U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?« A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac. «Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.“ (Luka 4, 21-30).
Prošle nedjelje govorili smo o Kristovom dolasku u sinagogu u Nazaretu. Prisjetimo se da je otvorio knjigu proroka Izaije i čitao iz 61, 1-2.“ Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.” , otkrivajući sebe po čitanoj Riječi pred okupljenim narodom Božjim. Evanđeosko čitanje prošle nedjelje završava riječima: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“. Tim istim riječima započinje današnji ulomak evanđeoskog čitanja. I nastavlja se reakcijom prisutnih: „I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.“
Ne znamo što je sve u tome trenutku govorio, ali to što je govorio oduševilo je okupljene. Odobravali su njegove riječi, divili mu se. Zasigurno da je i način njegovog propovijedanja bio „uhu mio“, da je što bi smo rekli „lijepo besjedio“. A tko bi drugi ljepše propovijedao od samoga Boga, utjelovljene Riječi?
I doista, često je to tako u kršćanskom životu. Ljudi čuju poruku evanđelja, dobru propovijed. Nađu se na nekom kršćanskom kampu, ili konferenciji, evangelizaciji. Dotakne ih Riječ. Oduševe se, dobiju polet i snagu za daljnji život. Dogodi se ljubav prema Kristu koja se temelji na emocijama, milini njegovih riječi. Spremni smo obećati Bogu sve, svima o Bogu govoriti. Željeli bi smo cijeli svijet dovesti Kristu. Vjerujem da vam je poznat taj osjećaj. I dobro je da se oduševimo Kristom, da nas preplave emocije prema najvećoj ljubavi, najnježnijoj dobroti i neshvatljivoj milosti koju dobijamo od Krista.
Njihovo oduševljenje je bilo i čuđenje. Pred njima nije bio neki učeni rabin, farizej ili književnik. Govorio im je njihov sugrađanin, „čovjek iz naroda“. Josipov sin. A šuškalo se u Nazaretu da on baš i nije Josipov sin. No, čuli su što je Isus činio u Kafarnaumu pa su zasigurno očekivali da sada i oni vide mnoga čuda. Nakon oduševljenja dolazi očekivanje. Očekivanje čuda, blagoslova, rješenja svih životnih problema. Kada je Isus nahranio 5000 ljudi s pet kruhova i dvije ribe, mnoštvo je i sutradan očekivalo slična čuda. Čak su i pozvali Isusa da učini neko čudo kako bi ga vjerovali. Isus nije nastavio da zadovoljava njihova sebična očekivanja i zato su ga mnogi napustili. Isus pita svoje svoje učenike, hoće li i oni otići od njega, a Petar izgovara poznate riječi: „Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života.“ Ivan 6, 68.
Upravo nam ove Petrove riječi daju važnu poruku što nas to treba oduševiti u Kristu. Njegova Riječ, Riječ života vječnoga. No, mi smo skloni selektivno prihvaćati Božju riječ. Nešto nas oduševi, nešto rastuži a nešto i razgnjevi. To se dogodilo i okupljenima u sinagogi.
Isus nakon riječi koje su oduševile okupljene, kreće s „tvrđom hranom“. On prodire u njhova razmišljanja. Na neki način im kaže: „To što očekujete od mene, od toga nema ništa“. Čuda će se događati tamo gdje je potrebno da se srca otvore za Božju riječ. Oni očekuju, ali i imaju predrasude prema njemu. Ipak je on njihov zemljak, sumnjivog porijekla. Za čuda su možda i otvoreni ali jesu li i za njega, da ga prihvate kao „Utjelovljenu riječ“, Mesiju?
Isus nikada ne čini čuda samo radi čuda, radi svoje promocije. On je došao donijeti „Riječ života“. Ljudi žele trenutne osjećaje, čuda, momentalno rješenje životnih problema, „hokus pokus“ rješenja. Zato su i mnogi karizmatski pokreti koji mutiraju poput ovog aktualnog virusa popularni jer djeluju na osjećaje i obećavaju dobre osjećaje, život bez problema, bogatstvo i ostale blagoslove. Ali Isus nije obećao samo takav život. Naprotiv, Isus govori: „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16,33).
Nakon što ih je Isus, nakon početnog oduševljenja razočarao, u slušateljima njegove besjede se javlja gnjev. Taj gnjev je toliko uzavreo u njima da su ga izveli iz sinagoge, izbacili iz grada s namjerom da ga ubiju, da ga se riješe.
I u našem svakodnevnom životu prepoznajemo ovakve situacije. Oduševljenje se nerijetko pretvori u gnjev. U jednom trenutku te netko hvali, oduševljen je s tobom, no kada dođe trenutak da više ne ispunjavaš njihova očekivanja, oduševljenje se pretvori u neprijateljstvo. Često smo takvi i prema Kristu. Kada se razočaramo u životu i pomislimo da Bog u našem životu više ne djeluje onako kako očekujemo, želimo ga udaljiti od sebe, izbaciti iz našeg života. To dotle ide da poželimo i da ga nema. Neki se tako prema njemu i ponašaju. Na jednom popularnom portalu koji koristi svaku prigodu da se ismijava kršćanstvo, naići ćete i na tekstove jednog bivšeg vjernika, profesora, teologije i pastora koji je izbacio Boga iz svoga života. Postao je ateist i promotor ateizma. Budući da ga osobno poznajem, znam da se u njegovom slučaju dogodilo upravo takvo razočarenje. Nisu ispunjena njegova očekivanja.
Osobno smatram da je malo pravih ateista koji su doista uvjereni da nema Boga. Više je onih koji ne žele da Boga ima, koji ga žele ukloniti. Zato je više antiteista nego ateista. Kad smo već kod tog termina antiteist, anti ne znači samo „protiv“ već i „umjesto“. Mnogi bi zapravo željeli biti poput Boga, na njegovom mjestu. Đavao je s tom idejom išao i prema našim praroditeljima: „Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.” Postanak 3,5.
Doveli su ga do ruba brijega da ga strmoglave, ubiju ali onda dolazi preokret. Krist sam odlazi od njih. Koliko god ovo teško bilo za razumjeti, činjenica je da i Bog ima svoje granice strpljenja. Kada smo doista njegovi, kada smo u njegovim rukama, ništa nas iz njegovih ruku neće otrgnuti. Bog će uvijek biti uz nas. No kada se ljudi okrenu protiv njega, kada ga žele po svaku cijenu ukloniti od sebe, kada su gnjevni na njega, sam će se povući i prepustiti svoje neprijatelje vlastitoj propasti.
Na kraju Isusove službe ponovila se slična epizoda. Oduševljenje onih koji su klicali: „Hosana“ se za par dana pretvorilo u gnjevno: „raspni ga, raspni“. Tada su ga i predali na smrt, ali ga nisu uklonili. Po križu Isus privlači k sebi one koji prihvaćaju Riječ života.
Neka nas riječ Kristova oduševljava trajno u našem životu, i kada su mirna i kada su teška vremena. Tada će on biti naš mir u svakoj situaciji. Neka Bog učini da ustrajemo do kraja u zajedništvu s Kristom. Amen.
Molitva dana:
Svemogući, vječni Bože, ti upravljaš svim stvarima na nebu i na zemlji: poslušaj milostivo vapaje svoga naroda i podari mir našem vremenu, po Kristu Isusu Gospodinu našem, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u sve vijeke vjekova. Amen. (Knjiga zajedničkih molitava).
Autor: Biskup Jasmin Milić
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.