Odmor u osami s Bogom

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu. Marko 6, 30-34

Apostoli se vraćaju sa svog misijskog poslanja na kojem su „propovijedali obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.“ Puni te pozitivne energije apostoli dolaze i okupljaju se oko Isusa u želji da ga „izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.“ Iako su apostoli bili ispunjeni svim tim događajima oko svog navijestiteljskog djelovanja, Isus ih upućuje da pođu „u osamu na samotno mjesto, i otpočine malo.” Isus je znao koliko iscrpljujuće može biti poučavati narod i zato ih on upućuje da pođu na odmor. On razumije da je ljudska egzistencijalna potreba odmoriti tijelo i duh. Ljudsko tijelo ima svoje granice i česti prelazak preko njih može biti opasan za zdravlje. Preopterećenost obvezama dovodi do umora, ali i do zasićenosti tim obvezama, ma kakve one bile. Apostoli su bili na poslanju naviještanja, nisu morali raditi fizički teške poslove na njivi, sa stokom, u građevini ili sl. pa i zbog takvog posla Isus im kaže „otpočine malo.“ Koji god posao da čovjek obavlja može se od njega umoriti i duhovno isprazniti. Isus osobito zna koliko susreti s ljudima mogu iscrpiti čovjeka. Riječ Božja nas i u Knjizi postanka upućuje da je i sam Bog u svom stvaranju uzeo jedan dan odmora te je na taj način i čovjeku pokazao da nije grijeh odmoriti se od rada, naprotiv da je to dobro i potrebno čovjeku. Bogu nije bio potreban odmor, ali tim činom poučava čovjeka. Potrebno je u životu naći dobru mjeru između rada i odmora i ne pretjerivati s bilo čime u životu.

Nama kršćanima nedjelja je dan kada trebamo uzeti vrijeme za tjedni odmor od fizičkog i intelektualnog rada. Nažalost, u današnjem vremenu sve manje ljudi uzima taj dan za dan odmora, već isti vrlo često postaje danom umora jer moramo biti na poslu, ići negdje, moramo provoditi vrijeme sa prijateljima, rodbinom, moramo ići u trgovačke centre, na sportske događaje i sl. Naravno da su to sve dobre i važne stvari za čovjekov život, ali u tome svemu rijetko se nađe vremena za malo osame i provođenja trenutaka s Bogom u Domu Gospodnjem, za onaj tjedni duhovni odmor. Isus nas uči svojim djelima kako on često traži osamljena mjesta da malo otpočine, ali i da u toj osami bude u Božjoj blizini. Osama na koju Isus upućuje svoje učenike je mjesto gdje oni trebaju odmoriti duh i tijelo, okrijepiti ga jelom i pićem, provesti vrijeme zajedno, ali i da provedu dio tog vremena u osami s Bogom, baš kao što to Isus radi kada odlazi u osamu. Isus je u svemu bio jednak s nama, osim u grijehu, pa iz toga zaključujemo da je i on imao ljudske potrebe za odmorom, jelom, pićem, spavanjem, ljudskim društvom. Poslušajmo Isusa i prihvatimo njegov poziv koji je uputio apostolima: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.“

U današnjem modernom vremenu možda je teško pronaći stvarno fizičko mjesto za osamu, ali to mjesto možemo i sami stvoriti u svom domu ili odlaskom na, makar i kraći, godišnji odmor, negdje izvan mjesta svakodnevnog življenja (ako nam je to moguće). U svemu tome važno je stvoriti osamu u kojoj ćemo moći odmoriti od svakodnevnih obveza i stresova koje doživljavamo na poslu i svakodnevnici. Za tako nešto potrebno je izgraditi vlastiti karakter jer treba se moći odvojiti od mobilnih uređaja (poruka, emailova, poziva i sl.), internetskih portala, društvenih mreža, televizije i loših vijesti. Odmorom od ovih svakodnevnih izazivača stresa stvaramo vlastito mjesto osame i tišine. U toj tišini možemo osluškivati što nam Stvoritelj želi reći. To vrijeme tišine i osame trebamo upotrijebiti za čitanje Božje Riječi i molitvu. Upravo Božja Riječ i molitva daju nam duhovni odmor i snagu za daljnji život i rad. Da čovjek može ostati snažan i spreman za sve životne izazove treba s vremena na vrijeme zastati i odmoriti. Nekad tjedni odmor nije dostatan, a nažalost nekad ga čovjek zbog posla i raznih obveza niti nema, pa je nužno tijekom godine ponekad malo zastati, prikupiti snagu, „napuniti duhovne i tjelesne baterije“. Kršćanin se nikada ne smije dovesti u životnu situaciju u kojoj će osjetiti umor od životnih briga i obveza, a da pri tome ne vidi koji je najbolji odmor od toga. Najbolji odmor je naravno odmor u Bogu, odmor u osami sa Stvoriteljem, odmor u njegovoj prisutnosti.

Isus je apostole koji su bili u učiteljskom poslanju poslao na odmor. Znao je da i njima treba mira i odmora od tako zahtjevnih životnih zadaća koje su pred njima. Kako nas Evanđelje uči, mnoštvo ljudi je tih dana išlo za Isusom i apostolima, pa čak i kad su „odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.“ Kao da im narod nije htio dati nimalo prilike da se odmore i osnaže za daljnji rad. Naravno tu je Isus koji nastupa u tom ključnom trenutku. On izlazi pred taj narod i sažaljeva se nad svima njima jer su bili izgubljeni, „kao ovce bez pastira“. Isus je vidio da oni traže Boga, da traže i žele čuti njegovu Riječ. Isus nije htio apostole ponovo tražiti da se angažiraju oko tog izgubljenog naroda, već ih on sam „stane poučavati u mnogočemu.“ Pustio je apostole da otpočinu, odmore se i okrijepe od svega što su tih dana doživjeli. Bog je taj koji se brine za svoje stado kao Dobri pastir i ne dopušta da ni u čemu njegovo stado oskudijeva, ni duhovno ni tjelesno. On svome stadu omogućava odmor na zelenim poljanama te uz izvore žive vode krijepi to svoje stado, baš kao što nam to govori psalmist u 23. psalmu.

Dođimo i mi na te zelene poljane i izvore žive vode te se okrijepimo na tim izvorima. Gospodin kao Dobri pastir je uvijek uz nas pa makar išli i dolinom smrti, on je tu za nas jer je za nas pripremio trpezu, stol Gospodnji sa gozbom na kojoj nam daje blagovati svoje tijelo. Taj stol je izvor te žive vode i na njemu se napojimo i okrijepimo. Ova zelena poljana je upravo Dom Gospodnji gdje je Gospodin postavio svoj izvor žive vode – Riječ Božju i Euharistiju. Vrata Doma Gospodnjeg, ta zelena poljana sa izvorom žive vode su nam uvijek otvorena i naš Dobri pastir nas zove da dođemo u njegov Dom u kojem možemo i trebamo biti kroz dane mnoge, dok god smo živi. Tu nas čeka odmor u osami s Bogom. Tu možemo biti sami s Bogom, možemo biti licem u lice sa svojim Stvoriteljem. To je mjesto gdje nam Bog daje svoju dobrotu i milost za sve dane našeg života. Dom Gospodnji je mjesto na koje nas Bog upućuje da redovito otpočinemo, ali Bog nas upućuje i da ne zaboravimo odmoriti i naše tijelo jer nam uz ovaj duhovni odmor treba i taj tjelesni. Podsjetimo se kako nas sv. Pavao opominje (1. Kor 6) naše tijelo je hram Duha Svetoga koji je u nama i treba voditi brigu o tom hramu jer ga ne smijemo ostaviti neurednog i neposloženog.

U vremenu smo godišnjih odmora, odlazaka na more, u planine, na rijeku Dravu ili na bilo koje drugo mjesto gdje želimo provesti nekoliko dana odmora. Ne zaboravimo da uz taj tjelesni odmor čovjek treba i duhovni odmor, pa nađimo tih dana vremena za Riječ Božju i molitvu te u Božjoj blizini odmorimo i svoj duh. Tek tada će naš godišnji odmor biti zaista pravi i istinski odmor ako ga provedemo s Bogom jer on je naš mir i naš pravi odmor. Nakon takvog cjelovitog odmora možemo dalje hrabro i svjedočki kroz život na svoje svakodnevne poslove i obveze.

Autor: Saša Maligec

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori