Danas, četvrte adventske nedjelje polako ulazimo u otajstvo Kristova rođenja. Dugo očekivana nada Izraela sada postaje stvarnost. Ali, neće se dogoditi na način kako je to bilo očekivano.  Bilo bi logično da se mesija, kralj rodi u nekoj uglednoj židovskoj obitelji, no Bog izabire mladu pobožnu djevojku koja je zaručena ali se nije sastala s mužem. Zaručena je za tesara Josipa. Josip je glavni lik današnjega evanđeoskoga čitanja. Za razliku od Luke koji donosi navještaj rođenja Isusova iz perspektive Marije, Matej ga donosi iz perspektive Josipa.

Zaruke su se u ono vrijeme smatrale ozbiljnom zajednicom.  Bile su zapravo neraskidiv ugovor koji se mogao prekinuti jedino smrću (a živuća strana smatrala se udovicom/udovcem), odnosno rastavom pod istim uvjetima kao da se radi o potpunoj bračnoj zajednici. 

Zaruke su u pravilu trajale godinu dana i za to vrijeme je zaručnica živjela u očevom domu. Iako su zaruke imale sve elemente braka, zaručnici nisu imali odnose sve dok zaručnica nije napustila očev dom i došla u dom zaručnika. To je značilo da ju zaručnik „uzima k sebi“.  Tome je prethodila određena svadbena svečanost. Od toga trenutka se smatralo da je brak sklopljen i da se zaručnici mogu „sastati“ odnosno imati odnose. 

No, prije nego se „sastadoše“ Josip i Marija, dakle prije nego je prešla u Josipov dom, Marija je ostala trudna.  Poprilično čudna situacija. Zar u tako, naizgled neprikladnoj situaciji da se rodi mesija?

Josipova reakcija je razumljiva. On zna da nije bio sa svojom zaručnicom. Njezina trudnoća je bila ozbiljan i društveni i vjerski problem.  Želi je potajno napustiti kako je ne bi morao  izvrgnuti sudu što je moglo rezultirati i kamenovanjem Marijinim. Naime, sukladno starozavjetnom zakonu, kazna za nevjeru je kamenovanje a sud se pokreto na prijavu zaručnika odnosno supruga. No, Josip želi poštedjeti Mariju od takve osude.

Ovdje se Josip opisuje kao „pravedan“. Kada se u Starome zavjetu netko nazvao pravednim, to je značilo da je čovjek izrazite vjere. Josip je svrstan u red Abrahama, Joba i drugih svjetlih likova Biblije.

Marija je već znala što joj se dogodilo. Njoj se javio anđeo Gabriel i navijestio joj rođenje Krista. Začet će po „Duhu Svetom“.

Duh Sveti je u Starome zavjetu često opisan kao onaj koji stvara, daje život, oživljava.  Isus je kao čovjek „novi Adam“, kao Bog, dolazi iz vječnosti (bez početka) ali kao čovjek u vremenu (rođen od žene, ali utjelovljen, silom Duha Svetoga). Isus je početak, alfa i omega novoga stvaranja.

Zasigurno da je Marija podjelila s Josipom što joj se događa, no koliko je to Josipu bilo uvjerljivo? Koliko bi muškaraca povjerovalo ženi koja mu govori da iako je trudna, nije ga s drugim  prevarila?  Trebalo je Josipu velike vjere da prihvati činjenično stanje.

Zato će Bog sam govoriti Josipu u snu:

„Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.“

Mesija će doći iz loze Davidove i zato je važno da Josip preuzme ulogu Isusovog zemaljskog oca.

Naravno, očinstvo nije samo biološka kategorija. Josip je, prihvaćajući Isusa, posinivši ga, preuzeo ulogu zemaljkoga oca. Time je Isus zakonski postao i nasljednik Davidove loze iz koje potječe Josip.

Bog  govori Josipu: „Ne boj se“. Suočen je s mnogim pitanjima, strahovima. Brine Josip ne samo za sebe već i za Mariju. To su rječi su ohrabrenja koje Bog često upućuje u Bibliji.  Iste rječi anđeo Gabrijel je uputio Mariji. I Marija i Josip trebali su se prepustiti Božjem planu za njihove živote.  Obzirom na sredinu u kojoj su živjeli, na okolnosti, religijske zahtjeve i sl., to neće biti niti malo lagano. Ali Bog koji im povjerava najvažniju misiju koja nikada niti jednim roditeljima nije bila dana, da odgajaju Sina Božjega, samoga utjelovljenoga Boga, bit će s njima i uz njih.

Te iste riječi „ne Boj se“ Bog upućuje i nama kada smo zbunjeni, u strahu, kada su pred nama brojna pitanja i nedoumice, kada se bojimo budućnosti, okolnosti. Kada smo suočeni s nerazumijevanjem ljudi, osudama, povredama. Božje „Ne boj se“ zapravo znači „prepusti se meni“, „vjeruj mi“, „imam plan za tvoj život“.

Osjećaj odnosno emocija koja danas zbog pandemije dominira u svijetu pa i u našem okruženju je strah. No, svome narodu Bog poručuje „Ne boj se“. „Što god se dogodilo, ako si moj, ne boj se“.

To ne znači da nikada nećemo biti u strahu, zabrinuti, uplašeni, ljuti možda na okolnosti koje su nas zadesile. Ali upravo u takvim okolnostima Bog ti dolazi i kaže: „Ne boj se“. I svatko tko ima iskustva s Bogom, tko je osjetljiv na Božji govor, Božje djelovanje, doživjet će ovu poruku ohrabrenja kao predivan Božji zagrljaj koji daje sigurnost. Na njega se možemo osloniti i znati da nam ne govori isprazne riječi utjehe već da iza riječi stoji gospodar i upravitelj svih životnih okolnosti.

Josip treba uzeti k sebi Mariju, dakle  zaruke trebaju ići po uobičajnom planu. Iako zaručnica, Marija je već njegova supruga.

„Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga“

Ove riječi potvrđuju da je Josip čuo od Marije da je začela po Duhu Svetom, ali joj nije vjerovao. Zato ga Bog uvjerava da je istina što mu je Marija rekla. Doista je začela Duhom Svetim.

Rodit će sina a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus…

Činom davanja imena djetetu, otac je i formalno priznavao to dijete.  Ime Isus (Jehošua)  znači Jahve je spasitelj.

Jer će on spasiti narod svoj od grijeha njihovih.

Isus ne dolazi spasiti Izraela od okupacije, ne dolazi da uspostavi zemaljsko kraljevstvo, kako su to Izraleci očekivali. Isus dolazi spasiti od grijeha. To je mnoge razočaralo u Isusovom poslanju. Zato su ga bili spremni predati na smrt. Odrekli su se takvog mesije.

Mnogi i danas žele Isusa po svojoj mjeri, Boga po vlastitom razumijevanju. Teško im je prihvatiti Boga Biblije.  Takvog se Boga odriču i sebi nalaze idole, ili pak pokušavaju Krista prikazati u svjetlu vlastitih svjetonazora i uvjerenja.

Isusovim rođenjem ispunjava se starozavjetno proročanstvo

Josipu u snu Bog govori da su upravo Marija i on izabrani da se po njima ispuni Pismo, odnosno proroštvo iz Izaije 7, 14: „Evo, djevica će začeti i roditi Sina, i nadjenut će mu ime Emanuel“.

Josipu anđeo u snu pojašnjava što znači da će se dijete zvati Emanuel. To znači da je s nama Bog. Ovdje se ne govori doslovno o osobnom imenu već i Kristovom identitetu. On neće biti samo mesija već puno više od toga. Dolazi Isus koji već u svome imenu nosi božansko ime i otkriva svoje poslanje (Jahve je Spasitelj) koji je doista i Bog među nama, Bog s nama.

Koliko je zapravo otkrivenja o Isusu (sažetak Kristologije) dato Josipu u ovome snu.

Josip se budi iz sna i čini sve kako mu je Anđeo Gospodnji rekao. Poput Marije koja se predaje volji Božjoj („Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“ Luka 1, 38) to čini i Josip.

Mogao je Josip postaviti brojna pitanja nakon što se se probudio. Je li to doista Bog govorio ili je običan san, projekcija njegovog stresa zbog novonastale situacije i sl. No, Josip, poput starozavjetnih pravednika vjeruje Bogu.

Marijina vjera, poslušnost i spremnost da se pokori Bogu se nerijetko ističe. No, potrebno je češće isticati i Josipovu vjeru. Njemu je zasigurno trebalo i više vjere nego Mariji. Ona je znala što joj se dogodilo. Josip je to trebao vjerom prihvatiti. I prihvatio je.

Neka i nama Bog pomogne da vjerom prihvatimo što od Boga dolazi, i kada nam je teško shvatljivo. Da se ne plašimo predati se u ruke Božje bez obzira na sve okolnosti u kojima se nalazimo. Kada nas Božja ruka vodi, sigurno ćemo stići do cilja. Amen.

Autor: Biskup Jasmin Milić

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.