A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan

da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.

 A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče!”

Gal 4,4-6

ISPUNILO SE VRIJEME

Navedeni stihovi govore nam  o Kristovu dolasku.  Upravo toga se kao vjernici na blagdan Božića prisjećamo i slavimo;   jedinstveni događaj u ljudskoj povijesti, inkarnaciju, utjelovljenje Boga na zemlji.

Autor ovog teksta apostol naroda Sv. Pavao  navodi da se ovaj događaj dogodio kad je došla „Punina vremena“, točnije kada se  „ispunilo  vrijeme“!

U Hrvatskom jeziku za vrijeme primjenjujemo dva pojma: to je kronološko vrijeme (sat minute, sekunde) i  meteorološko  vrijeme (kiša snijeg), dok su u drugim jezicima ovi pojmovi odvojeni npr. u njemačkom jeziku postoje: die Zeit i das Wetter ili u engleskom postoje : Time i Weather.

U izvornom grčkom tekstu kronološko vrijeme bilo je podijeljeno na pojmove: mjerljivog vremena (Chronos-iz kojeg i dobismo pojam kronološki),  te vremena kao „povoljnog trenutka“ poznatijeg i kao Kairos.

U tekstu kojeg proučavamo  napominje se pojam  Chronos kao mjerljivog konkretnog i utvrđenog vremena. Nekoć se prije pojave mehanike ili današnjeg digitalnog mjerenja vremena  u kronološke svrhe koristilo  sunce ili   pijesak, dok  je jedno u antici najpoznatijihmjerenja  – bila uporaba  vodenog sata ili tzv : Klepshidre (κλεψύδρα).

Radilo se o dvjema posudama jednoj iznad druge. Gornja je u dnu imala malu rupicu kroz koju bi  nakon punjenja;  voda u polaganom mlazu istjecala u onu nižu dok se ona ne bi napunila. To je bio trenutak kada bi se u doslovnom smislu  ispunilo vrijeme koje je je bilo određeno za neki govor ili npr. obranu na sudu.

Upravo je ovaj  antički pojam  Sv. Pavao imao na umu kada je crkvama u Galaciji htio pojasniti dolazak Sina Božjega, i nastavno s tim njihovo posinjenje.

Protok vremena predstavlja  važnu istinu koju su tadašnji kao i sadašnji slušatelji i vjernici trebali razumjeti;  a ta je:  kako se Isus se nije pojavio odjednom bez najave sa nebesa na zemlji te tada superiorno obavio svoju spasenjsku misiju. Takav pojam gajila je tadašnja helenistička mitologija.

Suprotno tome koristeći primjer vodenog sata Klepshidre i protoka vremena, Sv. Pismo nas upućuje na to kako se prije ispunjenja  donje posude -trebala biti napunjena ona gornja- koju mi danas zajedničkim nazivnikom poznajemo kao : Stari zavjet. Iz nje je polagano „curio“ Božji spasenjski sat.

Naime mnogi starozavjetni autori  su kroz knjige Petoknjižja, spisa i proroka (TNK) u razdoblju od više od dva milenija prije dolaska Krista gotovo s matematičkom preciznosti najavljivali njegov dolazak. Od svih starozavjetnih, najmanje se   55  navoda  izravno odnose na dolazak  Mesije- Krista. Navedimo samo nekoliko od njih:

• Dolazak vladara od plemena Judinog (Post 49, 10).
• Potomak iz kraljevske  loze kralja Davida (2 Sam. 7,16 i 1 Ljet. 17, 14, Izaija 11,1-10).
• Rođenje od djevice (Izaija 7, 14)
• Rođenje u Betlehemu (Mih. 5,1)

Da bi se samo jedno od ovih proroštava ispunilo u jednoj osobi trebala bi nam vjerovatnost od jedan prema nekoliko  milijuna,   tako da samo ova četiri navoda daju potpunu  sigurnost kako je izvještaj  o dolasku  Isusa Krista autentičan i pouzdani povijesni događaj,  a nikako ne mit, ili neki ukrašeni narativ.

Možemo figurativno kazati kako je Bog sa svakim proroštvom , poput kapi po kap punio onu drugu posudu- dok se u jednom trenutku ona ispunila – točnije to predmesijansko  vrijeme  se ostvarilo.

Najvažnije u dolasku Krista jest odgovor na pitanje zašto je Krist došao ili koja je bila svrha  njegova dolaska? I na to dobivamo odgovor iz „prve posude“, otprilike  šest stoljeća prije Kristova zemaljskog dolaska. Prorok Izaija ovako opisuje vrlo detaljno i  spasenjsku i otkupiteljsku svrhu njegovog dolaska  :

A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.

5 Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.

6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.

(Izaija 53, 4-6)

Bog je dakle trenutkom dolaska Isusa riješio najveću prepreku koja je stajala između njega i nas – ljudsku krivicu i kršenje Božjega zakona.

To je glavna poruka Božića – vrijeme se ispunilo i spasenje je došlo nadomak čovjeku. Zato je ovo radostan blagdan za kršćane svakog vremena pa i za nas danas iako se nalazimo u kriznoj pandemijskoj situaciji.

Ove činjenice nadahnule su nebrojene autore na skladanje radosnih pjesama u slavu rođenja Kristova od početaka preko Bacha i Händela i utemeljitelja  metodizma Charlesa Wesley i Georgea Whitefielda koji su napisali  himne koje su ušle  u kanon protestantske i svekršćanske božićne crkvene liturgije, poput pjesme:   Hark! the Herald Angels Sing !- ili „Čuj pjemu anđela navjestitelja“  napisanu na glazbu Felixa Mendelssohna.

Ali i u našem hrvatskom božićnom repertoriju  postoji bogatstvo  pjesama , jedna od njih je : „ U to vrijeme godišta“ koja  nam dobro  približuje  činjenicu navedenog biblijskog teksta o „Ispunjenom vremenu“.

Neka i tebi dragi čitatelju ovogodišnje „Vrijeme godišta“, bude vrijeme ispunjeno Kristom i njegovom milosti kroz crkveno i obiteljsko zajedništvo i radost.

Vatroslav Župančić, predsjedavajući pastor Evangeličke metodističke crkve u Hrvatskoj.

Foto: Pexels

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.