Što su blagoslovi koje primamo od Boga? O tome nam se govori u sljedećem razmatranju iz Biblije.
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome.Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima. Efežanima 1, 3-6.15-18
Tekst evanđelja: Ivan 1, 1-14
Što su blagoslovi?
Na početku godine pred nama je tekst apostola Pavla kojeg upućuje Crkvi u Efezu ali i svima nama koji u njemu prepoznajemo Riječ Božju.
Apostol Pavao započinje ovu poslanicu blagoslovom Boga. Blagoslov, kako i sama riječ kaže jest blago slovo ili blaga, dobra riječ. Pozvani smo o Bogu dobro govoriti i time zahvaljivati za sve što čini za nas koji nismo njegovu naklonost zaslužili. Isto tako blagoslov označava dobro djelo kojim mi zahvaljujemo Bogu, odnosno dobro djelo koje Bog čini prema nama. Ta dobrota koju dobivamo od Boga je izraz njegove ljubavi i milosrđa.
Vidi i ovo: Što znači blagoslov?
Pavao nam i konkretno navodi što to Bog čini za nas. Čovjek koji se brine samo za materijalno, za propadljivo uglavnom moli Boga za ovozemaljsko. Želi imati, želi biti zdrav, uspješan i sl. Naravno da sve to čovjek potrebuje kako bi vodio kvalitetan život kojeg mu je Bog dao na zemlji. No, kada se čovjek samo na te potrebe usmjeri, on gubi iz vida suštinu svoga postojanja. Duhovni blagoslovi „u nebesima“ su mnogo vrjedniji od svih zemaljskih blagoslova. Bog je za nas učinio puno više od prolaznih vrijednosti. On za nas ima dobra za vječnost. Koja su to dobra koja od Boga primamo?
Izabra nas u Kristu prije postanka svijeta
Jeste li ikada pomislili što bi bilo da se niste rodili? Možda mislite da je vaše rođenje slučajnost, splet okolnosti susreta vaših roditelja. Gledajući biološki, puno se toga treba poklopiti da se baš mi rodimo. Iza nas je mnoštvo predaka po očevoj i majčinoj liniji. Samo da se jedan od njih nije rodio odnosno da nije djelovao prokreativno, nas ne bi bilo. Pa čak i konačno kada su se susreli naši roditelji, opet smo se morali baš mi izboriti za rađanje . Gledano čisto biološki, veća je vjerojatnost da dobijemo sedmicu na lutriji nego da se rodimo.
Vidi i ovo: Nema sreće bez Božjeg blagoslova
No, nitko od nas nije slučajno rođen. U Božjem planu spasenja postojali smo prije postanka svijeta. I tada nas je ljubio i za sebe izabrao. Svojim umom to objasniti ne možemo. No, Bogu nismo slučajnost. On je sve upravljao k tome da se rodimo. Njegovi smo ljubljeni izabranici.
Izabra nas da budemo sveti i bez mane
Božji izbor pred nas stavlja i odgovornost. Često se ovo biblijsko učenje krivo razumije: Ako je netko izabran, može činiti što želi, može živjeti u grijehu. Izabranom je zagarantirano spasenje. Spašava se Božjom milošću bez djela, pa u tome smislu nema nikakve odgovornosti za svoje postupke. No, to nije tako. Izabrani smo za svetost.
Naravno samo Bog je svet ali upravo je zato i Krist došao na ovu zemlju kako bi nam omogućio da postanemo „nova stvorenja“ u njemu. Pozvani smo rasti „u visinu rasta Kristovog“, a to znači živjeti posvećenim životom. Posvećenje, dakle težiti ka svetosti, na što nas poziva pisac poslanice Hebrejima u 12, 14, jest proces kojim vjernik čini dobro spram Boga (blagoslivlja Boga) i spram bližnjih (blagoslivlja bližnje). To može postići samo svakodnevnim uranjanjem u Božju riječ koja ga usmjerava na vršenje volje Božje i svakodnevnom molitvom u kojoj dobiva snagu s visine za „život u duhu“ koji proizvodi plodove Duha. Samo takav život može biti pokazatelj da je netko doista i izabran od Boga. Naravno, nećemo time postati „sveci na zemlji“ ali će nas posvećenje definitivno dovesti do proslavljenja u vječnosti kada ćemo doista kao sveti i bez mane stati pred Krista. Dakako, samo njegovom zaslugom i njegovim milosrđem dobivamo konačni status svetosti u vječnosti.
U ljubavi nas posini
Evanđelist Ivan je u današnjem evanđeoskom ulomku veoma jasan. Iako Bog ljubi sva svoja stvorenja, djeca su Njegova oni koji su primili Krista. Oni, koji su od njega rođeni odnosno nanovorođeni. Bog nas je posinio a to znači da ga smijemo nazivati Ocem. Možemo imati potpuno pouzdanje u Njega, jer poput dobroga Oca brine za nas. On nam i daje svoju baštinu u vječnosti.
No, djeca Božja su pozvana, da svojim dobrim djelima proslave Oca nebeskog. Nije dovoljno da uživamo u statusu kojeg nam je Bog dao već da svojim životom potvrdimo da doista jesmo sinovi i kćeri Božje.
Sve na hvalu slave svoje
Samo Bogu slava – Bog sve čini sebi na hvalu. I po nama, želi da se proslavi. Zato i želi da ga slavimo za ljubav njegovu, milost njegovu, zato što smo djeca Božja. I kako smo rekli, ne samo riječima već i djelima. “Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” Mt 5,16
Nakon što je naveo značajna dobra, dakle blagoslove koje vjernik od Boga prima, Pavao se moli da sve ove istine spoznamo.
Spoznati Gospodina
U Hošei 6, 3 čitamo kako trebao težiti da upoznamo Gospodina. Krist je onaj koji nas pronalazi, koji nas poziva u novi život s Njim. No, kršćanin je pozvan iz dana u dan sve više upoznavati Gospoda, odnosno sve što imamo u Njemu.
Žalosna je činjenica da mnogi koji sebe smatraju kršćanima tako malo znaju o Bogu. Zato će Pavao reći: prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima. Što više upoznajemo Boga, to više shvaćamo važne isitne koje smo ranije naveli, odnosno koja dobra u Bogu imamo.
Upravo u toj spoznaji svih duhovnih blagodati, nalaze se argumenti koji nas snažno uvjeravaju da ima Boga. Sve teorije za i protiv su bezvrijedne spram iskustva s Bogom.
Svakodnevne spoznaje Boga nema bez svakodnevnog zajedništva s Bogom, ono je neophodno za naš duhovni život.
Zaključak
Današnje evanđeosko čitanje iz Ivana, prvog poglavlja koje smo čitali i na Božić, iznova nas vraća na ono najbitnije što trebamo znati o Bogu. Kada je Božić u pitanju, svi znamo o štalici, malenom Isusu, Mariji i Josipu, pastirima i mudracima. No, Ivan govori o njegovom božanskom porijeklu i zašto je došao na zemlju. To nažalost još mnogi nisu spoznali iako znaju božićne priče napamet. Neka nam Bog pomogne svima da iz dana u dan sve više upoznajemo Krista, utjelovljenu Riječ i sve one blagoslove koje u Njemu imamo. Amen.
MOLITVA DANA
Bože, dostojanstvo ljudske naravi predivno si stvorio i još divnije obnovio; daj da budemo dionici božanskog života onoga koji je sam sebe ponizio da bude dionik naše ljudske naravi, Sina tvoga Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje, u jedinstvu Duha Svetoga, jedan Bog, u sve vijeke vjekova. Amen. (Knjiga zajedničkih molitava)
Autor: Biskup Jasmin Milić
Foto: Unsplash
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.