Najveći propovjednik svih vremena, Božji Sin čita Pisma u sinagogi. Pisma koja je poznavao, Pisma koja svjedoče o Njemu i Pisma čija proroštva On ispunja. Isus čita dio iz Izaije. Isus govori svojim slušateljima: „Pismo se ispunilo.“ Pitanje je: što to nama danas znači? Pismo koje je staro preko dvije i po tisuće godina se ispunilo u Isusu?
Izaija 61,1-4
Izaija, (Yeshajahu) prorok čije ime znači Jahve je spasenje piše ovu knjigu piše Božjem narodu koji je u jako teškoj situaciji. To je bilo razdoblje suda nad Božjim narodom. Stvari na međunarodnoj sceni su se počele mijenjati i uskoro će nova svjetska sila doći na pozornicu: Babilonci. Narod Božji će biti odveden u izganstvo. Izaija baš kao i Isus govore u vrijeme prije nacionalne katastrofe. Iako postoji nevolja, tragedija i velika tuga za Božji narod Bog im daje nadu.
Prorok Izaija piše: Duh Božji koji je stvorio sve, koji je na kraju krajeva vodio izraelski narod do dan-danas (stvorio ga, izbavio iz Egipta i napravio od njega kraljevstvo) taj Duh, Sveti Duh je na Njemu. U Isusu je punina Božjega Duha.
Izaija piše: Jahve me pomaza…
Pomazao za što?
Da radosnu vijest donesem ubogima… Napaćenima ubogima. Radosnu vijest – znate li koja je ovo bila radosna vijest za izvorne primatelje ljudi koji su čuli ovu riječ. Da dolazi Dan Suda, strašan i silan dan. Gospodin je onaj koji tvori pravdu i pravicu na zemlji. Narod Božji prolazi kroz patnje. Radosna vijest je ta da unatoč patnji Gospodin govori svom narodu: „Evo me!“ (Izaija 52,6) i dalje: „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta, govoreć Sionu: „Bog tvoj kraljuje!“ To je Radosna vijest. Bog vlada. On je u kontroli. Nama izgleda da nije jer vidimo samo iz naše perspektive, ali on zna što radi sa svojim narodom bio on gdje bio. Ubogima, onima koji ne čuju radosne vijesti, njima Bog prilazi. Onima koji prolaze kroz patnje. Radosna vijest nije isprazno obećanje: „biti će bolje“ . Bog svoju Radosnu vijest potvrđuje tako što uskrisuje svog Sina od mrtvih i nama veli: „Odluka će se moja ispuniti.“ Krist je onaj koji donosi Radosnu vijest siromasima: on je propovijednik, prorok radosne vijesti.
I dalje – da iscjeli srca slomljena – srce- središnji čovjekov organ za komuniciranje s njime. Sjećam se kad sam davno (prije dvadeset godina gledao film David s Richard Gereom u glavnoj ulozi) i on završava riječima: „Čuvaj svoje srce jer tamo Bog govori.“ Nije li Isus rekao: „Blago onima koji su čista srca jer oni će vidjeti Boga“. Gospodin zna našu patnju. On zna zašto reagiramo tako što reagiramo. Najbolje je ne suditi druge ljude kako su reagirali prema nama i zašto dan- danas tako reagiraju. Zašto? Na kraju ćemo svi dati račun za samoga sebe.
Gospodin iscjeljuje srca. Slomljena – slomljena pod teretom grijeha, izdaje… Slomljena od zahtjeva što trebaš biti… Slomljena od religijskih vođa kojima je dobro dok narod oko njih pati. Često razmišljam o onima koji kažu: „Pa on nije ni mrava zgazio. Samo je uzeo to i to za sebe. Ali je naš, dobar čovik… Mate, Ante ili Lovro“ O kad bi ti ljudi znali Boga ne bi to govorili. Španjolci imaju izreku koja glasi: „Ljubav su djela, a ne dobri razlozi.“ Postoje grijesi i grijesi: jedni su oni namjerni, a drugi oni propusta. Mnogi su krivi i za ove druge. Omaklo mi je, nisam se sjetio i zaboravio sam. Moguće je smo slomljeni jer nas je i netko zaboravio ali to nije razlog da radimo žrtvu od nas samih. Gospodin nas želi iscjeliti i to je sve dio radosne vijesti.Možda ideš kroz život slomljena srca i i misliš da te nitko ne razumije. O Gospodin koji je stvorio zna tvoju situaciju bolje nego itko. Naravno, nakon iscjeljenja tvog srca ostat će jedan ožiljak jer nismo još došli u nebo. Jedno je važno: Gospodin nas želi iscjeliti iako smo u palom svijetu. Krist iscjeljuje – on je svećenik. Španjolci nazivaju svećenike: curas – što znači liječnik, liječnik duše. Krist je svećenik koji nas liječi.
Zarobljenima slobodu – u kontekstu Izaije – slobodu od izvanjskih neprijatelja. Svi znate što znači biti zarobljen. Sjećajmo se što je bilo s okupiranim Sarajevom. Ljudi nisu mogli izaći vani i bili su ubijani jer je Sarajevo bilo okupirano sa svih strana. Ali postojalo je nešto što su ljudi izgradili, jedan tunel – tunel spasa. Iako ne možda i naš život pod opsadom i ne znamo kamo bismo se okrenuli Isus je naš spas. On nas oslobađa svojim Duhom od bilo kojih neprijatelja. Naravno lako je govoriti ovo sve dok nam je dobro i imamo jednu vrstu mira u životu. Zamislimo samo kako je bilo dok je David pisao Psalam 3,6: „Sad mogu leć i usnuti, i onda ustati jer me Jahve drži.“ Vjerovatno je bio progonjen i spavao je u nekoj špilji ili na livadi i život mu je visio o koncu. No, Jahve ga je izbavio od svih njegovih neprijatelja.
Svaka sila za vremena – to je naša stara poslovica. Znamo da Gospodin upravlja poviješću i da je on onaj koji će uraditi najbolje za nas i na svoju slavu. Znate li tko ima moć osloboditi ljude? Svi se sjećamo pomilovanja iz vremena predsjednika Mesića. Krist je kralj koji oslobađa zarobljene. Kralj koji je umro i svojom smrću uništio smrt. Živ je!
Godina milosti Jahvine – ljubljeni – ta Godina milosti Jahvine još uvijek traje. Dolaskom Isusa primamo milost na milost – milost u izobilju iako je Gospodin uvijek bio milostiv. Moramo izbaciti tu ideju da je Bog starog zavjeta osvetoljubljivi Bog a Novoga pun milosti. Ne! Bog je uvijek bio milostiv. Dolaskom Isusa ispunjaju se proročanstva o Njegovoj milosti i sve vezana za Božje spasenje čovjeka koje je On pripremio pred očima svih naroda. Da, Godina milosti jer živimo u vremenu izlića Duha Svetoga koje je započelo prije 2000 tisuće godina. O milost, čudesna milost – vrijeme milosti još traje. Vrijeme milosti za svakako tko se kaje za svoj grijeh. Ako postoji lijek za neku bolest valja govoriti ljudima nek ga uzmu. Pokajanje ili obraćenje je lijek za naše duše. Pošto živimo u vremenu milosti Gospodin nas po svome Duhu obnavlja u ispravan odnos s Bogom. Pokajanje znači da se ti siromah obraćaš Bog koji posjeduje sve a on te daje sve što ti je potrebno: tako da mi što se tiče našeg spasenja samo primamo od Njega a on je onaj koji nam daje sve.
On je dan da razveseli ožalošćene… Koliko li puta kao što kaže pjesma: „Često lutamo i ožalošćeni smo mi“. Da, moguće i biti ožalošćen ponekad u kršćanskom životu. Razočaran i ožalošćen. Izraelci su zasigurno bilo ožalošćeni kad su vidjeli sve posljedice njihovog grijeha. U prorocima se susreću dvije teme: Božji sud i nada za budućnost. Tako da iako su izraelci prošli kroz tretman Božjeg suda tj. sud je bio neizbježan Bog im daje nadu u bolje sutra. Gospodin će utješiti sve one koji su ožalošćeni.
Duh Sveti danas nas želi podići i utješiti. Možda smo u raznim borbama i nemamo radosti u životu. Gospodin nam želi dati radost. Kad nemamo radosti tad ćemo naći zamjerku svima i biti izvor ogorčenja za druge. Jedna stvar je sigurna: Gospodin zna korijen naše borbe i ne ostavlja nas a mi moramo ustrajati u molitvi jer dolazi kad će se osmijeh vratiti u naše srce.
Vijenac (simbol časti) će zamijeniti pepeo (simbol bola). Postoji i vrijeme kad se posipamo pepelom i tužni smo. Gospodin nije namijenio da cijeli život živimo tako. Možda nas košta priznati druge, pomoći im i staviti se u njihovu kožu. No, Gospodin podiže otkupljenike – one koji su prihvatili Njegovog Sina i daje im Duha koji ih čini dostojnima.
Ulje radosti mjesto ruha žalosti – Ruho žalosti vjerojatno označava odjeću koja je nošena u pustinji i koja je istrošena. Na to iscrplo tijelo stavljalo se ulje. Ulje je ublažavalo bol. Svi znamo je kako je kad se opečemo na suncu i sad pomnožimo tu bol s četiri puta. Tako smo i nekad ispaćeni dok hodamo ovim svijetom.
Pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. Jedan drugi prijevod španjolski umjesto pjesme ima: Plašt zahvale. Očaj – Štulić je pjevao: „Što se događa kad očajanje zahvati ljude?“ Teško je živjeti tako. U očaju, bez nade. Bez pjesme. Depresija tjera dušu ka dolje, prema očaju kao da je jedan uteg na duši, ali pjesma zahvalnica je na duši kao plašt koji se s radošću nosi.
Čitamo iz Luka 4,20-21: „Smota svitak, vrati ga po poslužniku pa sjedne. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u nj. On im progovori: „Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo.“ Ispunilo se jer Krist propovijeda milost. Godina milosti traje na ovome svijetu. Pismo se ispunilo! Na Isusu je Božji Duh. On svjedoči za Isusa. Svjedoči za Isusove Riječi. Pisma svjedoče o Isusu (Ivan 5,39). Na Isusu je Duh Božji.
Zadnjih dana često slušamo o smrti poznatih ljudi oko nas. Smrt je
nešto neminovno. Kako bi bilo dobro da jednim klikom možemo osigurati sebi vječnost – klikni like za vječni život? Tehnologija nas neće spasiti u dan smrti. Ali jedan hoće – Onaj na kome počiva Božji Duh. Njegove riječi su riječi života i On nas vodi po Riječi i Duhu u ovome životu. Ne samo u ovome životu već i u budućem životu: „Da mi je i dolinom smrti proći – zla se ne bojim jer ti si sa mnom. Ne znam razmišljate li ponekad u smrti.
Svi koje vidimo više neće biti ovdje za 10, 20 ili 50 godina. Ne bi li nas ta činjenica trebala učiniti svjesnima da koristimo svaki trenutak i živimo na Božju slavu?
Pismo se ispunilo. Gospodin je tu i zove te! Slušaj njegov poziv!
Autor: Igor Peričić
Video propovijed:
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.