Ovo govori Gospodin: »Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina i kome je Gospodin
uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.« Jeremija 17, 5-8

Ovako govori Gospod

Često ćemo u Starom zavjetu naići na ove riječi. Iako je cijela Biblija govor Gospodnji, Božja riječ, kada nam se daje ovakav naglasak, mogli bi smo reći da to Bog podcrtava ili podebljava. Ovo su između važnih riječi posebno važne. U Novom zavjetu Krist se objavljuje kao Bog te izravno donosi Božju riječ: „Ja vam kažem“.

Što nam to Bog ima reći važno u današnjem tekstu? Otvara nam se tema blagoslova i prokletstva. A to je zasigurno nešto što se tiče našeg svakodnevnog života. Ne želimo prokletstvo, želimo blagoslov. A Bog nas toliko ljubi da nas upozorava na koji način donosimo prokletstvo a na koji način blagoslov u svoje živote.

Prokletsvo

U Bibliji je prokletstvo nesreća koja je posljedica neposlušnosti Božjoj riječi. Dakle nesreća koja je uzrokovana odbijanjem dobra kojeg nam Bog želi dati. Bog upozorava što će nam se dogoditi ako smo neposlušni njegovoj riječi, odnosno ako se u potpunosti ne pouzdamo u njega a što ako smo poslušni njegovoj riječi. Mojsije je jednom prigodom stao pred narod donoseći im Božju riječ: „Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem; ako poslušaš — da ljubiš Gospodina, Boga svoga, da hodiš njegovim putovima, vršiš njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe — živjet ćeš… Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj: Ljubi Gospodina, Boga svoga, slušaj njegov glas, prianjaj uz njega, da živiš…Pz 30, 15-20

Dakle, prokletstvo je nesreća koja vodi k smrti, duhovnoj, emocionalnoj, moralnoj i u konačnici vječnoj, a suprotno prokletstvu je blagoslov koji nad donosi sreću, zadovoljstvo i svrhovit život, a u konačnici i vječni život u zajedništvu s Bogom.

Prokletstvo pouzadanja u čovjeka

Ova je riječ upućena Jeruzalemcima koji su se uzdali u pomoć Egipćana. Na kraju je grad zauzet a Jeruzalemci odvedeni u ropstvo. Njihovo pouzdanje u čovjeka rezultiralo je nesrećom. U tome kontekstu Bog im po proroku Jeremiji upućuje ove riječi: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka i slabo tijelo tijelo smatra svojom mišicom… (Jer 17, 5).“

Ove riječi se često zloupotrebljavaju u smislu da se koriste kao poziv za nepovjerenje prema drugim ljudima. Bog nas ne poziva da se maknemo od drugih da ni u čemu nemamo povjerenje prema drugima. Također ove riječi ne pozivaju na nepoštovanje drugih osoba, posebno onih koje nam je Bog dao kao roditelje, obitelj, duhovnike i sl.

Prokletstvo je kada svo svoje pouzdanje, dakle oslonac  stavimo u ljudske ruke, bilo u ruke drugoga bilo u naše vlastite. Bez Boga čovjek je slaba karika bilo kakvog oslonca. Čovjek je u stalnom pokušaju da dokaže sebe da je poput Boga. Povjerovao je to i Adam i doživio propast. Htjeli su ljudi da izgrade kulu do neba i njihov je pokušaj propao. Povijest nam je zabilježila mnoge moćnike koji su se pouzdali u svoju moć. Htjeli su izgraditi vlastita kraljevstva za tisuće godina. No, i njihova je moć došla svome kraju kao i oni sami. Mnogima od njih se ni grob ne zna. Nažalost, mnogi i današnji moćnici ovoga svijeta nisu naučili tu važnu lekciju. U našem sprovodnom obredu redovito čitamo riječi Jobove: “Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. K`o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć`.” (Job 14, 1-2) To je čovjek, koji danas jest a sutra nije.

Prokletstvo odnosno nesreća je pouzdati se u čovjeka kada ga stavljamo na tron nekakvog svog idola. božanstva. Prokletstvo je pouzdati se u sebe kada iz našeg života isključimo Boga, odnosno kako nam kaže tekst „srce svoje odvraćamo od Boga“.

Čovjek koji se samo u čovjeka uzda je poput „drača u pustinji“, dakle biljke koja neko vrijeme opstane ali je neplodna, usahne brzo. On ne vidi odakle mu doista dolazi blagoslov, odnosno prava sreća. To je često i razlog našeg prevelikog očekivanja od drugih i nerijetkog razočaranja u druge. Koliko puta smo se oslonili na pomoć drugih, obećanja, razumijevanje, podršku  i na kraju smo ostali razočarani.  Ljudski je dakako da se osjećamo tužni, slomljeni i razočarani na određene postupci drugih ljudi, no takvo nam stanje govori da smo se ipak više pouzdali u čovjeka nego u Boga. A najveća povreda dolazi od onih kojima najviše vjerujemo i na koga se oslanjamo. Nema ništa u tome pogrešno da vjerujemo bližnjima, onima koje volimo, tko nam znači, ali ako od njih očekujemo nadu, sreću, svrhovitost života, onda ćemo biti doista poput drača u pustinji, ne znajući odakle dolazi prava sreća.

Blagoslov pouzdanja u Boga

Za razliku od pouzdanja u čovjeka, pouzdanje u Boga donosi sreću Takvi su ljudi poput stabla zasađenog pored tekuće vode, ne boji se ni suše ni žege jer na njemu ostaje zelenilo i rađa uvijek rod. On svoju snagu za svako doba crpi iz Riječi Gospodnje, vode života. Postojan je kako to čitamo i u prvom psalmu. Plod donosi, i što god radi dobrim urodi.

Pouzdati se dakle u Boga, u njegovu riječ znači biti dobro ukorijenjen u njoj. Bit će svakakvih razdoblja u životu, i suše i žege i vjetra i oluja ali postojano drvo opstaje jer je ukorijenjeno ne u riječi ljudskoj već u riječi Božjoj. Za razliku od prokletstva koje označava nesreću, blagoslov znači sreću.

U tome kontekstu onda treba sagledati i odnos prema bližnjima. Isus nas je pozvao da jedni drugima budemo oslonac, podrška, blagoslov. I doista, ukoliko se svi mi kao pojedinci oslonimo na Boga, ukoliko smo vjerni njegovoj riječi i postojani u njoj, tada ćemo jedni drugima biti na blagoslov a ne na prokletstvo.  Jer svaki put kada uzrokujemo drugima nesreću, mi smo mu zapravo prokletstvo. Istina, ljudi mogu biti nesretni zbog različitih stvari, ali nemojmo nikada biti uzrok da se netko osjeti nesretan jer mu nismo bili bližnji onako kako to Bog očekuje od nas.

Ispunjavajući riječ Božju, ljubeći Boga i bližnje, bit ćemo doista blagoslov  jedni drugima, kristoliki drugima, sreća drugima. Amen.

Molitva dana:

Bože, osnaži sve one koji su svoje povjerenje stavili u tebe i milostivo primi naše molitve. Zbog slabosti naše smrtne naravi, ništa dobro ne možemo učiniti bez tebe: pomozi nam, stoga, svojom milošću, da obdržavajući tvoje zapovijedi tebi možemo ugoditi i voljom i djelom, po Kristu Isusu Gospodinu našem, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u sve vijeke vjekova. Amen.

Video propovijed:

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.