“Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« – to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!« “ Marko 7, 31- 36

Iz današnjeg evanđelja našu pažnju privlači jedan pojedinac, slab i ubogi čovjek. Današnja čitanja donose nam Boga koji dolazi siromasima, Boga koji liječi. Svi znamo koliko je zdravlje čovjekovo bitno. “Bože zdravlja i biti će sve dobro”. Bog se brine za čitavog čovjeka. Jedan čovjek, gluhonijemi čovjek donesen je pred Isusa. Namjerno korisitim glagosko vrijeme pasiv koje baš i ne koristimo u hrvatskom jeziku da pokažem kako Bog pomaže ovome čovjeku u nevolji. Nesretni čovjek nije ništa uradio. Imamo ozdravljenja gdje je Isus tražio određene stvari od ljudi: većinom je vjera ona presudna: “Tvoja je te je vjera spasila” Drugo, Isus nekima nalaže što trebaju uraditi – “Nemoj više griješiti da ti se što gore ne bi dogodilo.” Sve su ovo dragocjene Isusove poruke. Ali ovdje imamo nešto drugo – imamo zabranu da se uopće spominje ovo iscjeljenje. Današnju propovijed sam nazvao: “Susret nasamo s Isusom”. Ono što ćemo danas vidjeti su dvije stvari: što Isus radi za ovoga čovjeka i što nam ovaj događaj otkriva o Isusu?

Isus je na putu. Oblilazi tirski i sidonski kraj i sada dolazi u dekapolis, područje deset gradova. Uglavnom, Isus djeluje izvan granica svog kraja – Judeje i Galileje. Na području Dekapolisa živjelo je miješano stanovništvo: Židovi i nežidovi.
Isus uzima ovoga čovjeka k sebi – uzima ga nasamo k sebi. Uzima ga između naroda i daje mu ono što mu treba. Blagoslovljeni ovi ljudi koji su ga doveli k Isusu. Vidite, Bog koristi žive ljude kao posrednike da dođu do živoga Boga. Ovi ljudi su doveli ovoga čovjeka Kristu. To su njegovi pravi prijatelji. Nisu ga doveli nekoj slijedbi već Živome Bogu. To je slika crkve – ljudi se sastaju i dolaze Kristu. Nedavno sam pričao s mladićem iz većinske crkve i on je vjeru hrvata okarakterizirao kao dodatak, kao dodatnu opremu, nešto usputno.

Gluhonijemi se nalazi ispred Isusa. On vidi Isusa i za njega nema nikakve druge alternative. On treba iscjeljenje ili će zauvijek ostati ovakav kakav jest sada. Gospodin uzima ovoga čovjeka k sebi. U proroku Izaiji smo čitali kako je jedan od znakova dolaska Boga na zemlju, njegovog spasenja i ozdravljenje ljudi: “Bog hita da vas spasi! Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti…” Isus tako prilazi ovome čovjeku i iscjeljuje ga. Neki komentari spominju kako su ljudi onoga doba vjerovali da pljuvačka ima iscjeljujuću moć. Isus koristi svoju pljuvačku ali gleda put neba. Isus okreće svoj pogleda ka svome Ocu. Isus vapi… Drugi prijevod kaže uzdahnu. Isusu se aktivno zauzima za ovog čovjeka. Moli za ovog čovjeka. Isus posreduje za Njega.
Ali tu nije kraj… Isus nešto radi. On moli i izgovara riječ. Riječ ovim mrtvim organima sluha i govora i kaže: “Otvori se…” Njegova riječ ima težinu. Zar ovo ne podjeća na početak stvaranja kad Bog kaže: Neka bude i bilo je….” Što Isus radi? Isus stvara nešto novo. On čini Očeva djela u suradnji sa Duhom Svetim. Zato se i ova crkva naziva i svetog Trojstva. Ali još nešto nam se otkriva u današnjem evanđelju. Otkriva nam se Isusovo čovještvo i njegovo božanstvo. Isus čovjek moli za ovoga čovjeka. Moli zato što suosjeća s njime. Vidite postoje neke stvari koje novac ne može kupiti. Znate susreo sam ljude koji su toliko siromašni da imaju samo novce. Ovome čovjeku Isus daje svoju molitvu, svoju pažnju i svoje suosjećanje. Isus čovjek. On nas uči kako biti istinski ljudi. Kako je predivan naš Spasitelj…

Drugo Isus je Bog. Samo Bog može reći: neka bude to i to i biti. Isus Bog govori riječ i mijenja, stvara nešto novo kod ovoga čovjeka. To je taj sluga Jahvin koji donosi pravdu narodima. Ne snagom mača… Ne kao talibani i oni ekstremni slijedbenici Muhameda. Gospodin to ne radi. Možda bi ponekad voljeli da Gospod tako djeluje i uvede strahovladu Ponekad to pomislim kad sam u vožnji ili kad vidim ovaj pusti otpad oko kontejnera. Odmah dobijem ukor od moje supruge. To mislim jer ne poznamo Gospodina koliko je pun dobrote i dolazi k ljudima. Oni koji nemaju nikoga da im pomogne. Gospodin je blizu njih. “Gospodin je spor na srdžbu baš suprotan nama koji smo laki na okidaču”
Gospodin ovim iscjeljenjem pokazuje da je On ispunjenje onih proroštva iz Starog zavjeta gdje piše: “Jahve kraljuje” – to je evanđelje starog zavjeta, a Novog – “Obrati se i vjeruj evanđelju” Da, Gospod kraljuje i svoje kraljevanje pokazuje tako što se približio onim najmanjima i slabijima.

Gluhi i nijemi sad čuje i govori. Laktancije koji je živio za vrijeme Dioklecijana i koji je bio na dvoru u Nikomediji kometira ovaj stih slijedećim riječima: “ U svojoj službi iscjeljenja vida i sluha Gospodin označava vrijeme kad će svi narodi čuti i govoriti o Božjem dolasku”

Činjenica je kad osoba kad povjeruje i vidi istinu o Bogu tad će i govoriti o njemu. To je neka normalne reakcija vjernika.
Zanimljivo je kako ovdje kod Isusa nema puno predstave za javnost. Isus ovoga čovjeka uzima nasamo i isjeljuje ga. Drugo, čak zabranjuje ovim ljudima da govore ikome o ovome djelu. Nije li to malo čudno? Pa zar ne bi trebali svi propovijedati? Pa prema ovome tekstu i ne baš. I da i ne. Ako im je Isus zabranio zašto su to uradili? Pitanje je koliko su poznavali Isusa i koliko su ga bili voljni poslušati?

Ovi ljudi kao da su iz Splita. Možeš im trubiti koliko god želiš ali oni će po svome. Mi možemo propovijedati. Isus im je zabranio jer je imao svoje razloge. Oni nisu marili za Isusove razloge. Znamo da su učenici, oni koji su bili s njim bili poslušni Isusu u ovoj zapovijedi. U Marku stoga, nalazimo nešto što se zove “mesijanska tajna”. Učenici nisu smjeli govoriti o Isusu kao Mesiji. To je bila Gospodinova strategija i nije bilo vrijeme za to. Ovo je sada bilo vrijeme sijanja i rada u tajnosti.
Razlog tome je jednostavan: On je Sluga Jahvin. Djeluje u tajnosti i time ispunjava proročanstva iz Izaije o Sluzi Jahvninom.
Današnje evanđelje govori o Isusu, bogočovjeku koji iscjeljuje ljude. Možda se pitamo? Vrijedi li to za nas danas. Čak i na Alpha tečaju o osnovima kršćanstva imamo pitanje i lekciju: “Iscjeljuje li Bog danas?” Iz ovoga teksta mogu samo reći jedno: naš Gospodin djeluje tamo gdje je potreba i gdje ga ljudi traže. On nije jedan od onih koji se dobro ispromovirao, dođe u vaš grad, iscjeli par ljudi i ode s novcima.

Nasmijao sam se kad sam nedavno čuo govor o tome kako biti na ispravnoj vibraciji. Morat ću vas razočarati ali nitko od nas nije na ispravnoj vibraciji. Jedino Bog i njegov Sin. Ako se približimo Njemu svakako smo na dobrom putu.
Pitanje je koliko dolazimo nasamo Isusu. Ovdje nalazimo jedan princip – Bog djeluje kad se približimo Njemu. Isus nam je ostavio primjer. Da ja sam došao k vama, pokazao sam vam put. Nastavite dolaziti k meni.
Ispred ljudi iz Dekapolisa i nas stoji jedan koji je veći od čudotvorca i iscjelitelja. Stoji Božji Sin koji je činio dobro i to nastavlja činiti. On moli za nas, vapi nas našim stanjem – to je uradio dok je bio na zemlji i to nastavlja činiti sada ispred svog Oca gdje nas zastupa. On nam prilazi u našim bolima i stanjima i govori nam Riječ Božju koja nas ozdravlja. To on sve radi za nas jer je Pravi Bog i Pravi Čovjek.

Autor: Igor Peričić

Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti link.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.