Kako je prenio portal bitno.net nesvakidašnja situacija dogodila se u američkoj biskupiji Phoenix nakon što je utvrđeno da je župnik župe svetog Jurja vlč. Andres Arango preko 20 godina nevaljano podjeljivao sakrament krštenja, prenosi Aleteia.
Nakon što se saznalo za nepravilnosti vlč. Arango se povukao s mjesta župnika, a njegova pogreška dovela je do toga da su vjernicima koje je on krstio i neki drugi sakramenti koje su naknadno primili proglašeni nevaljanima.
Problem je bio u tome što je vlč. Arango pri krštenju koristio krivu formulu te govorio “Mi te krstimo”, umjesto “Ja te krstim”. Kako je u svojem priopćenju pojasnila biskupija Phoenix, “nije zajednica ta koja krsti osobu i pritjelovljuje ju Kristovoj Crkvi, nego Krist, i samo Krist.”
Je li doista potrebno ponoviti takva krštenja? Brojne su kršćanske crkve anabaptističke tradicije (baptisti, pentekostalci i sl.) koje svakako ne priznaju krštenje djece. One će ponoviti krštenje bez obzira na izgovorenu formulu, ako nije izvršeno nad osobom koja je sama donijela odluku da se krsti i koje nije učinjeno potpunim uranjanjem krštenika.
Vidi i ovo: Krste li protestanti djecu?
No, u kontekstu tradicionalnog shvaćanja krštenja, je li doista ova formula toliko problematična da se zbog nje moraju sva krštenja ponoviti? Rimokatolička crkva priznaje krštenja koja su obavljena u Pravoslavnoj crkvi. No, pravoslavni svećenik ne krsti formulom: “Ja te krstim” već “krštava se sluga Božji”. Ista se formula koristi i u istočnim katoličkim (grkokatoličkim) crkvama. Sukladno toj formuli mogao bi se izvesti zaključak da krštenik sam sebe krsti što bi bilo problematičnije od formule “mi te krstimo…”.
Rimokatolička crkva također priznaje krštenja i u svim drugim tradicionalnim protestantskim crkvama kao i u tzv. crkvama reformacijske baštine, ako su izvršena valjanom materijom (vodom), trinitarnom formulom (“U ime Oca i Sina i Duha Svetoga) i nakanom da se izvrši krštenje onako kako ga Crkva shvaća. No, na koji način se može provjeriti je li baš svatko tko pristupa rimokatoličkoj crkvi iz neke druge kršćanske crkve kršten na način da se koristila formula “Ja te krstim…”?
Vidi i ovo: Sedam činjenica zbog kojih protestanti krste djecu.
Svećenik Andres Arango je koristio formulu “Mi te krstimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” i zbog izgovorenog “Mi te krstimo…” su poništena krštenja unazad 20 godina. I ne samo krštenja već i drugi sakramenti primljeni nakon krštenja. Svakako da se izvorna formula treba čuvati i da svećenik koji obavlja sakrament u ime Krista treba u tome duhu i krstiti. No, Crkva je Kristovo tijelo. On je glava svoje Crkve, pa u tome smislu i cijela Crkva isto tako predstavlja Krista. Ako je to bila nakana svećenika Aranga, onda njegova pogreška i nije toliko dramatična da se sva njegova krštenja moraju ponoviti.
U tome kontekstu treba razumjeti i slobodu Kristovog djelovanja u sakramentu. Zar je Krist doista ograničen formulom? U bitnome, svećenik je ispravno učinio. Krštenje je obavljeno u “Ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Zar je Kristu doista nemoguće djelovati po sakramentu ako je svećenik umjesto “ja” koristio “mi”? Ne daje li se pri takvom razumijevanju izgovorenih formula u sakramentima i obredima magijski smisao koji je suprotan kršćanskom razumijevanju Božjeg djelovanja?
U eklezijalnom govoru množina se ponekad upotrebljava od strane nekih velikodostojnika kada se obraćaju javnosti a zapravo govore o sebi. Takva je praksa prisutna kod istočnih biskupa (episkopa). U tome kontekstu kada bi npr. jedan crkveni velikodostojnik krstio formulom “mi te krstimo” to bi zapravo značilo “ja te krstim”. Bi li se i tada krštenje proglasilo nevažećim?
Iz perspektive protestantskog poimanja sakramentalne teologije, u ovom slučaju se uočava problematičnost rimokatoličkog pristupa sakramentima koji se bazira na “ex opere operato”. Ako su riječi pogrešno izgovorene nema sakramenta. U vremenu latinske mise svećenici su morali ponavljati cijelu liturgiju ako su krivo izrekli koju riječ jer su “znali” da sakrament neće biti valjan. To je krivo razumijevanje Augustinove formule “Riječ + element = sakrament” (traktat 80 o evanđelju po Ivanu). Ako je ta formulacija “ja te krstim” toliko važna tada ispada da mnogi kršćani, zapadni i istočni, kroz stoljeća uopće nisu kršteni jer formulacija nikada nije bila strogo definirana. Da je to tako bitno onda bismo već o tome imali zapise u Didacheu i drugim spisima. Važna je bila samo trinitarna formula. Biskup je jednom odlukom mogao priznati krštenja (što je i napravio kod krizme). Ovako je stavio nepotreban teret na savjest brojnih vjernika.
Iako je u ovome slučaju u konačnici nadležna Crkva i biskupija kojoj svećenik Andres Arango pripada, ovako učinjena krštenja bi ipak trebala biti priznata kao valjana, prepustivši ne toliko dramatičnu bitnu pogrešku Božjem djelovanju u i po sakramentu.
Autor: Biskup Jasmin Milić
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.