U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« Luka 4, 14-21
Danas razmišljamo o prvoj Isusovoj propovijedi koja se spominje u evanđeljima. Luka nam kaže da je Isus djelovao u Galileji, da je tamo naučavao po sinagogama. Činio je zasigurno u snazi Duha Svetoga i mnoga čuda tako da su svi čuli za njega „glas o njemu puče po svoj okolici“. Postao je slavan, slavljen od sviju. Dakle, iako ovo nije prvo Isusovo naučavanje u sinagogi, prvo je koje nam se konkretno spominje.
Isus dolazi i u Nazaret, mjesto njegova djetinjstva na sjeveru Izraela. Po njemu je Isus dobio naziv Nazarećanin a prvi kršćani nazarećani. Isus po svome običaju ulazi u sinagogu. Sinagoge su bile mjesto redovitih subotnjih i blagdanskih bogoslužja ali i podučavanja, sudovanja i sl. Služba u sinagogi bila je organizirana a središte bogoslužja je bilo čitanje iz Božje riječi, po ustaljenom redoslijedu. Za razliku od hrama gdje su služili samo svećenici, u sinagogama je mogao Božju riječ čitati i tumačiti i svaki punoljetni Židov. No, to ne znači da je svatko mogao po svome nahođenju čitati i propovijedati već je uprava sinagoge određivala tko to može činiti. Kako je Isus već bio poznat kao rabi (učitelj), ukazano mu je povjerenje naučavanja.
U prvom današnjem čitanju iz knjige proroka Nehemije 8, 2-4a. 5-6- 8-10 naglašava nam se uzvišenost čitanja Božje riječi u zajednici vjernika. Opisuje nam se jedna Služba riječi koja se dogodila na otvorenom, na trgu. Čitanje je potrajalo od jutra do podneva pred narodom koji je „pozorno slušao knjigu Zakona“.
Svećenik Ezra je čitao s uzvišene drvene propovjedaonice. Kad je otvorio knjigu, sav je narod ustao. Ezra je blagoslovio Boga , a narod je podignutih ruku izgovorio „Amen. Amen“. Oni koji su predvodili službu, kleknuli su, poklonili se do zemlje, čitali i tumačili riječ. Tumačili su svećenici Ezra, Nehemija i leviti. Nakon ovoga bogoslužja Riječi, Nehemija je pozvao narod na radost, jer Božja riječ je tu da nas utješi, obraduje.
I danas trebamo s dostojanstvom i svetošću pristupiti našim bogoslužjima. Tamo gdje se naviješta Božja riječ, tamo je na poseban način Bog prisutan. Iako na bogoslužju trebamo biti prožeti radošću i divljenjem, ono se ne smije pretvoriti u manifestacije koje su daleko od poštovanja Boga. Često možemo na internetu pronaći tzv. bogoslužja koja više nalikuju na rock koncerte, Stund Up komičare, motivacijske govornike koji svu pažnju usmjeravaju prema sebi. Ljudska čula to privlači, no Bog od nas očekuje proslavljanje koje je dostojno njegove svetosti. Posebno, kada se naviješta sveta Božja riječ.
Čitalo se „po odlomcima“. I u našim liturgijskim crkvama određena su čitanja za svaku nedjelju. Dakle, imamo odlomke Božje riječi iz Staroga zavjeta, poslanice i evanđelja a redovito se čitaju i psalmi. Jedna od najvećih opasnosti kod mnogih „tumača“ Biblije je vađenje određenih redaka iz konteksta na temelju kojih se gradi nerijetko kriva teologija. To je uzrokuje stvaranje novih denominacija. Zato je važno naviještati Božju riječ cjelovito, u kontekstu. Kroz trogodišnji ciklus svetopisamskih čitanja, crkva u svome naviještaju obuhvaća cijelu Bibliju.
Razlagali su tako da „narod može razumjeti što se čita“. Propovijed treba biti takva da okupljeni, bez obzira na stupanj obrazovanja mogu razumjeti osnovne istine Božje riječi.
Ovdje je važno naglasiti da, iako smo svi pozvani čitati Božju riječ, nismo svi sposobni istu i tumačiti. Zato Bog izabire, poziva i postavlja one koji nas trebaju predvoditi u bogoslužju i podučavati nas na temelju objavljene Božje riječi. Samovoljna tumačenja nepozvanih i neosposobljenih za tumačenje Riječi vode na stranputice, sektašenja i krivovjerja. Danas je takvih mnogo. Internet i društvene mreže omogućili pojavu i mnogih samozvanih propovjednika. Svatko tko od Boga nije pozvan, od kršćanskog vodstva prepoznat i tko ne služi konkretnoj zajednici vjernika, postavlja sam sebe na mjesto koje mu od Boga nije dano.
Vratimo se Isusu u nazaretskoj sinagogi. Došao je do mjesta odakle se čitala Božja riječ. Pružili su mu knjigu proroka Izaije koja je bila određena za tadašnje čitanje. Kako su knjige zapravo bili svici, Isus je razvio kožnati pergament i našao tekst iz Izaije 61, 1-2.“ Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.”. Pročitavši ga, savio je knjigu i započeo svoju propovijed riječima: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“. Time je zapravo rekao da je njihovom iščekivanju mesije, na koga se odnosio pročitanu tekst, došao kraj. Mesija je tu među njima. Govori im, dotiče ih, čini čuda među njima. Bog sam je među njima kao ispunjenje Pisma, odnosno starozavjetnih proročanstava.
Dok slušamo naviještaj Božje riječi, trebamo biti u stavu iščekivanja. Kada nam Bog govori, to je nešto važno, zahtijeva našu pozornost, poput slušatelja u čitanju iz Nehemije. To, što nam Bog govori trebamo uzeti ozbiljno i slijediti u svemu njegov naum za nas. A njegovi naumi su dobri kako to čitamo u knjizi proroka Jeremije “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam’ – riječ je Jahvina – ‘naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.” Jeremija 29, 11.
Svako naviještanje Božje riječi treba nam uprisutniti Boga u našem životu i u našoj sredini. Ako su naša srca otvorena, ako pristupamo Bibliji kao Božjoj riječi, ako joj vjerujemo, oslanjamo se na obećanja koja nam Bog po njoj daje, ako smo poslušni onome što Bog od nas traži, vidjet ćemo doista Boga među nama. Njegova riječ nikada ne dolazi prazna. Prorok Izaija govori: „Jer kao što kiša i snijeg padaju s neba i onamo se ne vraćaju, nego natapaju zemlju i daju da ona rodi i da iz nje nikne kako bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako će biti s mojom riječju kad izađe iz usta mojih: neće se k meni vratiti prazna nego će izvršiti ono što sam htio i uspjeti u onome zbog čega je poslah.“ Izaija 55,10-11.
Svrha Božje riječi je da bude djelotvorna u nama, da se ispuni u našem životu. Neka to bude i naša stvarnost. Amen.
Molitva dana
Gospodine, udijeli nam milost da spremno odgovorimo pozivu Spasitelja našega Isusa Krista, te svim ljudima naviještamo Radosnu vijest njegova spasenja, kako bismo mi i svi na cijelom svijetu mogli uočavati slavu njegovih čudesnih djela, koji živi i kraljuje s tobom i Duhom Svetim, jedan Bog, u sve vijeke vjekova. Amen. (Knjiga zajedničkih molitava)
Autor: Biskup Jasmin Milić