvenoj općini u Bršljanici, gdje je propovijedala, podučavala katehetiku u nedjeljnoj školi, svirala orgulje te pisala.

Tijekom svoje službe u Bršljanici prevodio je kršćanske pjesme s njemačkog na hrvatski jezik, priredio je pjesmaricu Pjesme za kraljevstvo Božje, koju je zatim tiskao u tiskari i papirnici Julija Kurzmanna. Davorin Peterlin navodi u svom članku da je Julije Kurzmann, zagrebački izdavač i knjigotiskar iz Dalmatinske ulice, bio između 1897. do 1906. godine član prezbiterija Evangeličke crkvene općine u Zagrebu te da je, između  ostalog, tiskao razne tiskovine kršćanske tematike.[7]

Nakon 34. godine duhovne službe, Zmaila je umro u Bršljanici 14. listopada 1918. godine u svojoj 63. godini. Umro je, zajedno s miliju-nima drugih toga doba, od španjolske gripe. Njegove posljednje riječi bile su: „Prihvaćen, prihvaćen. Mene oproštenog grješnika, Isus je prihvatio.“

Možda se tijekom posljednjih trenutaka svog ovozemaljskog života sjetio pjesme broj 136. koju je preveo i uvrstio u svoju pjesmaricu:

     Začuđen i smjerno ja gledam

     u obilje milosti rad,

     i blagoviest mira gle slušam,

     što On ju naviesti mi sad.

   Zbor (ili pripjev):

                                  Križ sad pokriva grieh moj,

                                   krv pere me, da sam čist.

     Bogu predajem život svoj,

     uzdanje mi je Isus Krist.

     (…)

     Dodirnu se blago tad mene,

      i reče mi: „Spašen si ti.“

      Ja držah se njegove sjene,

      moć osjete udovi svi.  

Od obraćenja i sve do smrti Zmaila se posvetio službi svome Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu. Propovijedao je i podučavao na više jezika, prevodio je i bavio se podjelom kršćanske literature, bio je predan pastirskom i dušobrižničkom radu. Kao što je u mladosti napisao u svojoj molbi koju je poslao u Pilgermission, St. Chrischona, da želi propovijedati radosnu vijest svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj i Bosni, to je poslanje, uz pomoć svog Isusa, uspješno vršio. Jedan od plodova njegove dugogodišnje službe možete pročitati na narednim stranicama ovog pretiska.    

Nakon smrti svoga supruga Ida Zmaila je nastavila, kao i do tada, propovijedati evanđelje, svirati u crkvi orgulje, podučavati u nedjeljnoj školi te se baviti spisateljskim radom. Kasnije su je evakuirali u Austriju te je u Grazu živjela do pedesetih godina prošloga stoljeća. O životu i radu svoga supruga Zmaila napisala je knjigu, koja je objavljena 1926. godine.[8] Knjiga se može pronaći u knjižnici Protestantskog teološkog učilišta „Mihael Starin“ u Osijeku.[9]

dr. sc. Antal Balog

Tematski sadržaj pjesmarice

1. Pripravne pjesme
2. Pjesme u hvalu i slavu
3. Pjesme na pobudu
4. Pozivne pjesme
5. Adventske pjesme
6. Božićne pjesme
7. Korizmene pjesme
8. Uskrsne pjesme
9. Spasovske pjesme
10. O blizini spasa
11. Poziv k spasenju
12. Predanje Spasitelju
13. Opravdanje po milosti
14. Radost spasenja
15. Pouzdanje u Isusa Krista
16. Utjeha u nevolji
17. Isusova ljubav
18. Ljubav k Isusu
19. O novoj godini
20. Pjesme djece Božje
21. Molitvene pjesme
22. Veličanstvenost Spasenja
23. Posvećenje
24. Boj vjere
25. Kršćanska zajednica
26. Poslanje
27. Djelovanje za Gospodina
28. O Gospodinovu dolasku
29. O smrti i vječnosti
30. Čeznuće za nebom
31. Večernje pjesme
32. Zaključne pjesme

---

[1] Priređeno prema: IPA, Informativna protestantska agencija. Evangelička pjesmarica Johanna (Ive) Zmaila iz 1907. godine. Dostupno na <https://ipaprkc.org/2018/02/28/evangelicka-pjesmarica-johanna-ive-zmaila-iz-1907-godine/&gt;. [21. 04. 2021.]

[2] Korpiaho, Matti. Utjecaj misije na razvoj Evangeličke crkve u Slavoniji 1868-1918. Magistarski rad, Teološki fakultet „Matija Vlačić Ilirik“, Zagreb 1988. Str. 77. Matti Korpiaho, koji je došao iz Finske, bio je pastor Evangeličke crkve u Osijeku između 1984. i 1991. godine te nastavnik Teološkog fakulteta „Matija Vlačić Ilirik“ u Zagrebu, danas Sveučilišni centar za protestantsku teologiju „Matija Vlačić Ilirik“ Sveučilišta u Zagrebu. 

[3] Usp. Reichs-Lieder. Alte Ausgabe von 1909. Möbius, Neumünster 1991. Reichs-Lieder: Deutsches Gemeinschafts-liederbuch. Verlag G. Ihloff & Co., Neumünster, 1955.

[4] Pijetizam [njem. pietismus, prema lat. pietas, genitiv pietatis: pobožnost] Pijetizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 22. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr /Natuknica.aspx?ID=48200>.

[5] Priređeno prema: Korpiaho, Matti. Nav. dj. Str. 79-77. 

[6] Peterlin Davorin. Počeci Baptističke crkve u Zagrebu 1870.-1921. Časopis za suvremenu povijest, 38, 2(2006). Str. 523-548. Dostupno na <https://hrcak.srce.hr/7737&gt;. [21. 04. 2021.]

[7] Prezbiterij je crkveno tijelo u koje se biraju najugledniji laici crkvene općine te koji njome upravljaju tijekom dodijeljenoga, najčešće četverogodišnjeg mandata.

[8]  Zmaila, Ida. Großchens Tagebuch: Gottes Führung in Haus und Gemeinde. [Veliki dnevnik: Božje vodstvo u domu i crkvi]. Bethel, Wandsbek, 1926. Str. 164.

[9] Protestantsko teološko učilište „Mihael Starin“. Obrazovna institucija Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj, dio je Europskog Anglikanskog teološkog učilišta. Dostupno na <https://protestantskouciliste.org/&gt;. [21. 04. 2021.]

Povezani članci: EVANGELIČKA PJESMARICA JOHANNA (IVE) ZMAILA IZ 1907. GODINE

IVO ZMAILA – EVANGELIČKI PROPOVJEDNIK, VJEROUČITELJ I PASTOR

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.