person holding white printer paper

Odgovornost izbora – izabrani za posvećenje

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova da se provede punina vremenâ: uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji. U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu. U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu slave njegove. Ef 1, 3-10

Nedavno smo imali izbore. Pojedinci su se kandidirali za načelnike, gradonačelnike, župane. Ponudili su svoje programe, obraćali se svojim biračima. Oni koji su izabrani, zadovoljni su, sretni i osjećaju se uspješnima. Birači su prepoznali njihove programe i njih kao osobe. Oni odgovorniji sigurno imaju i osjećaj odgovornosti pred onim što ih čeka. Izabrani su za ozbiljan i odgovoran rad a ne samo da bi u svoju biografiju mogli upisati da su bili i gradonačelnici, načelnici, župani i sl.

Možda smo se i sami natjecali za određeni posao, za školu, za fakultet. Iščekivali smo rezultate i sigurno nam je činjenica da smo prošli, da smo izabrani donio osjećaj zadovoljstva. No, nakon svakog izbora valja zasukati rukave i potvrditi svojim djelovanjem da smo dostojni izbora i povjerenja koje smo dobili.

Svako povjerenje, svaki izbor pred nas stavlja odgovornost da to povjerenje opravdamo.

Upravo o tome govori apostol Pavao kada govori o izboru. Za razliku od svih drugih izbora gdje se trudimo dati najbolje od sebe kako bismo bili izabrani, božanski izbor ne ovisi o nama već isključivo o njegovoj milosti.  Zato je odgovorni odgovor na ovaj izbor tim veća.

Vidi i ovo: Ako si predodređen, nije važno kako živiš, svakako ćeš biti spašen?

Razmotrimo prvo kontekst u kojem Pavo donosi ove istine. On započinje ovaj odjeljak naglaskom na blagoslove. Kada govorimo o blagoslovima, onda imamo na umu neke konkretne, opipljive dobre stvari koje nam se događaju u životu. Blagoslov je imati posao, obitelj, dom, zdravlje, materijalnu sigurnost i sl. I doista, Bog nam u svojom milosti sve to može dati i za sve te blagoslove trebamo Bogu zahvaliti. No, čini mi se da često zaboravljamo najvažnije blagoslove koje smo dobili od Boga:

Izabrao nas je

Izabrao nas je prije postanka svijeta, dakle znao je za nas, za tebe, za mene prije nego je sve što je oko nas nastalo. Već tada smo bili u njegovim mislima, u njegovom naumu. Već tada je vjerovao u nas i odlučio da će nas pozvati svojim djelotvornim pozivom.

Posinio nas je

Iako smo svojim grijesima dozvolili da nam otac postane neprijatelj, otac laži, Bog je odlučio, i to iz čiste ljubavi, da nas „otme“ iz ruku neprijatelja, da nas „osvoji“ za sebe i da nas učini svojim sinovima i kćerima.

Otkupio nas je

Izbor, odnosno otkupljenje ima svoju cijenu. Krist je plaća svojom skupocjenom krvlju. Ono što mi nismo mogli učiniti, učinio je Krist. Platio je visoku cijenu kako bismo prešli iz vlasti tame i prenio u kraljevstvo svoga ljubljenoga sina. Kološanima 1, 13-14.

Oprostio nam je grijehe

Iako smo svojim grijesima teško uvrijedili Boga, okrenuli mu leđa, oprošteno nam je po „bogatstvu njegove milosti“ Božja milost je veća od naših prijestupa.

Daje nam mudrosti i razumijevanje

Milosni je dar Božji da možemo razumjeti što nam je Bog darovao. Ono što ovaj svijet ne može razumjeti, Bog je obznanio izabranima.

Opečaćeni smo Duhom Svetim

Sve navedeno što imamo u Kristu, dano nam je za vječnost. Garant sigurnosti je Duh Sveti s kojim smo zapečaćeni.

Svaki put kada se pitamo kakve smo blagoslove primili od Boga, odnosno kada smo spremni Bogu prigovoriti da mi nismo iskusili nikakve blagoslove od njega, sjetimo se ovih ovdje spomenutih. Oni su puno vrjedniji od svega zemaljskoga, svega materijalnoga što možemo imati.

Ništa od toga nismo zavrijedili, ništa dobili temeljem naših uspjeha, dobrih djela. Nismo Boga mogli uvjeriti da baš nas izabere. Nismo ga zapravo ni tražili, kako nam kaže Pavao: Nema ni jednoga koji Boga traži. On je našao nas i iz izobilne ljubavi darovao nam izobilne blagoslove.

Taj izbor stavlja pred nas odgovornost. Koja je naša odgovornost? Već na početku Pavao naglašava za što smo izabrani. Izabrani smo za svetost. Svetost ne znači da ćemo u ovome, zemaljskom životu postići bezgrješnost, savršenost… Svetost je zapravo proces koji će završiti proslavljenjem u vječnosti, kada ćemo doista biti bez mane, bez grijeha. Taj proces svetosti je zapravo proces posvećenja. A posvećenje, što i sam termin govori, znači da smo posvećeni za nešto, izdvojeni za posebnu svrhu. Posvećeni smo Bogu. Ta spoznaja da smo izdvojeni za Božju slavu, odnosno na „hvalu slave Božje milosti“ kako nam kaže Pavao u gore citiranom tekstu, u svakom segmentu našega života pred nas stavlja odgovornost, odnosno odgovoran odnos prema Bogu i bližnjemu.

Kada kažemo da smo posvećeni Bogu, to doista znači da u svakome segmentu našega života moramo imati na umu da se trebamo njemu posvetiti. To činimo tako da slušamo njegov glas i razabiremo njegovu volju kroz čitanje njegove riječi, slušanje njegove riječi sudjelovanjem na bogoslužju, razgovoru s njim kroz molitvu, bilo privatnu bilo zajedničku, praktičnim životom čineći djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu, praktičnoj kršćanskoj službi, služeću Bogu i bližnjima onim darom kojega nam je Bog dao.

Posvećenje nas približava Bogu, vezuje čvršće za Boga a udalje nas od grijeha. Što više težimo za posvećenjem, to ćemo sve manje davati prostora da grješne želje zavladaju našim bićem.

O posvećenju ne možemo govoriti izvan Božje milosti. Njegova milost čini nas voljnima da se podložimo Gospodinu i činimo njegovu volju. Pokajani grješnik, razumijevajući grijeh, i shvaćajući Božju milost, okreće se od grijeha ka Bogu s iskrenom namjerom i čežnjom za poslušnošću Bogu. Samo poslušnošću, odnosno pokornošću prema Bogu, odnosno prepuštanjem Njegovim putovima, kršćanin može živjeti blagoslove posvećenog života. Čovjek nije marioneta u ovome procesu. On se predaje u Božje očinske ruke, s potpunim povjerenjem se oslanja na Boga. Samo smo u Njegovim rukama sigurni. Amen.

Autor: Biskup Jasmin Milić

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori