Ti, uistinu krotki,
Ne dopusti ponosu da mi scre nadme.
Moja priroda je blato pod tvoji stopalima,
prašina u koju ću se vratiti.
U tijelu ne nadmašujem niti najprosječnijeg gmizavca;
Bez obzira na razliku u obliku i intelektu mome sve je dar tvoje dobrote;
Svaka sposobnost uma i tijela tvoj je nezasluženi dar.

Kao što sam ništavan kao stvorenje, tako sam ništavan kao grješnik;
Obarao sam tvoje zakone bezbroj puta;
Izobličenost grijeha je otisnuta u mene,
Potamnjuje mi pogled, dodiruje me kvarno:
Kako da se razmećem ponosno?
U najdubljem uniženju meni je mjesto,
Jer pred tobom sam manji od ničeg.
Pomozi mi da se pogledam tvojim očima,
Tada ponos mora jenjati, truliti, umrijeti, nestati.

Ponizi srce moje pred sobom,
Pa ga ispuni darima svojeg izbora.
Kako voda ne miruje na vrhu brda jalovog
Već se spušta da oplodi najniže dolove,
Tako i ti mene učini malenim,
Kako bi moja duhovna bogatstva bila izobilna.

Kada ostavim dužnosti neispunjene,
Neka me osuđujuće primisli svuku od ponosa,
prodube me pobožnosću tvoje službe,
I ojačaju me u pažljivosti.

Kada sam kušan na visoke misli o sebi,
Dopusti mi da uvidim lukavu snagu svog duhovnog neprijatelja;
Pomozi mi da se održim uprtim očima u stražarsku kulu vjere,
I da se držim postojanim stiskom svog poniznog Gospodina;
Ako ne uspijem, daj da se skutrim u pravednost Otkupitelja svoga,
A kada se izbavim, neka bih svo oslobođenje pripisao tvojoj milosti.
Održi me poniznim, krotkim, malenim.

Izvor: “Dolina viđenja (puritanske molitve)” © 

Prijevod: Almir Pehlić

Naslovna fotografija: Pixabay

Kod preuzimanja obavezno navesti link

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.