Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? «Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!« On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!« Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.« (Mk 10, 17-30)
Traženje odgovora na pitanje „kako mogu imati vječni život?“ postoji kroz cijelu povijest čovječanstva. Kao prisutni na pokopima nama dragih osoba često smo čuli riječi kako je pokojnik bio dobar čovjek, svima je pomagao i sigurno je njemu zagarantiran put u nebesko kraljevstvo. Čini se da je dovoljno u životu samo nešto dobro činiti, biti moralan, kloniti se zlih djela, biti dobar i pošten građanin u društvu, umrijeti kao takav i raj je zagarantiran. Prema mišljenju mnogih nije važno ni je li taj pokojnik bio vjernik, dolazio u crkvu na bogoslužja i sudjelovao u Večeri Gospodnjoj, već je važno ono što je činio, ono zemaljsko i prolazno. Ima pak i onih koji tvrde za pokojnika da je uvijek išao u crkvu, darivao za njezine potrebe, poštovao vjerska pravila, išao na hodočašća, plaćao razne molitve i sve što je crkva tražila od njih i time su smatrali da ispunjavanju sve preduvjete za kraljevstvo Bože. Neki koji tvrde da poznaju Isusa susrest će ga na kraju i otkriti da ih nikada nije poznavao („Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!“ Mt 7,23). Na kraju će ostati razočarani i poslani tamo „gdje je plač i škrgut zuba“. Riječ Božja nas uči i upućuje nas je da put u vječnost vodi kroz uska vrata kroz koja ipak ne mogu svi proći (“Uđite nа uѕkа vrаtа, јеr šіrоkа vrаtа і рrоѕtrаn рut vоdе u рrораѕt, і mnоgо іh је kојі іdu nјіm. Каkо ѕu uѕkа vrаtа і tіјеѕаn рut kојі vоdі u žіvоt, і mаlо іh је kојі gа nаlаzе!” Мt 7,12).
Ne možemo sami sebi stvoriti put u vječnost. Moramo slijediti Božji put, a njegov put je kroz vjeru i pouzdanje samo u Isusa, a sve to možemo imati samo milošću Božjom. Nikakvim djelima mi sami to ne možemo zaslužiti. Dobra djela i pravilan kršćanski život pokazuju da nam Bog daje svoju milost i da je naša vjera i pouzdanje u Boga iznad svega, pokazuju da Bog djeluje kroz nas.
Susret Isusa i ovog bogatog čovjeka događa se tijekom Isusova puta u Jeruzalem, odnosno njegovog puta u muku i smrt. Isusu dotrča neki čovjek (bogat i ugledan), klekne pred njega iz dubokog poštovanja i postavlja mu vječno pitanje: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim (naslijedim) život vječni?“ (Mk 10,17). Razumije on kako to ide sa nasljedstvima, ali ovo pitanje je puno teže od nasljeđivanja zemaljskih dobara. Shvatio je da u sebi ima neku prazninu koju ne može sam ispuniti, ne može dokučiti taj odgovor. Čovjek si postavlja pitanje: „Što da radim da u tome uspijem?“ On već čini ispravne stvari koje traži od njega Riječ Božja, ali iz pogrešnih razloga. Čovjekovo pitanje također otkriva da je pogrešno shvatio odnos između vlastitih djela i Božje milosti. Bog je prema ovom čovjeku bio velikodušan i čovjek se pita kako osigurati Božju stalnu velikodušnost. On je bogat u ovom životu, a što se smatralo u židovsko vrijeme Božjim darom i on želi proširiti svoj prosperitet u vječnost. Nažalost on ne razumije da ne može postići vječni život vlastitim djelima, već da mora priznati svoje duhovne nedostatke i tražiti Božju milost.
Taj čovjek je pošao pravim putem, putem koji vodi do Isusa u nadi da će dobiti odgovor. Međutim, Isusovo protupitanje na neki način iznenađuje i tog čovjeka, ali i sve prisutne. “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!“ (Mk 10,18). Čovjek je dotrčao Isusu jer je osjetio potrebu da dobije savjet od Isusa. Iz poštovanja je kleknuo pred njim da mu postavi pitanje. Ništa ne upućuje na to da je nepošten ili da pokušava uvesti Isusa u nekakvu neugodnu situaciju. Isus tim pitanjem očigledno testira čovjeka u tome vjeruje li on da je Isus stvarno Bog i vjeruje li da je odgovor koji će mu Isus dati pravi odgovor na pitanje kako je moguće baštiniti život vječni.
Isus nastavlja razgovor s tim čovjekom iznoseći dio iz Deset zapovijedi, odnosno navodi mu koja moralna načela treba ispuniti da bi mogao postaviti takvo pitanje. Je li ovdje Isus namjerno spomenuo samo zapovijedi koje se odnose na čovjeka i njegov odnos s drugim ljudima, ne znamo, ali zasigurno Isus ostavlja prvu zapovijed kao onu koja je iznad svih ostalih zapovijedi. Kada čovjek potvrdi svoju moralnu spremnost Isus čovjeku postavlja novi zahtjev u životu i daje mu odgovor na njegovo pitanje o vječnom životu. “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ (Mk 10,21). Zašto Isus to traži od ovog čovjeka? Bogatstvo ovog čovjeka za njega je vrlo važno, važnije čak i od vječnog života. On je smatrao da može steći vječni život bez prodaje svoje imovine čineći neke dobre stvari u životu. Sigurnost koju pruža materijalno vlasništvo iskušava nas da se pouzdamo u materijalne stvari, a ne u Boga. Isus jednostavno zahtijeva od bogataša da postane poput djeteta pred Bogom, da se liši onih stvari koje mu pružaju sigurnost kako bi mogao pronaći svoju sigurnost u Bogu. Čovjek je bio šokiran cijenom koju je Isus stavio na vječni život. „On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.“ (Mk 10,22). Kako je tako brzo došlo od optimizma do razočaranja? Čovjek je došao do prave osobe i na pravi način, ali se nije pokajao i vjerovao jer je tražio ono što treba činiti, a ne nekoga koga treba slijediti. Slijediti Isusa nije htio, drugim riječima naslijediti Krista nije htio. Htio je napraviti svoj put, ali postoji samo jedan put u vječni život, a Isus je bio tu da mu ga pokaže. Isus je taj put, istina i život i njime može ići samo ako slijedi Isusa. Ali on to nije vidio jer se više pouzdavao u sebe nego u Isusa. Biti kršćaninom, Isusovim nasljedovateljem, nije neki modni dodatak u životu, nije nekakav trend vremena, nije prikaz za javnost već je to potpuno novi život koji kreće novim putem. Tom čovjeku koji dolazi pred Isusa taj zahtjev je bio prevelik. Bio je razočaran i tužan. Zašto? Zato što je imao veliki imetak. Želio je ugodan život u izobilju, ali se nije mogao rastati s obiljem u svom životu. Bogatstvo ovog čovjeka bio je njegov identitet i izgubiti sve to značilo bi izgubiti sebe, a to je upravo ono što Isus traži od njega, pa i svakog od nas – odreći se sebe i slijediti Isusa. Nažalost, bogatstvo ovog čovjeka bilo je smisao njegovog života, njegov idol i njegov bog. Zato ga Isus u početku razgovora i ne pita je li poštovao prvu zapovijed. To ga je pitao drugim riječima postavljajući ovaj zahtjev pred njega – tražio je da se odrekne svojih bogova i idola te vjeruje i slijedi jednoga pravoga Boga koji stoji pred njim i pred kojim čovjek kleči. Taj čovjek razočaran odgovorom samog Boga odlazi bez riječi, odbacuje ga i time se odriče vječnog života, odriče se života sa svojim Stvoriteljem.
Obraćajući se svima Isus cijeli ovaj događaj zaključuje riječima: “Kako li će teško imućnici (bogati) u kraljevstvo Božje!“ (Mk 10,23). Svi su ostali zbunjeni i bez riječi. Učili su ih da je bogatstvo znak Božjeg blagoslova, pa kako bogatoj osobi može biti teško ući u Božje kraljevstvo? Kao što to često čini, Isus propituje tradicionalno vjersko razmišljanje – sve okreće naopačke i iznutra. Nije ni čudo što su učenici zbunjeni i zapanjeni. Isus dodatno naglašava taj problem i kaže: „Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.“ (Mk 10,25). Nikome više ništa nije bilo jasno. Učenici postavljaju očito pitanje: “Tko se onda može spasiti?” (Mk 10,26). Ako se ovaj pristojan, bogobojazan čovjek koji poštuje zakone, kojega je Bog blagoslovio bogatstvom, ne može spasiti, tko može? Isus daje jasan i nedvojben odgovor: „Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!“ (Mk 10,27). Isus ovom slikom pokušava svima dati do znanja da koliko god mi stjecali materijalnih dobara za ulazak u kraljevstvo Božje to ništa ne znači. Ono što Bogu znači nema materijalni karakter. Samo Božjom milošću postoji mogućnost da uđe u kraljevstvo Božje. To vrijedi za sve nas. Naš izazov je prihvatiti da budemo kao mala djeca pred Bogom, bez navezanosti na novac i materijalne stvari, samo s Božjom milosti. Niti savršeno prisustvovanje bogoslužju, niti služba u crkvenim dužnostima, niti davanje za crkvene potrebe, niti bilo što što možemo učiniti ne može nas spasiti, već spasenje dolazi isključivo po Božjoj milosti. Isus svakako ne želi reći da ne trebamo dolaziti na bogoslužja, biti u crkvenim ili nekim drugim službama, da ne trebamo davati za crkvene i socijalne potrebe već da to trebamo činiti po milosti Božjoj i u najdubljoj vjeri. Sve drugačije od toga zavaravanje je samog sebe i pretvaranje pred ljudima i samim Bogom.
Ovaj odlomak upozorava nas na zavodljivost bogatstva i materijalnih stvari. Mogli bismo zamisliti da nismo u opasnosti jer smo, prema našim vlastitim kriterijima, siromašni ili srednje klase. Međutim, većina nas je bogata prema standardima većine svijeta. Pogledajmo kako žive ljudi u zaista siromašnim zemljama Afrike, pa se zamislimo nad time kako je uistinu nama. Istina je i da ne moramo biti bogati da bi nam srce i dušu progutale misli o novcu. Svi smo u opasnosti da volimo novac više od Boga, a to vodi do još veće opasnosti da nam novac postane vlastiti bog.
Petar i učenici su žrtvovali sve kako bi slijedili Isusa. Petrovo implicitno pitanje glasi: „Hoćemo li dobiti ikakvu nagradu?“ Isus jasno daje do znanja da će oni koji se žrtvuju radi njega biti nagrađeni i sada i u vječnosti. Naravno da ovdje ne treba razmišljati na stari židovski način kako će nam Bog dati velika materijalna bogatstva kao nagradu jer slijedimo Isusa. Možda nekada nećemo niti prepoznati tu njegovu nagradu. Očekivali bismo da će nas Isus nagraditi za žrtvovanje loših stvari (ovisnosti, loših navika) i zavodljivih stvari (slava i bogatstvo), ali sve ono što spominje u 29. retku sasvim je pozitivno („Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“ Mk 10,29-30). Moguće je da čak i dobre stvari stoje između nas i Boga.
Bog traži od svakog od nas da ga postavimo na prvo mjesto u svom životu i da nitko ne zamijeni to njegovo prvo mjesto. Nažalost, promatrajući svijet oko sebe često smo svjedoci da Bog većini nije na prvom mjestu i da su sami sebi stvorili boga onakvog kakvog oni žele, ali koji nimalo ne liči na pravog i istinskog Boga i Stvoritelja. Mnogi, nažalost, nisu svjesni da bez njega ne možemo učiniti niša pa niti jedan udah zraka. Mi koji smo upoznali Krista trebamo biti oni koji će svojom vjerom i životom pokazati da nemamo drugih bogova i da smo uvijek spremni nasljedovati Krista, štogod on tražio od nas. Neka nam početak svakog dana bude misao vodilja prva Božja zapovijed koja je ujedno i odgovor na pitanje što nam je činiti da imamo život vječni – vjerujmo u Onoga koji kaže „Ja sam Gospodin, Bog tvoj… Nemoj imati drugih bogova uz mene.“ (Izl 20,2-3).
Autor: Saša Maligec
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.