Braćo: Da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. 2Kor 12,7-10

Apostol Pavao je primjer onih Božjih slugu koji su ostavili čast, ugled, materijalnu sigurnost i druge pogodnosti kako bi služili Gospodu. On i njemu slične sluge Božje, doista su nasljedovatelji samoga Krista koji je ostavio nebeski tron, nebesku slavu i postao ponizan i poslušan, kako kaže Pavao „do smrti na križu“. (Filipljanima 2,8).

Pavlovo obraćenje je doista bilo dramatično a za mnoge kršćane i traumatično. Sigurno ih je zbunjivala činjenica da ih je taj Pavao, bivši Savao progonio i odobravao njihova smaknuća a sada je odjednom postao među prvim ljudima Crkve.  I doista, on ulazi u društvo 12 neobrazovanih ili slabo obrazovanih učenika i postaje intelektualni prvak zajednice, kreator teologije, pisac prvih teoloških djela (poslanica). I ne samo to. On je misionar, osnivatelj novih crkava, apostol u pravom smislu te riječi.

Svjestan je ljudske dimenzije svoga poslanja. S obzirom na obrazovanje i što je sve postigao i kakav će trag ostaviti kao apostol, vrlo se lako moglo dogoditi da se uzoholi. On je svjestan te činjenice i ne bježi da otvoreno govori o tome iskušenju.

Oholost je prvi od tzv. Sedam smrtnih grijeha. I taj grijeh nas zapravo uvjerava da smo sami sebi dovoljni i da se ne trebamo osloniti na Boga. Dapače, oholost je pobuna protiv Boga. Ne zaboravimo da je upravo ovaj grijeh zbacio Sotonu s neba. Zato je oholost temeljni grijeh koji nas vodi u sve druge grijehe.

Ohol čovjek kreće od sebe, od svojih sposobnosti, svojih uvjerenja i stavova, svoga obrazovanja, svojeg imetka, društvenog položaja… I ništa to samo po sebi nije sporno jer čovjek treba ulagati u sebe i dati najbolje od sebe. No kako kaže vl. Nikolaj Velimirović: Sve što tkaš vezuj konce za nebo“.

No, kada naši uspjesi postanu razlog odbacivanja drugih, uzdizanja iznad drugih, dominacije, manipulacije, omalovažavanja, preziranja drugih i sl., pouzdanja u vlastitu snagu tada se javlja oholost koja nas udaljuje od Boga.

Jedan od crkvenih otaca, Sv. Kasijan je rekao: „O kako je oholost veliko zlo! Njoj se ne mogu suprotstaviti ni anđeli ni druge protivne sile, već se mora suprotstaviti sam Bog“.  Upravo o tome i Jakov progovara kada kaže: „Bog se oholima protivi…“Jakov 4,6). I doista, Bog ima svoje načine da nas približi k sebi kada mislimo da smo sami sebi dovoljni.

O tome govori Pavao. „Trn u tijelu“ je oduvijek škakljao maštu tumača Biblije. Što bi to bilo? Tumačenja su da se radi o nekoj konstantnoj kušnji koja ga prati, o neprijateljstvu prema njemu, o duševnoj ili tjelesnoj bolesti, tjelesnoj mani poput problema s govorom i sl.  Nitko zasigurno ne zna o čemu se točno radi, no najvjerojatnije je u pitanju neka kronična bolest. I kao svaka bolest, tako je i Pavla njegova činila slabim i smetala mu u njegovim svakodnevnim obvezama.

Nikome niti jedna bolest nije ugodna. Već je sama po sebi smetnja za normalno funkcioniranje čovjeka, a ako je popraćena i s boli onda čovjek doista slabi i fizički a i psihički. Apostol Pavao je tri pita, kako navodi molio Boga da ga oslobodi ove smetnje. No Bog je odlučio drugačije.

Svjedoci smo i sami da Bog ne usliši naše molitve uvijek onako kako mi to želimo. Netko će naglasiti da Bog uvijek iscjeljuje, da Bog uvijek oslobađa. Bog uvijek odgovara na naše molitve ali ne onako kako mi to želimo već kako doista jest Božja volja za nas. Traženje Božje volje je temeljna molitva. Ona se nalazi i u molitvi Gospodnjoj, Očenaš. Jean Calvin naglašava da postoje dvije vrste odgovora na molitvu i da moramo razlikovati između cilja i načina: Gospodin nam može podariti cilj za kojim težimo, ali ne i način koji želimo.

Pavao također navodi da mu je trn u tijelu zapravo anđeo Sotonin koji ga udara. Ovdje imamo na umu patnika Joba kojega Sotona zapravo napastuje i u pravom smislu te riječi udara, s dopuštenjem Božjim.

Dakle, Pavao trpi fizičku bolest i Sotonske udarce. I to sve s dopuštenjem Božjim. I sami iz vlastitoga iskustva znamo da je ovo veoma teška kombinacija. Osjećamo se slabi i pitamo se gdje je u svemu tome Bog. Zašto dopušta takve situacije na nas i zašto na ne oslobodi.

Bog je Pavlu otkrio svrhu njegova „trna u tijelu“:

Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.

Koliko god nam teško bilo razumjeti ovu činjenicu, ona je doista istinita. Slabost nas lišava oholosti, ponizuje, i to nekada veoma neugodno ali nas približava Bogu i uvjerava nas u ovisnost o njemu.

Upravo je i ova globalna nevolja to pokazala. Čovječanstvo se uzoholilo globalno. Odbacilo je Boga, pouzdaje se u vlastita dostignuća, u vlastitu snagu. I dogodi se „globalni trn“. Maleni, oku nevidljivi virus odnosi ljudske živote, unosi strah u ljude, kvari im poslovne i druge planove i sl. Sva oholost čovječanstva pada u vodu pred sićušnim stvorenjem. I što nam u svemu tome preostaje nego vratiti se Bogu i shvatiti da je svijet ovisan o Njemu.

Dakle, Bog ne oduzima uvijek od nas patnju, nevolje i druge slabosti. Mi kao ljudi bi željeli da je tako. U tome se smjeru, kako smo rekli ranije molimo. Bog nas nekada oslobodi, odmah, nekada kasnije, a nekada i nikada. I kakav god bio njegov odgovor, u svemu se očituje njegova milost. Ta je milost i Pavlu darovana.

Bog poznaje naš karakter bolje od nas samih. Postoje ljudi, vjerujem da ih osobno poznajemo, koji kada im ide sve onako kako su zamislili, kada su snažni, zdravi, uspješni zahvaljuju Bogu na svemu i shvaćaju da ništa od toga ne bi imali da nije Božje milosti. No, nerijetko ima i onih koje sve to udalji od Boga. Učini im se da su za sve sami zaslužni, da im Bog ne treba. No, onda se dogodi bolest, neuspjeh ili nekakav drugi životni pad. Neki će tada odgovoriti ponizno i vratiti se Bogu a neki će se okrenuti u potpunosti protiv Boga okrivljujući ga za svoje stanje.

Spoznaja ovisnosti o Bogu je velika milost koju nam Bog daje. I sve što služi toj spoznaji za nas je blagoslov, premda bilo i neugodno po nas. Ljudi smo i neugodnost nam nije lijepa. Postavlja mnoga pitanja, nekada ljutnje pa i sumnje, ali kada u slabosti osjetimo Božju snagu, njegov mir i ispunjenje obećanja da će biti s nama u svim životnim situacijama, tada shvaćamo da je duhovna snaga koju nam Bog daje jača od svih slabosti i nevolja koje nas obuzimaju.

Dakle, koliko god nam to paradoksalno i neshvatljivo zvučalo, i koliko nam je to teško u trenucima bilo koje nevolje shvatiti, u duhovnome smislu naše slabosti su nam dane sa svrhom da ojačamo, da se, kako kaže Pavao u nama nastani „sila Kristova!“.

„Nајrаdіје ću ѕе dаklе јоš vіšе hvаlіtі ѕvојіm ѕlаbоѕtіmа, dа ѕе nаѕtаnі u mеnі ѕіlа Кrіѕtоvа. Zаtо užіvаm u ѕlаbоѕtіmа, u uvrјеdаmа, u nеvоlјаmа, u рrоgоnѕtvіmа, u tјеѕkоbаmа роrаdі Кrіѕtа. Јеr kаd ѕаm ѕlаb, оndа ѕаm јаk“ (2. Коrіnćаnіmа 12,9-10).

Iz navedenoga retka je vidljivo da Pavao ne govori samo o svome fizičkom problemu. On govori o svim negativnim stvarima koje mu se događaju: slabosti, uvrede, nevolje, progonstva, tjeskoba… On ne krije ni svoje duševno stanje usred svega što mu se događa. Tjeskoban je. I naravno da nitko od nas ne može reći da ga teške životne situacije ne dovode u tjeskobu. No, u isto vrijeme Pavao kaže da, kada sve to prolazi poradi Krista, uživa jer u takvim slabostima zapravo je jak. To „uživanje“ nije mazohizam, poremećaj uživanja u vlastitoj boli, već zbog onoga vrjednijega što Bog uslijed svih nevolja, ukoliko se Njemu približimo daje: milost, mir, snagu čak i usred nevolja.

Zato, neka nam naš vlastiti „trn“, što god da on je, bude prilika da se pokajemo, ponizimo, Bogu vratimo i shvatimo da je Bog suveren, da su naši životi u njegovim rukama i da on nad svime ima posljednju riječ. Tada će se naša slabost pretvoriti u jakost.

I na kraju: propovijedi na ovu temu možda vas neće do kraja uvjeriti da su ove Pavlove riječi istinite. No, ako smo ih iskusili onda će nam iskustvo snažno govoriti da je Bog naša snaga u svim našim slabostima. Zato i nadalje u svome životu, bez obzira na naše životne situacije, ponizno stojmo pred Bogom i neka nam bude dovoljna njegova milost. Soli Deo Gloria! Samo Bogu slava! Amen!

Autor: Biskup Jasmin Milić

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.