U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« Ivan 6, 60-69

Velika je mudrost u životu postaviti pravo pitanje. Često znam reći gostima koji mi dolaze i kažu: račun za piće nam je bio prevelik. Tim ljudima kažem: jeste li pogledali cjenik prije nego što ste naručili.

Isus postavlja pitanje svojim učenicima. To nije neko bezvezno pitanje. Ono je od ključne važnosti za njih i za Gospodina. Isus i učenici zajedno s njih saznat će gdje oboje stoje u odnosu jedni prema drugima.

Isusa napuštaju mnogi – iz teksta vidimo da su bili učenici. Koji je bio pravi motiv tih mnogih ljudi? Zašto su uopće bili s Isusom? U 15. Stihu 6. Poglavlja vidimo da su htjeli Isusa učiniti kraljem. Prvo su prepoznali da je prorok i tad su željeli od njega napraviti političku figuru. Oni su imali svoje planove s Isusom. On se ne prilagođava njima. Isus se ne da smesti: možda bi neki od nas rekli – idemo napraviti kompromis. Idemo progutati tu knedlu jer imam stomak za to. Isus to ne radi – ne mijenja se radi njih a niti ne želi – lažne učenike. Takvi naprave više štete nego koristi.
Isus prilazi onima koji se izjašnjavaju da su njegovi učenici. Tu više nema kruhova. Kruhovi i čudo je bilo jučer – sad im Isus donosi duhovnu hranu. Šesto poglavlje Ivanovog evanđelja donosi nam sliku Isusa koji se nas hrani: daje nam fizičku hranu i hranu za dušu. Da, Gospodin se brine za nas. Činjenica je da se brine za sve ljude (vjernike i nevjernike) – On je dobri Otac koji daje da njegovu sunce izlazi nad zlima i dobrima. Znate li koja razlika između Isusa i naših političara? – svi smo vidjeli skupove na Prokurativama na kojima se ukazuju nove Mesije i obećavaju blagostanje. Ti Mesije vas kupe s jednim jelom (srdelama i fažolom) a na vama je da samo da glasate za Njih. Na kraju krajeva, njima će biti bolje – a vama neće biti gore. Ali Isus nas ne kupuje kruhom. On nema kalkulacije s nama. On nas je kupio svojom ljubavlju – dajući svoje tijelo i svoju krv za nas. On djeluje iz ljubavi.

Ove ljude tzv. učenike uči uzvišene duhovne lekcije. Sažimam njegovu poruku: “Ja sam sišao s neba jer sam Riječ Božja koja je s Bogom od početka i po Duhu vam donosim život. Moje tijelo koje će biti uskoro žrtvovano je pravo jelo i moja krv koja će biti prolivena je pravo piće. Vjerujete li u mene imate vječni život” Oni ne razumiju Njegov govor. Njih očito zanimaju neke druge stvari, a ne duhovnost i duboka teologija o kojoj im govori Isus. Razlog zašto je to tako je jednostavan: nevjera. “Svjetlo je došlo na ovaj svijet, ali mnogi su ostali u tami. Nisu se otvorili svjetlu.” Augustin komentira ovaj stih riječima: “Otišli su od Njega jer im je Isus rekao istinu. Nekad i mi ljudi izgubimo druge ljude jer im kažemo istinu. To isto se dogodilo našem Gospodinu.”
Ovi tzv. učenici mrmljaju… Ovaj glagol se već tri puta spomenuo u ovome poglavlju. Mrmljaju baš kao i njihovi oci. Povijest se ponavlja. U mnogim obiteljima i narodima ponavlja se određena vrsta povijesti: povijest bolesti i povijest ludosti. Ovi tzv. učenici postaju zarobljenici svojih predaka – njihovih demona i njihove nevjere. Odlučuju živjeti grešnu prošlost njihovih predaka. Njihovo stanje odgovara nekome. Baš kao i što stanje nacije odgovara određenim vlastodrščcima. Tako i njihovo stanje odgovara Sotoni koji se hrani njihovom nevjerom. Nije li ovo kontradikcija – učenici i mrmljanje? Zar učenici ne bi trebali biti ono koji slušaju, uče i bivaju promijenjeni onim što čuju tj. od Onoga od koga to čuju. Mrmljaju jer ne vjeruju. Ne vide tko stoji ispred njih. Onaj čija ih riječ može osloboditi

Vidite nevjera je uzrok neznanja. Najveći problem je što ne vjeruju. Vjera je dar od Boga i čovjek taj dar prima dok sluša Božju Riječ. Mnogi su otvrdnuli od zavodljivosti grijeha. Tvrdi su ko brački kamen i u njihovo srce ne dopire riječ .Čovjek se ne rađa s vjerom – On se mora nanovo roditi. Te riječi su bile upućene Nikodemu – znamo da ih ni on nije u početku razumio. No, On je ostao uz Isusa. Bio je tu za vrijeme Isusove smrti. Došao je s Josipom iz Arimateje po Isusovo tijelo. Nije se štedio: darovao je Isusa: “On donese smjesu od oko sto litara smirne i aloje” (Ivan 19,39). Nije uopće stvar razumijemo li sve Isusove riječi već je pitanje ostajemo li uz Njega. Svjetina je otišla od Isusa – nisu imali Isusa ni kruh – izgubili su sve. Šokirani, sablažnjeni i ljuti… Jesu li poslije bili među onima koji su vikali: “Razapni ga, razapni…” Bog zna što je bilo s njima. Svi znamo kako se ljudi mogu preobraziti. Danas jedno sutra drugo – dok imaju koristi od tebe oni su s tobom. I sam apostol Petar imao je trenutak preobraženja – u Mt 16,17 stih Gospod mu kaže: “Blago tebi Petre…Ti si Petar Stijena..” i par stihova poslije 16,23 : “Sotono idi mi s očiju”. Gospodin je rekao Sotoni – idi mi s očiju. Time je pomogao svome sluzi. Nije rekao: Petre idi mi s očiju. Jedini Gospodin može reći: nek to zlo ode iz tvog života, nek Gospod sruši sve sotonske utvrde – to za našeg Gospodina nije problem. Znate li gdje Gospodin ne može ništa: tamo gdje je nevjera. Tamo gdje je nevjera on ne može ništa uraditi. Ta nevjera uzrok je što ljudi odlaze od Isusa. Isus se ne lomi za njih. Ostavlja ih. Najgore stanje je kad Bog ostavi ljude jer su oni ostavili Njega. Naspram njih stoje dvanaestorica: sami, nesavršeni ljudi koji se i sami bore s nevjerom. Oni ostaju uz Isusa. Isus vidi one koji odlaze i pita svoje učenike: “Hoćete li i vi otići?”

Odluka – onaj koga je Isus privukao On ne može drugo nego li ostati uz Isusa. Isus ih pita pitanje: “Hoćete li i vi otići?” Kad se svjetla pozornice ugase, što kad nestane uzbuđenja (iako biti s Njime nikad nije dosadno)… Hoćete li vi otići od mene? Kršćani koji ste dobro s Cezarima ovog svijeta… Hoćete li vi otići? Mislim da bi Isus mnogima trebao postaviti drugo pitanje? Hoćete li doći k meni? Vi koji ste udaljeni od Riječi života vječnoga i koji ne znate ništa o Isusu – njegovoj prisutnosti, Duhu, Životu vječnome- Dođite k njemu.Vidite ovo je pitanje za učenike. Samo onaj je bio s Isusom, onaj koji je iskusio Njega – On je pitan hoćeš li otići?

Tko stoji ispred Petra? Dobrog, pobožnog Židova. Onaj čije riječi Petar ili tzv. njegovi nasljednici mogu mijenjati kako im odgovara? Daleko od toga! rekao bi apostol Pavao. Pred Petrom stoji Onaj koji je ispunjenje nade izraelskog naroda. Nada izraelova je pred njegovim očima. Ne samo nada izraelova već i nada svih naroda svijeta.
Isus postavlja pitanje u množini: ”Zar ćete i i vi otići?” i vidimo kako Petar odgovara na to pitanje. Petar odgovara na ovo pitanje drugim pitanjem. “Komu ćemo otići?” U ovome pitanju krije se odgovor, krije se želja da se bude samo s Isusom. Gdje ću otići Gospodine? Dobro mi je s tobom. Da, život s tobom nisu samo ruže ali komu ću otići? Isuse nije istina kako neki krivo kažu: “Prihvati Isusa i nećeš imati problema u životu…”Komu ćemo otići – to je želja da se bude s njime u Njegovoj prisutnosti, u Njegovom Domu, Duhovnoj kući ali u Crkvi u zajedništvu s drugima makar nas bilo dvoje-troje.

Da, biblijski Petar… Ne neki vladar, Cezar ovog svijeta, ne neki pijanac opijen slavom ovoga svijeta i ljubavnicama već apostol Petar koji je ostavio sve radi Isusa. On je Petar Stijena, On je prvi među jednakima i Onaj koji je ostao s Isusom.
Naspram mrmljača koji ne razumiju tko je Isus niti ne prihvaćaju njegovu nauku stoji Petar. Mrmljači (iz. 42. stiha) dovode u pitanje Isusovo podrijetlo. “Kako ti možeš reći sišao sam s neba?” Za Petra nema dvojbe tko je Isus. Petar ispovijeda Isusa kao Onoga koji ima “Riječi Života Vječnoga.” To je ispovijest prve Crkve. Ako se nešto gradi tad se gradi s Božjom Riječju. Isus je onaj koji gradi svoju crkvu. Gradi je snagom svoje riječi. To ćemo posebno iskusiti u ovo posljednje vrijeme. Bez ove riječi nema ni crkve. Riječ je iznad svega. Riječ Božja rađa Crkvu. Ono što Boga sastavi nek čovjek ne rastavi. A Bog je spojio Crkvu i Riječ. Zato se Crkva treba prilagođavati Riječi Kristovoj jer je u njoj život.

Problem nastaje kad se ovi koji su otišli od Isusa vraćaju u crkvu i traže svoja prava, traže ostvarenje preko crkve i na kraju govore samom Isus – odlazi ne trebamo te. Mi znamo sami. Ta crkva izbacila je Isusa i Petra. Takva crkva postala je zmijsko leglo, prodavaonica sakramenata.

Nad svima nama visi ovo pitanje: Hoćete li i vi otići? Blagoslovljeni su oni kojima će Isus reći: vi ste oni koji ste u mojim kušnjama ostali sa mnom. Ako smo odgovorili na ovo pitanje zajedno s Petrom možemo otići bilo gdje ali ćemo se uvijek vratiti onome tko je centar naših života. To je osoba Isusa Krista i njegova ljubljena crkva gdje se hranimo istinskom hranom: njegovim tijelom i istinskim pićem – njegovom krvlju. Gospodine, kome ćemo otići?

Autor: Igor Peričić

Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti link.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.