Krijepi dušu moju…
Tom Jones piše i pjeva: „Može li mi netko reći što je to duša? Što je to čovječja duša?“ Jednim dijelom ću pokušati odgovoriti na to pitanje a najvažnije je da vam želim ukazati na svjedočanstvo jednog čovjeka koji je iskusio kako Bog brine za njegovu dušu.
Svrha naših dolazaka u zajednicu trebala bi biti: upoznati Gospodina slave. Ponekad ljudi čuju toliko toga za propovjedaonicom: moraliziranje, za koga bi trebalo glasati, istresanje na članove crkve, pastorove duboke pjesničke misli. Naveo sam samo neke ekstremne primjere. Ono što želim reći: svrha našeg dolaženja u crkvu je upoznati kakav je Bog. Svaki put kad pristupamo biblijskom tekstu pitajmo se to pitanje: što ovaj tekst govori o Bogu.

Psalam 23 je predivan psalam – toliko puno čitan. Ovdje nemamo samo sliku pastira. Nemamo samo sliku pastira kakvog mi zamišljamo. Onaj koji nosi svoje ovčice. Naravno, kad tumačimo ovaj psalam on govori o Isusu no moramo se malo dotaći i izvornog značenje psalma. U ono doba (a i sada) kraljevi su bili zvani kao pastiri – oni koji su vodili svoj narod. Tako u ovom kontekstu taj dobar kralj (Jahve – poruka starog zavjeta je da Jahve kraljuje: ni faraon, ni izralelski ni judejski kraljevi (koji su mislili da su zaštićena vrsta i mogu raditi što god žele), ni Nabukodonozor a ni perzijski kraljevi. Jahve kraljuje. Taj kralj, krijepi dušu Davida. Suprotno tome, za mnoge se kraljeve to ne može reći. Danas su mnogi kraljevi (vladari ili predstavnici zakona) oni koji su izvor mnogih nevolja za svoj narod.

David kaže: moju dušu krijepiš, obnavljaš – doslovno vraćaš ju k sebi. Ne govori to David tek tako. Naravno da se nećete vratiti nekome tko vam nije dobar. Nitko se neće vratiti lošem mehaničaru. Ne vraćate se tamo gdje vam je loše. David se vraća svom Gospodinu. Bolje rečeno Gospodin se vraća Davidu. Ono što nam ovaj stih govori o našem Gospodinu je to da se on brine za našu dušu. Gospodinu je stalo kako se vi osjećate. Ne, on nije jedan od onih koji vam kaže: dolazite vi samo na moja bogoslužja i budite još jedan broj ovdje ali za ja se ne brinem što se vi osjećate loše, što vi niste dobro. Gospodin nije jedan od onih koji vas pita: kako ste? i nakon što mu odgovorite on vas nije ni poslušao. Postoje takve osobe: može vam biti bilo što, možete plakati, raditi scene – oni neće ni okom trepnuti. Ekstremni primjer koji navodim je glavna medicinska sestra iz filma: „Let iznad kukavičjeg gnijezda“. Hladna kao led. Gospodin naš nije takav. Naš Gospodin želi dobro nama. Možda vas ljudi ne razumiju no dobri Gospodin vas ljubi i želi vas u svoje društvo. On je onaj koji održava vašu dušu. On želi da vaša duša živi i slavi njega (Psalam 22,27 „Nek živi vaše srce dovijeka!“). Vaše srce, duša – unutarnji čovjek treba Gospodina. Gospodin vam je dao duh, dao vam je dušu i preko tog organa. Mnogi danas govore: kakav Bog, ne treba mi Bog, ja mogu biti nezavisan. Bog je samo za one slabiće. Naravno, čak i kad ljudi to kažu Bog ih drži u svojoj milosti- to nije ona spasonosna milost, milost koju daje Krist, već je to opća, generalna milost koju Bog daje svim ljudima. Isus kaže da Gospod daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima. Ti ljudi, a i svi mi živimo na kredit. Svi smo dužni Gospodinu. I sad taj čovjek koji živi tako (na kredit) ispred Boga kaže Bogu: ja ću živjeti neovisno od tebe, živjet ću kao da te nema. Neću mariti za tebe. Zamislimo da ovaj mobitel kaže nama (znam nije baš dobar primjer ali je nešto što svi imamo) ja ću živjeti neovisno od tebe. Mislim: to je nemoguće – tko će te uključiti u struju. Uglavnom, ne možemo živjeti bez Boga. On nas je stvorio. Stvorio je našu dušu.

Međutim, što je to duša? Biblija nas u postanku uči kako je čovjek postao živa duša (Post 2,7). Duša je stoga čovjek: kao što netko reče – „Mi smo duhovna, duševna bića sa tijelom.“ Čovječji um, emocije i razum – sve to je dio naše duše. Možemo reći puno podataka, jedan ogromni hard disk nosimo u svojoj duši. Ne znam kad ste potreseni nekim događajem i idete spavati i tad vam sve to dolazi u glavu. To vam je duša. Duša progovara u vama. I što se događa sa svim tim kad umremo? Zasigurno sve to nosimo sa sobom. Grgur iz Nise piše kako ljudi unutar sebe imaju grad uma i u tome gradu nalaze se sve informacije koje je čovjek sakupio. Nakon što su te informacije pohranjene preko njih spoznajemo stvari. Čovjek je duša. Nismo stvoreni samo da bi jeli, pili iako je duši ugodno kad jedeš jedno lijepo jelo s ljudima koje voliš. Čovjek je duša- čovjek nije samo tijelo.
Gospodin krijepi našu dušu i duša je najsretnija kad je okrenuta put njega. U ovo vrijeme vjerujem kako je jako bitno da uzmemo vrijeme da ispitamo sebe. Kako ćemo preispitati sebe? Jedini način je da pogledamo Sina Božjega. Ovo vrijeme koje je ispred nas, vrijeme prije Uskrsa – uzmimo i preispitajmo sebe. Sin Božji je cijeli svoj zemaljski život život u svjetlu ove istine – Gospodin je Onaj koji krijepi dušu moju. Sve do jednoga dana. Vidite život našega Gospodina je bio odraz zajedništva Boga i čovjeka. Gdje se to zajedništvo prekinulo? U vrtu. U Edenskom vrtu. Naš Gospodin je nešto malo prije svoje smrti bio u jednome drugome vrtu, Getsemanskom vrtu. Tamo je molio svoje učenike nek ostanu s njim. Čitamo Mt 26, 36-39. Naš Gospodin je osjetio što znači biti žalostan u duši. Onaj koji to nije nikada prije osjetio sada dijelu sudbinu svih nas. Znate li što je za njega bilo najgore na onome križu: „Ne to nisu bili udarci, nisu bile rane nije bila sramota već biti udaljen od pristutnosti svoga Oca“ I znate li koju je molitvu izgovorio na kraju: molitvu koju židovska djeca mole prije spavanja: „Oče u tvoje ruke predajem svoj duh.“ Ljubljeni, on je to sve uradio za mene i za tebe. Uzeo je svu tvoju bol i tugu kako bi ti bio sretan i blagoslovljen. Danas ti i ja možemo reći: „On krijepi dušu moju.“ Dodao bi tome: Krista radi, Božjega ljubljenog Sina.“ Razmišljaj o onome čija je duša bila tjeskobna.

Ljubljeni i dok su Isusa tako gledali dok stoji na križu, dok su se naslađivali i govorili: Siđi s križa! Siđi ako si Sin Božji on je mislio na tebe i na mene. Mislio je na sve koji su progonjeni. Mislio je na sve koji su zlostavljani, svi oni koji su razapinjani dan za danom. O to je moj Bog. Onaj koji je umro na križu! Ljubljeni, nama koji smo ga iskusili, nama koji ga ljubimo, nama je on više od slike, više od lika na križu. Tu se nalazi sila, Božja sila kojoj je pobijedio grijeh.

Međutim, kao i naše tijelo dušu treba njegovati. Svi znamo da postoje razne bolesti koje dolaze od nepranja ruku. „Prije jela ruke treba prati, nemoj da te zato opominje mati.“ Tu sam predivnu pjesmicu naučio od svoje kćerke. Naravno mi kupamo našu djeca ali ih učimo nek se sami peru. Gospodin želi da tako pazimo na čistoću naše duše. Duša je kao polje u koje može biti posijano sjeme. Znamo da za dobro sjeme treba vremena da naraste. Korov i trava rastu jako brzo.Apostol Petar nas uči kako se moramo čuvati onih stvari koje su protiv naše duše. Ono što nas čisti jest Božja Riječ. „Isus kaže – vi ste već čisti po riječi koju sam rekao.“ Kad je ta riječ unutar nas, unutar naše duše – kad polako pušta korijenje uistinu smo blagoslovljeni ljudi. Ta riječ nas štiti od svih naših lutanja. Božja riječ, iskustvo Božje riječi koje donosi slobodu. Riječ Božja je ona čije korijenje trebamo unutar naše duše. Moram vam i reći kako dosta nas čita Božju Riječ ali kao da ne dopire nekada do nas, zar ne? Možda je zemlja unutar nas malo otvrdnula, možda moramo omekšati malo svoje srce. Kako bi Božja Riječ pustila korijenje unutar nas ključno je imati ispravan stav prema Božjoj Riječi. Dosada, zamor, kako mi u Dalmaciji kažemo tupilo sve su to stvari koje nas odvlače od Božje Riječi. Moramo obnoviti svoj um. Uzeti Božju Riječ, polako je grickati, žvakati i razmišljati o njoj. Tako ćemo odražavati našu dušu čistom.

Što možemo mi napraviti s tim Bogom koji krijepi našu dušu, koji krijepi vrt naše duše? Ako postoji vrt tad ga i treba paziti, čuvati od korova. Čuvajmo svoje duše. Ako je u nama sjeme Božje riječi. Sjeme koje je posijao Bog, njegujmo našu dušu.
Za tvoju dušu plaćena je ogromna cijena, cijena je bila smrt Božjega Sina kako bi ti danas mogao biti u zajedništvu s Bogom. On je bio u vrtu kako bi ti sad mogao biti u vrtu s Gospodinom.

David, čovjek po Božjem srcu je iskusio kako Bog, istinski pastir brine za njegovu dušu. Mislite li vi da ste manje vrijedni od Davida? Mislite li da David ima ono što vi nemate? Isus je rekao da su mnogi proroci željeli vidjeti ono što vide učenici i da će on ostati s nama zauvijek. Dragi moji, mi živimo u vremenu Duha. To je vrijeme nakon Isusovog uskrsnuća u kojem je Duh Sveti dan Crkvi. Znate li kako je jedno od imena za Duha, on je Tješitelj, onaj koji će ostati s vama zauvijek.

Možda se osjećaš jadno i bijedno al Gospodin je onaj koji je krijepio, koji krijepi i koji će krijepiti tvoju dušu. Na tebi je da ga potražiši priđeš mu u vjeri i iskusit ćeš ono što je iskusio David: kako Gospodin brine za tvoju dušu.

Autor: Igor Peričić

Naslovna fotografija: Pexels

Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti link.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.