Reformatska crkva Mađara o navodnoj Izjavi Ekumenske koordinacije osječke regije

Nakon što je pravomoćno utvrđeno da je Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj pravna slijednica Reformirane crkve Jugoslavije a da je Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj nastala 1999. godine nakon odvajanja od matične crkve, Reformirana kršćanska kalvinska crkva traži načine da ospori pravomoćnu sudsku odluku. Između ostalog, podnijela je i prijedlog za ponavljanje postupka (koji se može pokrenuti samo temeljem novih dokaza koji se ranije nisu mogli koristiti) a kao “nove dokaze” predala je u spis “priznanja” pojedinih vjerskih zajednica

U spisu se nalazi i dokument na kojem stoji naslov Ekumenska koordinacija za osječku regiju. Isti potpisuje Matej Lazar Kovačević “za Crkvu Božju u RH”, te se uz potpis nalazi i pečat vjerske zajednice koju predstavlja gospodin Kovačević (Crkva Božja u Hrvatskoj jedna je od manjih vjerskih zajednica i pripada krugu pentekostnih crkava). U tome dokumentu odnosno izjavi stoji sljedeće:

„Mi dolje potpisani članovi ekumenske koordinacije za osječku regiju koji djelujemo na teritoriju RH, jedino priznajemo Reformiranu Kršćansku Kalvinsku Crkvu u Republici Hrvatskoj, kao povijesnu i legitimnu Crkvu. Naime, naše priznavanje sestrinskih crkava se ne zasniva po odluci država, još gore što je za nas neshvatljivo da o povijesnosti i kontinuitetu djelovanja Crkve donosi presuda „Trgovački sud“, već mi one crkve prihvaćamo u naše ekumensko zajedništvo koje su zasnovane prvenstveno kroz apostolsku sukcesiju i kroz akt Crkve. Stoga dajemo ovu izjavu kako bi dali podršku našoj sestrinskoj Reformiranoj Kršćanskoj Kalvinskoj Crkvi u Hrvatskoj i to u kontinuitetu od 500 g. i to kroz biskupa Langh Endre (1993.-2011.), Lajoš Čati – Sabo (2011.-2017.) i Szen Petera (2017.-danas). Ovu izjavu dajemo u nadi da će se ispraviti greška za koju se nadamo da je jednostavno stvar nesporazuma ili slučajnog propusta.“

Biskupski ured Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj je nekoliko puta kontaktirao gospodina Kovačevića, potpisnika ove izjave s upitom je li istu potpisao u ime svoje denominacije. Gospodin Kovačević je više puta ponovio da je izjavu potpisao s naslova Ekumenske koordinacije osječke regije a ne s naslova njegove denominacije. Također je naglasio da je autor sporne izjave gospodin Darko Turšić, župnik Reformirane kršćanske kalvinske crkve a da je on samo potpisnik.

Budući dakle da u zaglavlju sporne Izjave stoji Ekumenska koordinacija osječke regije, biskupski ured se obratio predsjedavajućem navedene koordinacije, vlč. Antunu Japundžiću s upitom je li ovo doista Izjava koordinacije.  Naime, bilo bi doista neekumenski da se jedno ekumensko tijelo postavlja kao mjerodavno da donosi Izjave o priznavanju ili nepriznavanju određenih vjerskih zajednica. Gospodin Japundžić je odgovorio da ista Izjava nikada nije bila na dnevnom redu bilo kojeg sastanka koordinacije niti se o njoj raspravljalo. Dakle, jasno je da se predsjedavajući koordinacije ogradio od spornog dokumenta. U tome kontekstu moglo bi se zaključiti da su određeni članovi koordinacije zlouporabili članstvo u istoj te pokušali navedenu Izjavu predstaviti kao Izjavu Ekumenske koordinacije osječke regije što ona zapravo nije. Pitanje je radi li se ovdje o falsifikatu, što bi moglo biti i eventualno kazneno djelo, posebno kada se ovakva izjava daje kao „dokaz“ na sudu.

Nakon što smo obavijestili gospodina Kovačevića o odgovoru kojeg smo primili od predsjedavajućeg Ekumenske koordinacije osječke regije, isti nam je ponovno odgovorio da je sporni tekst dobio od gospodina Turšića te da ga je potpisao „u smislu slaganja sa sadržajem“.

No, u čemu se to gospodin Kovačević može ovdje složiti sa sadržajem? Inače, izjava je i jezično i teološki poprilično nepismeno sastavljena, no pođimo redom:

„Mi dolje potpisani članovi ekumenske koordinacije za osječku regiju koji djelujemo na teritoriju RH, jedino priznajemo Reformiranu Kršćansku Kalvinsku Crkvu u Republici Hrvatskoj, kao povijesnu i legitimnu Crkvu.“

Iako stoji „mi dolje potpisani članovi“, na ovdje priloženoj izjavi potpisan je samo gospodin Matej Lazar Kovačević. Uostalom ima li Ekumenska koordinacija osječke regije članove (fizičke osobe) ili članice (pravne osobe)?  Je li potpisnik gospodin Kovačević kao fizička osoba ili je potpisao u ime članice, svoje vjerske zajednice, kao pravne osobe? Nadalje, potpisivanjem ove izjave gospodin Kovačević se slaže, kako tvrdi, da u Hrvatskoj postoji jedna povijesna i legitimna crkva, a to je Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. To znači da niti jedna druga crkva u Hrvatskoj nema povijesnost i legitimitet. Gospodin Kovačević negira ovom tvrdnjom povijesnost i legitimitet i vlastitoj vjerskoj zajednici, koja doduše djeluje od 1968. godine, ali i kao takva ipak ima svoju povijest i legitimnost.  No, gospodin Kovačević, kako tvrdi, slaže se da u Hrvatskoj postoji samo jedna povijesna i legitimna crkva. Naravno, nitko ne osporava pravo gospodinu Kovačeviću da to doista i smatra,  no ovakva izjava nema veze niti sa poviješću, niti s pravnim položajem vjerskih zajednica a ponajmanje s kanonskim statusom određenih tradicionalnih kršćanskih crkava.

Kada bi doista ovo bio akt Ekumenske koordinacije osječke regije, to bi značilo da crkve članice, dakle i Rimokatolička i Pravoslavna crkva također smatraju Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj kao jedinu povijesnu i legitimnu. To bi bilo interesantno jer bi se time odrekle i vlastite povijesti i legitimiteta. No i ova tvrdnja sama po sebi isključuje mogućnost da se radi o Izjavi Ekumenske koordinacije.

Nadalje, gospodin Kovačević, kako tvrdi, slaže se sa sljedećom tvrdnjom:

„Naime, naše priznavanje sestrinskih crkava se ne zasniva po odluci država, još gore što je za nas neshvatljivo da o povijesnosti i kontinuitetu djelovanja Crkve donosi presuda „Trgovački sud“.

U Ekumenskoj koordinaciji osječke regije članice su Rimokatolička crkva, Pravoslavna crkva, Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i Crkva Božja. Rimokatolička crkva kao sestrinsku crkvu priznaje samo Pravoslavnu crkvu. Druge dvije ne smatra crkvama već zajednicama. Dakle, teško se po ovome pitanju članice Ekumenske koordinacije osječke regije mogu usuglasiti. Naravno, crkva koju predstavlja gospodin Kovačević ima pravo da smatra „sestrinskom crkvom“ koga želi, no je li to doista stav Crkve Božje u Hrvatskoj? Smatra li ona doista Rimokatoličku crkvu ili Pravoslavnu crkvu sestrinskom crkvom? No, kako se gospodin Kovačević već složio s prethodnom tvrdnjom da u Hrvatskoj postoji samo jedna povijesna i legitimna crkva i to Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, vjerojatno je za njega samo ta crkva sestrinska. Mada iz prethodne izjave proizlazi da je priznaje i više od sestrinske crkve. Priznaje ju kao JEDINU povijesnu i legitimnu crkvu u Hrvatskoj.

Bez obzira na to što gospodin Kovačević, odnosno Crkva koju predstavlja, ima pravo na svoj stav, ipak treba reći da su sve vjerske zajednice u Hrvatskoj, koje su uredno registrirane i koje djeluju sukladno zakonu, legitimne. A sve imaju i svoju povijest. Stoga, koristiti ove termine samo za jednu vjersku zajednicu je ipak neozbiljno.

Nerazumljivo je s čime se to gospodin Kovačević slaže da „priznavanje sestrinskih crkava se ne zasniva po odluci država“? Ne postoji niti jedna odluka države koja traži od bilo koje crkve da prizna drugu crkvu. Crkve su po tome pitanju samostalne i vode se vlastitom ekleziologijom i kanonima. Kao što je navedeno, bez obzira što se rimokatolici i pravoslavni na ekumenskim molitvama mole zajedno s protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine, one ih ne priznaju kao crkve već kao zajednice. O tome postoje brojni rimokatolički dokumenti. Država samo uređuje pravna pitanja s vjerskim zajednicama. I vjerskoj zajednici gospodina Kovačevića je i te kako važno da je sukladno zakonu registrirana i da uživa Ugovor s Vladom RH, kao pridružena članica Ugovoru kojeg Vlada ima potpisanog s Evanđeoskom pentekostnom crkvom.  Tu činjenicu gospodin Kovačević često ističe pa je teško vjerovati da mu, u tom smislu „odluke države“ nisu bitne.

Nadalje, gospodin Kovačević se slaže, da o kontinuitetu vjerske zajednice odluke ne može donositi Trgovački sud. Dapače, to mu je „neshvatljivo“. Gospodin Kovačević kao i predstavnici drugih vjerskih zajednica trebaju znati da vjerske zajednice nisu izvan zakona. Kao pravne osobe imaju prava i obveze. Pa kada se pojave i sporne situacije kao što je pitanje pravnog sljedništva vjerskih zajednica i kada se iste međusobno ne mogu složiti oko toga pitanja, nadležan je Trgovački sud. Dovoljno je pregledati internetske stranice pa će se naći vijesti o stečaju i pojedinih župa, crkvenih organizacija i sl. Takve odluke donosi Trgovački sud. Nitko nije izvan zakona pa ni vjerske zajednice. A kada se radi o pravnom sljedništvu, to je prvenstveno pravno pitanje.

Gospodin Kovačević se nadalje slaže sa sljedećom izjavom:

„…već mi one crkve prihvaćamo u naše ekumensko zajedništvo koje su zasnovane prvenstveno kroz apostolsku sukcesiju i kroz akt Crkve.“

Postavlja se pitanje tko su to „mi“. Kada bi ovo doista bio dokument svih članica Ekumenske koordinacije osjeke regije, to bi značilo da Rimokatolička i Pravoslavna crkva priznaju apostolsku sukcesiju protestantskim crkvama kao i Crkvi Božjoj u Hrvatskoj, jednoj od pentekostnih denominacija. To bi doista bio veliki napredak u rimokatoličkoj ekleziologiji.  No, i iz ove tvrdnje je više nego jasno da se ne radi o Izjavi članica Eekumenske koordinacije osječke regije. Kao što je vidljivo iz ovdje priloženog dokumenta, potpisnik je samo gospodin Kovačević odnosno Crkva Božja u Hrvatskoj. Dakle, iz ovoga proizlazi da Crkva Božja može imati ekumensko zajedništvo samo s crkvama koje imaju „apostolsku sukcesiju“. Inače učenje o apostolskoj sukcesiji prhivaćaju episkopalno uređene crkve kao što je Rimokatolička, Pravoslavna, Starokatolička, Anglikanska i pojedine luteranske crkve (uglavnom skandinavske). Apostolska sukcesija ili nasljeđe jest nauk po kojem su biskupi izravni nasljednici apostola. Apostolska sukcesija održava se zaređenjem (rukopolaganjem) biskupa koji pak zaređuju (rukopolažu) đakone i prezbitere. Mora postojati neprekinuti slijed u tome redu rukopolaganja od samih apostola do današnjih biskupa da bi se smatralo kako pojedini biskup jest u neprekinutoj liniji apostolske sukcesije. Crkva Božja ne zastupa nauk o apostolskoj sukcesiji niti je sama zasnovana „kroz apostolsku sukcesiju“. I Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj također ne zastupa nauk o apostolskoj sukcesiji budući da ima sinodalno prezbiterijalni model crkvenog upravljanja. Zato je nejasno u ovome kontekstu, kako se to gospodin Kovačević slaže s ranije spomenutom izjavom da u Hrvatskoj postoji samo jedna povijesna i legitimna crkva a ta crkva nema (niti tvrdi da ima) apostolsku sukcesiju?

U čemu se to gospodin Kovačević slaže kada govori o prihvaćanju u ekumensko zajedništvo „kroz akt Crkve“. Koje Crkve? Koji akt? Ovaj dio je doista nejasan. Postoje određeni dokumenti Rimokatoličke crkve o ekumenizmu, ali oni ne idu u prilog tomu da bi ista prihvatila Crkvu Božju u Hrvatskoj kao Crkvu. Ili to Crkva Božja u Hrvatskoj ima nekakav akt na temelju kojeg prosuđuje koja je crkva povijesna i legitimna a koja nije? Budući da se gospodin Kovačević slaže kako je u Hrvatskoj jedina povijesna i legitimna crkva Reformirana kršćanska kalvinska crkva, to bi moglo značiti da se radi o aktu te, jedine valjane crkve u Hrvatskoj. Doista nejasno.

Stoga dajemo ovu izjavu kako bi dali podršku našoj sestrinskoj Reformiranoj Kršćanskoj Kalvinskoj Crkvi u Hrvatskoj i to u kontinuitetu od 500 g. i to kroz biskupa Langh Endre (1993.-2011.), Lajoš Čati – Sabo (2011.-2017.) i Szen Petera (2017.-danas).“

Dakle, s obzirom na potpis koji stoji ispod ove Izjave, Crkva Božja daje ovu Izjavu kako bi dala podršku sestrinskoj, Reformiranoj kršćanskoj kalvinskoj crkvi u Hrvatskoj, Crkvi kojoj Crkva Božja priznaje da je jedina povijesna i legtimna Crkva u Hrvatskoj i kojoj Crkva Božja priznaje apostolsku sukcesiju i ima zajedništvo s njom kroz „akt crkve“. Naravno, nitko ne osporava Crkvi Božjoj odnosno njezinom nadgledniku/biskupu kako se potpisuje, da tako misli i da se s time složi. No, slaže li se doista?

Gospodin Kovačević se također slaže da Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj djeluje u kontinuitetu od 500. godina, i to kroz  kroz biskupa Langh Endre (1993.-2011.), Lajoš Čati – Sabo (2011.-2017.) i Szen Petera (2017.-danas).“ Gospodin Langh ima 92 godine i Bogu hvala za tu činjenicu, ali ipak nedovoljno da s njim počinje 500. godišnja povijest. Uz to, gospodin Langh u Reformiranoj kršćanskoj kalvinskoj crkvi, koja je započela sa svojim djelovanjem 1999. godine, što je utvrđeno i u obrazloženju pravomoćne presude, je posvećen za biskupa tek 24. studenog 2002. godine. Istina je da je u Reformiranoj kršćanskoj crkvi u Hrvatskoj (pravnom predniku Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj) bio izabran za biskupa na Sinodi u Osijeku (Retfala), 30. siječnja 1993. godine. No, nikada u ovoj crkvi nije bio posvećen. Nakon što je sa ove funkcije smijenjen na sinodi u Lugu, 7. studenog 1998. godine, sa svojim istomišljenicima je osnovao novi pravni oblik koji danas djeluje pod nazivom Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. Druga dva biskupa koja se spominju jesu njegovi nasljednici ali u novoj vjerskoj zajednici a ne u crkvi koja je ustrojena 30 siječnja 1993. godine nakon što se osamostalila od Jugoslavenske reformirane crkve.

I na kraju, gospodin Kovačević se slaže sa sljedećim zaključkom:

„Ovu izjavu dajemo u nadi da će se ispraviti greška za koju se nadamo da je jednostavno stvar nesporazuma ili slučajnog propusta.“

Dakle, gospodin Kovačević se slaže s tvrdnjom kako je pravomoćna sudska odluka,  nakon više od šest godina preispitivanja svih činjenica, isprava i sl. zapravo greška i plod „nesporazuma“ ili „slučajnog propusta“. Nesporazuma s kim? Jesu li se to suci trebali s nekim sporazumjeti? Je li se to očekivalo od sudaca? Vrlo smjela izjava pa i slaganje s istom. Nejasno je i što znači „slučajni propust.“ Što je to sud „slučajno propustio?“  Da zauzme stav kako u Hrvatskoj postoji samo jedna povijesna i legitimna crkva.  Nema drugih, ni rimokatoličke, ni pravoslavne ni evangeličke već samo Reformirane kršćanske kalvinske crkve.

Naravno, pravo je gospodina Mateja Lazara Kovačevića da se složi sa svim navodima ovdje navedene Izjave. Njegovo slaganje nije dakako mjerilo činjeničnog stanja. Ali je naprosto nepristojno da predstavnik vjerske zajednice koja djeluje na prostoru današnje Hrvatske od 1968. godine uzima za pravo da negira povijesnost Reformatske kršćanske ckrve Mađara u Hrvatskoj koja doista djeluje na ovim prostorima u kontinuitetu preko 480. godina, odnosno da utvrđuje koja je vjerska zajednica u Hrvatskoj „jedina povijesna i legitimna“.

Izvor: Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj

Naslovna fotografija: pev.com.hr

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori