U emisiji Hrvatske televizije: „ Peti dan“, 21. svibnja 2021. godine, jedan od komentatora, Petar Tomev Mitrikeski izrekao je prilikom analize odnosa Crkve prema pitanju homoseksualnosti i kratak osvrt o protestantizmu koji pokazuje nepoznavanje ovog religijsko- povjesnog područja. Mitrikeski je rekao: „Protestanti naravno odbacuju tradiciju i pozivaju se na Sola Scriptura pa tumače kako god žele i imaju stotine tisuća denominacija. Tumačeći pismo samo kroz etički format mogu naći opravdanje za sve.“
Podsjetimo da je protestantska reformacija pokrenuta u okvirima katoličke crkve, od predstavnika najučenijeg svećenstva i poznavatelja Dogmi, tradicije i kanonskog prava.
Bio je to protest upravo protiv iskrivljavanja crkvenog nauka u kasnom srednjem vijeku i uvođenja novih tumačenja Sv. Pisma i tradicije osobito glede sakramenata pokore te nauka o opravdanju i slično. Slijedeći tadašnji poziv „Ad Fontes“ reformatori su pozivali na povratak svetopisamskom nauku, s naglaskom na izvorne tekstove i njihove prijevode , koji su također bili krivo interpretirani od strane Rimske kurije.
Isto tako, reformatori su pozvali na povratak tradiciji rane Crkve, ne odbacujući tradiciju, odnosno predaju ukoliko ona nije u suprotnosti s vrhovnim autoritetom – Svetim Pismom. U tome kontekstu netočna je izjava da protestanti odbacuju tradiciju. Oni je ne smatraju jednakim izvorom za vjerovanje i praksu. Biblija ima prvenstvo.
Ako gledamo u konfesionalnom smislu, nema mnogo protestantskih denominacija. Postoje denominacije koje su konfesionalno evangeličke, reformirane, anglikanske i tzv. neoprotestantske zajednice. Govoriti o stotinama tisuća je zločesto ponavljana mantra onih koji ne razumiju crkvena uređenja pojedinih denominacija. Neke protestantske denominacije su uvjetovane zemljopisno: poput zemaljskih i državnih crkava u Engleskoj, Njemačkoj ili Skandinaviji; neke po naglascima u doktrini i sakramentima poput evangeličkih i reformiranih crkva , a neke su potaknute sloganom „Ecclesia semper reformanda est“, to jest da je Crkva ona koja se u svakom vremenu treba obnavljati sukladno izvoru Sv. Pisma, ali i tradicije prvih ekumenskih koncila do 5 stoljeća. Također protestanti posjeduju bogatu teološku riznicu tradicije: sinoda, sabora, katekizama, vjerovanja i spisa koja su dostupna i na hrvatskom jeziku te pozivamo komentatore na televiziji da se slobodno prije paušalnih komentara informiraju o tome.
Na isti način možemo govoriti i o Katoličkim i Pravoslavnim denominacijama koje, nažalost nisu pošteđene podjela.
Također smo svjesni da u svakoj crkvi i denominaciji postoje razlike : neke su uzrokovane geografskim razlikama a neke nažalost i zbog zloupotrebe i nebiblijskih tumačenja. Tako i u Rimokatoličkoj crkvi u Latinskoj Americi postoje drugačiji teološki naglasci od one u npr. Zapadnoj Hercegovini ili u Njemačkoj gdje kler priprema vlastiti tzv „sinodalni put u kojem veliki dio klera traži promjenu tisućljetnog nauka u pitanjima definicije braka. Za većinu protestanata u svijetu ova tumačenja i promjene su neprihvatljive.
Biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve, Jasmin Milić
Pastor Evangeličke metodističke crkve, Vatroslav Župančić
Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.