Dragi u Kristu,
Ovo je drugi advent koji dočekujemo u ozračju loših vijesti, beznađa, nesigurnosti, nepovjerenja, međusobnih podjela, obeshrabrenja, bolesti i smrti. I kao da se sve negativno još vise produbljuje i da se tama, koja se nadvila nad čovječanstvom sve vise širi. Ima li kraja zlu koje nas okružuje? Je li nas Bog zaboravio, prepustio kazni koju smo zaslužili? Možemo li se nadati izbavljenju iz okolnosti u kojima smo se zajedno s cijelim čovječanstvom našli?
U osmom stoljeću prije Krista djelovao je prorok Izaija. I njegovo je vrijeme bilo obilježeno iščekivanjem radosne vijesti, izbavljenja, pobjede svjetla nad tamom. U takvom ozračju Bog progovara po proroku da će Jeruzalem doživjeti preporod:
Ustani zasini, jer svjetlost tvoja dolazi nad tobom blista slava Jahvina, a zemlju evo tmina pokriva I mrklina narode! A tebe obasjava Jahve i slava se njegova javlja nad tobom. (Izaija 60, 1-2).
Istu poruku Bog upućuje u ovome vremenu svojoj Crkvi, duhovnom Jeruzalemu. Crkva se ne smije prepustiti pesimizmu ovoga svijeta. Ona mora biti svjetlo u tami, glasnica radosne vijesti, navjestiteljica nade i sigurnog pouzdanja u Božja obećanja. Ta poruka, poruka evanđelja (dobre, blage vijesti) danas je posebno aktualna.
A radosna vijest je da Gospodin dolazi. Advent je latinska riječ za dolazak – došašće. U toj nadi živio je starozavjetni narod Božji, pouzdajući se u Božja obećanja i iščekujući izbavitelja.
Čekanje nije uvijek jednostavno. Čekajući se znamo umoriti, obeshrabriti pa i odustati. Vjerujem da svatko od nas u svome vlastitom životu može pronaći takve primjere. I na našem kršćanskom životnom putu suočeni smo s okolnostima koje u nama žele proizvesti nevjeru – nepovjerenje u Boga i u konačnici odustajanje. No, Bog nas u svojoj ljubavi želi uvjeriti da mu možemo vjerovati, da se možemo osloniti na njegova obećanja.
Svojim prvim dolaskom Krist je ispunio i vise od iščekivanja starozavjetnog naroda Božjeg. Oni su čekali Mesiju a došao je vise od Mesije, došao je sam Bog – Emanuel Bog s nama, Bog među nama. Došao je da bi ostao s nama, da bi onima koji ga kao takvog prepoznaju bio utjeha, savjetnik, nada, izbavitelj, najbolji prijatelj, svjetlo u tami.
Zato nas advent podsjeća ne samo na činjenicu da je Krist rođen u prošlosti i da će doći u budućnosti. Advent nas podsjeća da je Krist među nama, da nam dolazi u sadašnjosti i da naša srca trebaju biti otvorena za Njega. Ako je u našem srcu nevjera, strah, beznađe, nemir, nesigurnost ili tama, Krist nam dolazi donijeti mir, vjeru, jakost, nadu, sigurnost svoje svjetlo. I budući da smo kao kršćani svi mi dio Crkve, pozvani smo u duhu riječi proroka Izaije biti glasnici dobrih vijesti. Ustanimo i svijetlimo. Budimo nositelji radosne vijesti da je Krist među nama! A u njemu imamo sve potrebno za mir i radost u nama.
Advent je sve suprotno od onoga što smo na početku rekli da nas okružuje. Advent je vrijeme radosti a ne žalosti, vjere a ne nevjere, međusobnog zajedništva a ne podjela, nade a ne beznađa, svjetla a ne tame. Po tome neka nas ovaj svijet prepozna ne samo u ovom kalendarskom adventu već u našem životnom adventu dok iščekujemo pojavak našega Gospodina.
Neka svjetlo Kristovo obasja svakoga kako bi prepoznali Krista među nama i dočekali ga pripravni kada ponovno dođe u sili I slavi na kraju vremena.
O adventu, 2021. godine.
dr.sc. Jasmin Milić
biskup Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH