“Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.” Luka 2, 21
Prvoga dana Nove godine sjećamo se Kristovog obrezanja koje se, po starozavjetnom propisu zbilo osmi dan po rođenju. Tada se obrezanoj jeci davalo i ime pa se zato ovaj spomendan negdje naziva “Davanje imena i obrezanje Gospodnje”. Spomendan na ovaj događaj obilježava se u tradicionalnim protestantskim crkvama (Evangeličkoj, Reformiranoj, Anglikanskoj i sl.) kao i u Istočnim crkvama.
Obrezanje je u Starome zavjetu bio znak Saveza, odnosno Božje naklonosti prema Abrahamu i njegovom potomstvu.
I tako mu je Bog odlučio dati vidljivi znak kako bi ga uvjerio da mu je uistinu pripadao, da će Bog uistinu ispuniti svoja obećanja, koliko god se nevjerojatnim ispunjenje činilo. Tako je Bog Abrahamu rekao neka se obreže kao što treba učiniti sa svim muškim potomcima u svojoj kući. “Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas” (r. 11) Nije postojalo ništa posebnog u obrezanju. Mnoga susjedna plemena su to činila iz zdravstvenih razloga, ali Bog je uzeo ovu savršeno normalnu stvar i učinio je postojanim znakom Abrahamu za stvarnost Saveza. I Abraham ga je prihvatio. On se obrezao i Izak kad se rodio, i svi muškarci u njegovom domu, bili robovi ili slobodnjaci, svaki je na tijelu nosio znak Saveza. (Michael Green, Krštenje. Više vidi ovdje).
Krist, u tijelu pripadnik izabranog Božjeg naroda, Izraela, bio je podložan Zakonu i kao takav bio i obrezan osmi dan.
Obrezanje je značilo da će Isus hodati po Abrahamovom saveznom obećanju. Putem obrezanja i poslušnosti, Isus je savršeno držao zakon kroz svoju zemaljsku službu. Obrezanje je bio Njegov prvi korak da savršeno slijedi i ispuni Božji zakon. Isus potvrđuje svoju poslušnost Božjem zakonu kad kaže u Mateju 5,17-18: „Ne pomišljajte da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Jer, zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ni jedna jota i ni jedan potezić iz Zakona neće proći dok se sve ne zbude.“ Isus se podložio Božjim zakonima i legitimnim običajima vjerskih autoriteta svoga doba kako bi pokazao da je savršen i dostatan otkupiti nas od našeg grijeha. (Vidi više ovdje).
Osim obrezanja, Isus je toga dana dobio i ime “Isus”. Ime mu je dao Josip kao njegov zemaljski otac i time priznao da prihvaća ulogu Oca Isusovog. Ime Isus, hebrejski Jehošua, znači Jahve spasava. Njegovo ime izražava Kristov božanski identitet i njegovu mesijansku misiju. On dolazi “spasiti narod svoj od grijeha njegovih” (Mt 1,21).
Nakon velikih rasprava u prvoj crkvi (Djela 15, Djelima 15, Galaćanima 2,1-16) utvrđeno je da obrezanje nije potrebno za kršćane. Ono, što je bio znak saveza za starozavjetni Božji narod, to postaje krštenje u Novome zavjetu (savezu).
Krštenje je očito znak inicijacije u Novi Savez, kao što je obrezanje bilo u Starom. Uistinu, Pavao dovodi ova dva sakramentalna čina zajedno i povezuje ih s umiranjem i uskrsnućem Krista u svom pismu Kološanima. “U njemu ste i obrezani”, govori im, “ne obrezanjem obavljenim rukom, nego obrezanjem Kristovim: odlaganjem tijela koje služi grijehu. Zajedno s njih ukopani u krštenju, s njim ste i uskrsnuli vjerom u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.” (Kol 2,11-12) Krštenje se tada slaže s obrezanjem iz Staroga zavjeta. Ono je znak Saveza ili sporazuma između Božje milosti i našega odgovora. Ne samo Njegove milosti ni samo našega odgovora. To je pečat Njegove inicijative i našega odgovora. Ako ćemo ozbiljno prihvatiti priču Postanka i snažne zapovijedi da se obrezuje sve muškarce, bili oni dovoljno stari da znaju što se događa ili ne (inače ne znate baš mnogo kad ste stari osam dana!), čini se da bi postojao slučaj za krštenje djece vjernika, ali o tome ćemo govoriti u kasnijem
poglavlju. Druga točka koju treba spomenuti u ovom stadiju je da ako na krštenje gledamo kao na ispunjenje Novoga zavjeta što je bilo obrezanje u Starom, tada, poput obrezanja, ono ne možemo tretirati kao automatski učinkovito. Ako unutrašnji stav odgovora ne shvati značenje Božje inicijative ljubavi, tada krštenik u kršćanskom društvu neće okusiti stvarnost spasenja kao što to nije ni nominalni, obrezani Židov koji nije dijelio Abrahamovu vjeru. (Michael Green, Krštenje).
Molitva dana
Svemogući Bože, Tvoj je sin bio obrezan te poslušan Zakonu poradi ljudi; podari i nama istinsko obrezanje duha kako bi naša srca i čitavo naše biće bili umrtvljeni za sve svjetske i tjelesne požude kako bismo u svemu bili poslušni; po Sinu Tvome, Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Ili:
Vječni Oče, svome utjelovljenome Sinu dao si sveto Ime Isus da bude znak našega spasenja. Usrdno te molimo: u svako srce usadi njegovu ljubav, koji je Spasitelj svijeta. Gospodin naš, Isus Krist, koji živi i kraljuje, s tobom i Duhom Svetim, jedan Bog, u vječnoj slavi. Amen.
Priredio: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka, obavezno navesti izvor.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.