Nije se rodio tko je ljudima ugodio. Svi smo, kad tad, izgovorili tu izreku. Isus će stvarnost ove izreke osjetiti na svojoj koži i to u svom rodnom mjestu. Isus je jako poznavao što je u čovjeku i kakav je čovjek. Isus dolazi u posjet mjestu svog odrastanja, Nazaretu. Mnogi ga poznaju kao Josipovog i Marijinog sina. Oni imaju priliku upoznati tko je On zaista. Ti ljudi koji ga čuju propovijedati vide čudesa koja On radi. Hvale Isusa, nazarećani su oduševljeni Isusom. Ali ljudi ko ljudi to im nije dovoljno, Isus im nije dovoljan i nalaze mu zamjerku. Možda im se ne sviđa njegova obitelj – Josip i Marija? Ipak su oni doseljenici, a oni starosjedioci, oni su “fetivi” (izvorni, pravi) Nazarećani. Njegova obitelj je doselila u Nazaret, sjetimo se da je Isusovo rodno mjesto Betlehem, u Judeji, a Nazaret je u Galileji.

Bilo kako bilo, ovi ljudi zamjeraju Isusu. U evanđelju po Marku piše da ga nazivaju tesarom. Niti ga ne nazivaju njegovim pravim imenom – Ješua, Jahve spašava. Ne vole ga, evanđelja po Mateju i Marku pišu kako je postao “kamen spoticanja za njih”.        Ti ljudi nemaju razloga za ne vjerovati u Isusa. Pored zdravih očiju ne vide. Isus ispred njih čini čuda i propovijeda riječ ali njima je to svejedno. Ovi ljudi, nazarećani imaju problem s Isusom. To je jedan od najvećih ljudskih problema, jedan od najvećih ljudskih grijeha a to je nevjera. Oni se pitaju: “Tko je taj Isus?, zar ovo nije onaj mali, Josipov i Marijin sin a vidi ga sada kako govori. Za njih je On i dalje tesar, tesarov sin. Oni padaju na prvome ispitu i to na pitanju: “Tko je Isus?” Ne poznaju tko je Isus zaista. Oni ga ne žele upoznati. Sva zla dolaze od jedne stvari: od nepoznavanja Boga.

Što im Isus odgovara na to? Isus im nije ostao dužan. On im odgovara i to žestoko: oni su potomci izraelaca koji nisu vjerovali Bogu a Isus je potomak, sljedbenik proroka, onih koji su bili ključni u Izraelu i govorili su Riječ Božju narodu. Proroci su se isto tako susretali s odbacivanjem od strane vlastitog naroda. Ilija je bio odbačen, progonjen od zlog kralja Ahaba i pobjegao je kod jedne udovice koja nije bila izraelka već poganka. Bog je preko Ilije učinio čudo. Ilija bježi od zlog kralja i neko je vrijeme na potoku ali nakon toga dolazi u Sarfat. U to doba bila je suša što znači da nije bilo ni žita. Taj događaj iz izraelske povijesti je iz 1. Kr. 17, 8-23. Ilija kaže udovici: daj onu šačicu brašna i napravi mi kolačić. Ta žena, udovica i njen sin imali su brašna i hrane. Njen sin je umro ali ga je Bog uskrsnuo preko proroka Ilije. Ova predivna priča govori nam kako je Božja Riječ i u Starom zavjetu, Prvom savezu nalazila put do ljudi koji su bili pogani. U vrijeme otpada, duhovne i fizičke gladi Bog je hranio jednu poganku i njenog sina. Ona je na vjerovala Božjoj Riječi: “Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita.” (1. Kr. 17,24 KS)

 Drugi primjer je primjer Naamana (2. Kralj 5) kojeg je Elizej ozdravio od gube. Naaman isto svjedoči za Boga: “Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu.” (2. Kralj. 5,15). Ti dvoje ljudi stoje nasuprot ovih nazarećana. Pogani su primili Božje blagoslove jer su bili otvoreni za Boga. Nazarećani su ga svojom nevjerom odbili.

Isus im se suprostavlja jer zna u kolikoj su opasnosti. Nevjera je uvijek opasna jer nas odvaja od Boga. On im se ne prilagođava. Što kažemo na ovakvog Isusa? Isusa koji ima standarde i ne spušta ih. Isusa koji se ne želi prilagođavati zahtjevima ljudi oko njega. Isus im odgovara grubo jer vidi gdje se oni nalaze: u nevjeri, u mraku i odvojeni od odnosa s Bogom.Teški su odnosi koji ne vode nikamo a odnos ovih ljudi s Isusom ne vodi nikamo. On zna što oni misle: pa neće on nas napasti, ajmo mi njemu naređivati što će on napraviti. “Sve što si učinio u Kafarnaumu, učini i ovdje u svom zavičaju!” (Lk. 4,24) Ne to ne progovara vjera iz njih, vjera je ona koja pokreće Boga. Iz njih progovara samo znatiželja. Isuse, hajde ti nas malo zabavljaj. To su ljudi. To nije ništa čudno. Isus to zna. Ali Isus zna koja je njegova misija. Ako vi nećete prihvatiti Božju Riječ, ima tko hoće! Božja riječ uvijek dopre do ljudi! Vidimo da nakon ovoga događaja Isus iscjeljuje i radi velika čuda.Isus ide dalje.

Tko je Isus iz ovoga teksta? On kaže da je prorok i da proroci baš i nisu prihvaćeni u svome zavičaju. Možda je problem tome, da se poslužim riječima pjesme Miše Kovača: “Svi me znaju, svi me znaju u mom zavičaju.” Isusa ljudi znaju i kako sad Bog govori preko Njega. Rekli smo znaju samo jednu stranu Isusa, ali su slijepi za drugu stranu. Druga strana je ta da je On u posebnom odnosu sa svojim Ocem te da je tu na zemlji da im objavi kakav je Bog. Proroci su jednostavno osuđeni da budu sami. To je put kojim trebaju ići. Bog ih poziva na takav put. Oni su pozvani na dublje poznavanje Boga.

 Isus ih udara tamo gdje ih najviše boli a to je njihov nacionalizam. Isus spominje primjere iz židovske povijest kroz dva bitna proroka: Iliju i Elizeja. Isus im govori: oni su činili čuda među poganima i poganima. Ti su proroci bili poslani izvan granica Izraela. Isus ih pogađa. Oni ga žele baciti s ruba brijega. Žele ga ubiti. Međutim, njegovo vrijeme još nije došlo.

Što mi danas možemo reći na ovaj tekst koji je dan ljudima koji nisu bili Židovi? Vidimo jednu grupu ljudi koja je bila  zatvorena za Isusa. Isus nije mogao doprijeti do njih. Isus nije im mogao ništa dati jer nisu vjerovali u Njega. To vam je kao da danas idete izvesti knjigu “Priručnik o demokraciji” u Sjevernu Koreju. Nećete uspjeti jer ti ljudi tamo, na vlasti ne vjeruju u tako što. Oni su išli tako daleko da su se zatvorili za Isusa. Na kraju su postali svrha samima sebi. Ali Isus je imao planove s njima koje su oni osujetili. Ljudi iz Nazareta postali su (i ostali) svrha samima sebi. Kristova svrha je bila da budu svjetlo narodima ali ostali su u svome selu tj. svome svijetu. Sve su to bile posljedice nevjere. Nevjera nas uvijek drži okrenutima put sebe samoga, dok nas vjera oslobađa i čini svjedocima za Isusa.

U kakvog Isusa mi danas vjerujemo? Za mnoge u našoj državi Isus je onaj koji se bori protiv njihovih neprijatelja, protiv komunista, masona i prema poimanju takvih ljudi “neprijatelja države”. Međutim, Isus prorok, Isus koji im donosi Radosnu Vijest, Isus koji ih kori, takav Isus im je stran. Oni ga ne poznaju jer ne poznaju Njegovu Riječ. Ako je to stanje tvog srca, tvog doma ili tvoje države analiza je slijedeća: “Zbog nevjere tu Isus ne učini čudesa.” Današnje evanđelje glasi: “Obrati se i vjeruj”. Bog je Bog a ti si čovjek, pozvan si da baštiniš kraljevstvo Božje s njime. Nema veze što ljudi oko tebe slijede nijeme idole za koje daju sve. Ti slijedi onoga koji ti donosi Božju Riječ. Ta riječ neće propasti, neće proći, Ona je vječna i kao takva ostaje tu. Mi idemo dalje ali pitanje je idemo li dalje s Riječju – Isusom, logosom – Onime koji nam objavljuje Oca, s Pisanom riječju koja nas vodi i usmjerava.

Na kraju je pitanje? Što ćemo uraditi s Isusom koji je Utjelovljena Riječ, s onime koji nam je pokazao put? Odgovorimo  s vjerom i pouzdanjem u Onoga čija Riječ će trajati vječno.

Autor: Igor Peričić

Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.

Video propovijed:

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.