“Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!  Podnosite jedni druge u ljubavi; 3 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!  Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!  Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!  Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!” Efežanima 4:1-6

Dolazimo do praktičnog dijela poslanice u kojem Pavao potiče Efežane na življenje dostojno evanđelja. Uvijek nam je potrebno imati taj zdravi balans između: nauke, iskustva i življenja vjere. Odakle nam dolazi snaga za ovakav život? Tko je za to sposoban? Ako odemo na par stihova prije vidjet ćemo da:

“Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti – njemu sva slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove! Amen!” (Efež: 3,20-21)

Ova doksologija, slavljenje Trojedinog Boga razlog je zašto kršćani trebaju živjeti ugodno Bogu. U ovoj doksologiji nalazimo Trojstvo: Bog Otac je onaj djeluje kroz Duha Svetoga u Kristu u njegovoj crkvi.

Bog može! Bog radi u svojoj crkvi. On je jedina stvarnost. Svaki dan nam valja započeti s njime: ako otvaramo internet i vijesti bit ćemo obeshrabreni jer ima toliko loših vijesti. Započni tvoj dan u zajedništvu s živim Bogom jer je On stvarnost. Baš kao što se moramo okružiti pozitivnim, mudrim i pobožnim ljudima i biti u zajedništvu s njima još više nam valja biti u zajedništvu sa živim Bogom. Pavao piše: Crkva zajedno s Isusom slavi Boga: razlog zbog kojeg crkva postoji je Božja slava i razlog zbog kojeg Njegov Sin dolazi je: “Proslaviti Boga i dovršiti djelo zbog kojeg ga je Otac poslao.” Do kada će se Bog slaviti: kroz sva pokoljenja i sve vijekove.

 Pavao nas poziva na novi život. Pavao, sužanj u Gospodinu – vidite postoji cijena učeništva. Pavao plaća cijenu svoga učeništva. On je u zatvoru. Često smo čuli: radost je unutar tebe i ona ne ovisi o tvojim okolnostima. Da bi bio radostan nije potrebno imati sve stvari posložene u životu. Pavao je radostan i dok boravi zatvoru. Ali, Pavao je imao svoje borbe. Baš kao neki od nas bio je emotivac i imao je svojih uspona i padova. Jedna stvar je sigurno: Pavao im piše iz zatvora ali ima svoje kušnje. Vjera, ljubav i nada mogu biti kušane. Zatvorske poslanice su produkt Pavlove kušnje dok je sužanj.

Što im Pavao sužanj ima za reći? On spominje Božji poziv. Bog je uputio poziv čovječanstvu: slijedi me. Iz teksta vidimo da taj poziv ne mora nužno značiti mijenjanje izvanjskih okolnosti. . Činjenica da nas Bog poziva mijenja sve. Možeš imati sve u ovome životu ali nemati svrhu o ovome životu. Činjenica poziva, Božjega poziva mijenja sve. Što to znači Božji poziv? Os Guiness, potomak poznatog pivara Guinessa piše: “Božji poziv je najveće dobro i smisao života Poziv ‘Slijedi me’ je najveće dobro, jedini cilj i smisao života. Poziv je istina da nas odlučno zove Bog k sebi tako da sve što jesmo, sve što radimo i sve što imamo ulažemo i živimo kao odgovor na njegov poziv.”

Bog nas poziva na život koji je drukčiji od mjerila ovoga svijeta. Što to znači? Da moramo ići osnivati samostane i prezreti sve što je u svijetu. Pa i ne baš.

Mi u Bibliji nigdje ne nalazimo zapovijed da napuštamo ovaj svijet već da u ovome svijetu očitujemo Krista. Čuli smo neke kako govore: samo ja i moja služba za Boga. Ja sam Božji pomazanik. Čak i neki koji izgledaju na prvu ruku blago i kao ovčice koje ne bi nikada nikoga povrijedile znaju ponekad ugristi svoje bližnje i čak suborce u službi za Gospodina. Gospodin nas sve poziva na život u poniznosti i život u nasljedovanju njega. U zajedništvu s njime postajemo mu slični. Uopće se neću ni razgovarati o onima koji nemaju te odlike u svom životu iako nose to slavno ime. To Božji posao. Mi svi sami imamo dovoljno posla sa samim sobom i ne možemo se baviti drugima. Vratimo se mi našem Kristu. Poniznost i blagost je odlika Krista – On za sebe kaže: “Ja sam ponizna i blaga srca.” Mt 11,28 Naš Krist nije okrutan, ohol i onaj kome ne možeš prići. Predivno je spoznaja da je “radi nas i radi našega Spasenje postao čovjekom”. To je naš Krist –ponizan i blag koji nas poziva – dođite uzmite moj jaram i sa mnom iskusi istinsko čudo a to je život sa mnom

I Guiness i apostol Pavao govore slijedeće: Poziv je ima svoju etičnu dimenziju. Ako te sutra pozove neka ugledna osoba: gradonačelnik ili predsjednik države nećemo otići na sastanak obućeni u kupaće hlače. Činjenica da nas je Krist pozvao mijenja sve. Poziv nas veže za Njega. Božji poziv čini da zajedno s apostolom Petrom kažemo: “Kuda da idemo kad samo ti imaš riječi života vječnoga.”

Ovaj poziv, Božji poziv namijenjen je crkvi. Ovaj poziv moramo živjeti zajedno. Ono što je protestantizam donio je ponovno otkrivanje osobne vjere. Tebi, meni i svima nama  upućen je poziv o kojem smo govorili gore – to je poziv slijedi me. To je jedna strana novčića – osobni poziv i osobna vjera. Sami sakramenti ništa ne vrijede ako nema osobne vjere. To je osnovna biblijska nauka. Druga strana novčica je taj poziv moramo živjeti zajedno: u crkvi. Zato je crkva Kristovo tijelo. Ne može jedan ud patiti a drugi mu ud neće pomoći. To nije pravo Kristovo tijelo – možda je smrznuto: smrznuto od tjeskobnih briga. O koliko je potrebno da iznova i iznova doživimo tu ljubav. Nema ništa gore od osjećaja kad uđeš u neku crkvu a njeni članovi su hladni i pitaju se: Koji je ovo? Taj poziv nam valja živjeti zajedno u ljubavi.

Međutim, što je osnova našeg jedinstva, što je osnova naše poniznosti, blagosti i ljubavi? Prva stvar – kršćanstvo nije stoicizam iako te oboje uče dobrome ponašanju i razvijanju karaktera. Važno je ponašati se lijepo. Ali, postoji  osnova za kršćansko ponašanje i jedinstvo. Ono proizlazi od Boga: Bog je jedan – “Čuj Izraele, Jahve ili Gospodin je jedan” Ovo je izgleda jedna od najranijih kršćanskih formula, jedno pravilo vjere i rani katolicizam. Ovo je određeni okvir koji je Bog postavio i u njemu nalazimo Trojedinog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Iz današnjega evanđelja vidimo Isusa kako hrani ljude. Čime bi mi ljudi trebali biti nahranjeni?Spoznajom Boga – spoznajom Boga koji je trojedini – koji je u sebi jedan.

Sad se postavlja pitanje? Tko je kršćanin? Kako se postaje kršćaninom? Da li se kršćaninom postaje tako što se u jednome narodu dogodila tranzicija vlasti, tranzicija sistema i onda su odjednom svi postali veći katolici od pape. Zasigurno bi veliki apostol odgovorio: “Da ali kod Boga to ne prolazi.” Iz današnjeg teksta možemo zaključiti dvije stvari tko je kršćanin:

Prvo: onaj koji naslijeduje Krista i ti se plodovi nasljedovanja vide u njegovom životu. Naravno, to ne znači da je ta osoba savršena ali bar se mali plod nasljedovanja treba vidjeti. Mislim da smo se umorili više od one mantre: svećenici, pastori i kršćani su samo ljudi. Istina, ali smo ljudi koji ne ostaju u grijehu. Ljudi koje Božja milost podiže i čiji plod vidimo u životu.

Drugo, kršćanin je osoba koja ispovijeda trojedinog Boga.Nemoj dopustiti da ti govore: ti nemaš puninu jer nisi dio određene grupacije. Punina je u Trojedinom Bogu koji te poziva na zajedništvo s njime kroz Njegovu Crkvu. Ti si u zajedništvu s njime i ti i On (trojedini Bog) ste već većina. Možda mislimo o toliko nas je malo… Malo nas… Nemamo političku snagu…Bog ti govori: malena je tvoja snaga, ali ja sam otvorio vrata propovijedanju Radosne vijesti. Bonhoeffer u svojim Pismama iz zatvora: piše: “Bit kršćanin ne znači biti religiozan na neki određeni način, ne znači od sebe učiniti (nekoga grešnika, pokornika ili sveca) na temelju nekih metoda. To znači biti čovjek, i to ne neki tip čovjeka, nego čovjek što ga Krist stvara u nama…”

Pozvani smo na nasljedovanje Pravoga Čovjeka i Pravoga Boga Isusa Krista i nemojmo to mijenjati za ništa na ovome svijetu.

Autor: Igor Peričić

Foto: Pexels

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.