Prvo stoljeće… Judeja… Pustinja.  Bog nije govorio svome narodu četiristo godina. Ivan Krstitelj je Božji glas u pustinji koji razbija tišinu i svjedoči o dolasku Isusa Krista. Bog progovara ljudima kroz Ivana Kristelja. Mnogi se krste u rijeci Jordan. Što Isusovo krštenje, blagdan kojim završava božićno vrijeme znači nama danas? Naslov ove propovijedi je: Isusovo krštenje: događaj koji uključuje čitavo čovječanstvo.

Prvo ćemo razmotriti tko je Ivan Krstitelj. On je posljednji od proroka, čovjek bez dlake na jeziku, onaj kod kojeg nema diplomacije. Taj pogađa ravno u glavu. Svaka normalna vlast bi se ponosila da ga ima u državi jer nije govorio ništa protivno zakonu: pozivao je na ljude da žive pravedno, budu suosjećajni. Ivan Krstitelj je govorio istinu i na kraju je umro: zbog svjedočenja o istini. Rekao je Herodu istinu i Njemu i zato je platio glavom.

Ivan se nije zanio time što se mnoštvo okupilo oko njega. Mnogi farizeji i saduceji su se dolazili krstiti (Mt 3,7). Ivan nije bio zaslijepljen uspjehom u službi. Propovijedao je istinu o Isusu. On će krstiti Duhom Svetim i ognjem. Spasenje i sud.

On opominje izraelski narod kako pripadnost naciji nije dovoljna za spasenje. Potrebno je donijeti plod dostojan obraćenja (Lk 3,8). Ivan je aktualan i danas dok se mnogi ponosimo našim kršćanstvom. O kad bi više Ivana Krstitelja bilo na ovom našem prostoru da se ljudi malo probude. Ne nije dovoljno biti pripadnik crkve, nije dovoljno biti pripadnik nacije koja je kršćanska – trebate donijeti plod za Boga! – to je njegova poruka!

Ivan se nije zadovoljavao ulogom proroka i onoga koji prokazuje grijehe zlih vladara. On je ukazivao na Krista. Ivan je ono što bi svaka naša propovijed trebala biti: ukazivati Mesiju. Evanđelist Matej piše kakva je bila Ivanova reakcija kad je vidio Isusa koji mu prilazi da ga krsti. “Ivan ga odvraćaše govoreći: “Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni.” Ivan je znao koje je njegovo mjesto u životu. Prvo što je Ivan poznavao je tko je Isus – zato kaže: “Ja se moram umanjivati a on rasti.” Isus mu odgovora: “Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s Božjom voljom.” (Mt 3,15). Isus ne govori Ivanu: “Ivane, to što ću se ja krstiti je samo stvar religioznog folkora. To je nešto nebitno.” Daleko od toga! Isusovo krštenje je Božja volja, namjera – dio Božjega plana za Isusa. Isusovo krštenje je Božja volja jer se on time identificira s cijelim čovječanstvom. Cijelo čovječanstvo pripada Adamu, svaki čovjek otkad se rodi rađa se s Adamom: “Prah si u prah ćeš se pretvoriti.” Isus preuzima na sebe Adamovu ulogu: biti Božji predstavnik na zemlji. Krštenje je inicijacija, ulazak u Adamov svijet kako bi spasio potomke Adama – ljudsku rasu.

Što Isus svojim krštenjem radi za nas? On se poistovjećuje s čitavim čovječanstvom. Krštenje je Isusova inicijacija u početak njegove službe. U slici i događaju Isusovog krštenja krije se evanđelje. Isus ulazi u rijeku Jordan i taj događaj je slika njegove smrti na križu. Voda označava smrt grijehu, smrt staroga čovjeka i Isus ulazi u područje Adama – područje smrti. Ali Isus nije ostao tu pod vodom. On ustaje iz vode – to je slika njegovog uskrsnuća.

Evanđelist Luka nam donosi opis Isusa koji je rastao: u prvome poglavlju piše o Isusu koji se ima roditi. U drugome poglavlju Isus se rodio, obrezan je. S dvanaest godine počinje razumijevati njegovo pravo podrijetlo: “Moram biti u kući svoga Oca.” (Lk 2,49). Za Isusa je bilo ključno razumijevanje da je Bog njegov Otac. On je u posebnom odnosu sa svojim Ocem. Isus kao dijete raste sve do spoznaje da je On Božji Sin.

On je sada narastao toliko dovoljno da se može krstiti. Narastao je ali se moli. Koliko li se samo puta do sada Isus molio do svoga krštenja? Isus nije provodio cijelo vrijeme svoga djetinjstva i života u molitvi: igrao se sa drugom djecom, radio je s Josipom, pomagao je Mariji čistiti kući – sve je to Isus radio. Ali kad se molio to je bilo nešto posebno: to je posebna privilegija koju Isus ima – njegov poseban odnos s Ocem. On je poznavao snagu molitva: “Zatvori svoja vrata i pomoli se svome Ocu u tajnosti i Otac tvoj koji i vidi u tajnosti – uzvratiti će ti” (Mt 6). Isus je učio ljude da se mole njihovom nebeskom Ocu. U Isusovom životu molitva je bila ključna. Luka nam sad govori da se Isus molio. Isus je živio u prisutnosti svoga Oca. Zasigurno ga je odnos s Ocem kroz Duha Svetoga u molitvi pripremio za sve ono što dolazi. Polagano, stalno, smireno je zadobivao bitke sve do križa – najveće zadobivene bitke. Koliko nas samo toga Isus može u molitvi naučiti i pripremiti za ono što dolazi. Naš je problem žurba – izmolimo molitve i idemo. Žurba i razvoj ispravnog duhovnog života ne idu zajedno. Budimo uporni i konstatni u našim molitvama. Tako ćemo zasigurno biti veliki u kraljevstvu nebeskom.

Dok se molio, Isus je doživio jedno posebno iskustvo. To iskustvo mu je potvrdilo tko je On, On je Božji izabranik. Isus je primio potvrdu da je Božji Sin. Da, Isus čovjek je drugi Adam, posljednji Adam i Sin Božji, Jedini Božji Sin. To dvoje: ono čovječje u Isusu i božansko stoje zajedno kao što stoje dva oka u glavi. Otac kaže za Isusa: “Tebe sam odabrao.” (Lk 3,21). Isus dolazi iz vječnosti u naše vrijeme. On je određen za posebnu misiju otkupljenja svijeta. U njemu se ispunjaju sva proročanstva dana Noi, Adamu Abrahamu, Davidu i izraelskom narodu. Bog s njim sklapa savez (Noa, Abraham)..

 Ljubljeni, naš Isus u suradnji s Ocem i Duhom Svetim uradio je to radi nas kako bi mi živjeli s njime sada i u vječnosti.

To iskustvo, ta svijesnost da je Sin Božji ga je održala u onome što slijedi nakon ovoga iskustva. Nakon ovoga iskustva slijedi kušnja njegove vjere, Zli ga u pustinji dva puta kuša pitanjem: “Ako si Sin Božji” (Lk 4,3 i Lk 4,9). Isus pobjeđuje u svim iskušenjima i On je Sin Božji.

Isusovim krštenjem Bog pokazuje tko je njegov Izabranik. Isusovo krštenje je jedno veliko da čovječanstvu: Bog govori preko Isusa – vrata neba su otvorena. Ono što Isusovo krštenje znači čovječanstvu dočarava krstionica katedrale sv. Jakova u Šibeniku. U šibenskoj katedrali imamo prikaz Boga Oca i Duha Svetoga ali nedostaje Sin. Gdje je Sin? – Sin je dijete koje se krsti. Tako da to dijete označava čovječanstvo, sve nas. I što ćemo uraditi s ovim događajem Isusovog u koji smo i mi uključeni. Kršteni smo: bilo kao mala djeca ili odrasli i pitanje je: “Što ćemo dakle reći? Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost?” (Rim 6,1) Apostol nam objašnjava: “S njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.” Kršteni smo kako bi živjeli novim životom. “Staro je nestalo, novo je nastalo” – hodimo zajedno s Isusom u novini života! To je ono što nam Novi Adam, Bogočovjek Isus Krist nudi svojim krštenjem u Novoj Godini! – Novi život s njime! Hodimo s njime kroz ovaj život jer smo i mi uključeni u njegovo krštenje!

Autor: Igor Peričić

Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.