Iskušenja i vjera u Riječ Božju

Propovjedni tekst: Luka 4,1-13

Nakon što je kršten u rijeci Jordanu Isus započinje svoje javno i mesijansko djelovanje. Ispunjen Duhom Svetim, Isus odlazi u pustinju kako bi boraveći u samoći postio i tako se pripremio na ono što ga čeka u narednom vremenu. Pustinja je mjesto praznine u kojoj čovjek traga za smislom, mjesto osame u kojoj čovjek traga za susretom. I Isus je tragao za susretom s nebeskim Ocem. Isus je znao što je pred njime i kao čovjek sigurno je imao pitanja za Boga: što mu je činiti i kako ispuniti tu zahtjevnu zadaću koja je stavljena pred njega. Odustati od svega ili ostati na putu koji mu je Otac pripremio? Upravo zbog toga Isus se povlači u osamu i odlazi na 40 dana u pustinju. Broj 40 vrlo je simboličan broj u Bibliji. Izabrani narod putovao je 40 godina kroz pustinju da se približi Bogu i primi od Njega zapovijedi za novi život u obećanoj zemlji. Mojsije je proveo četrdeset dana i četrdeset noći na gori Sinaj bez hrane i vode (Izl 34,28). Ilija je putovao 40 dana bez hrane (1Kr 19,8). Riječi “četrdeset dana” povezuju Isusa s najznačajnijim ljudima i događajima u povijesti Izraela. Kako nas upućuje evanđelista i Isus je 40 dana boravio u pustinji, kojom ga je vodio Duh Sveti, ali i u kojoj ga je đavao iskušavao kroz to vrijeme. Upravo korizmeno vrijeme podsjeća nas na taj Isusov četrdesetodnevni post, njegov boravak u samoći i vrijeme iskušenja te i nas potiče da u ovom vremenu više postimo (od onih stvari na koje smo navezani srcem), boravimo u samoći s Bogom i da učimo iz Božje Riječi kako bi smogli snage za borbu sa iskušenjima.

Isus, sam Božji Sin, razgovara s đavlom. On, koji je u svojoj svemoći mogao učiniti da se to ne dogodi i da jednostavno ukloni đavla ne samo da s njime ulazi u razgovor već mu dopušta da ga iskušava. Time nam pokazuje da ćemo i mi biti iskušavani tijekom života, ali da za to trebamo biti pripremljeni. Isus nas svojim odgovorima uči kako pobijediti iskušenja na pravilan način, a to je vjerom u Božju Riječ. Isus je iskušavan od đavla nakon vremena posta provedenog u pustinji. Iskušenje dolazi baš kada je čovjek slab i kad se gotovo ne može boriti protiv napasti.

Evanđelista nam predstavlja tri iskušenja kojima đavao napastuje Isusa: kruh (hrana), kraljevstva svijeta (moć i bogatstvo) i iskušavanje Boga.

Na đavlove riječi „Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.“ (Lk 4,3), Isus odgovara “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.” (Lk 4,4). To je citat je iz knjige Ponovljenog zakona koji u cijelosti glasi: “ Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom – za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci – da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. ” (Pnz 8,3) Izraelci u svom izlasku kroz pustinju nisu poslušali Mojsija u tome kako ih je upućivao da se ponašaju sa manom, nebeskom kruhom darovanim od Boga. (Izl 16,3-5) Obratimo pažnju na vezu između mane (izraelskog kruha u pustinji) i kruha kojim đavao iskušava Isusa u pustinji. I Izraelci i Isus bili su iskušavani u pustinji kruhom. Razlika je bila u tome što su Izraelci posrnuli na iskušenju jer im je nedostajalo vjere, ali Isus je ostao postojan u svom iskušenju.

Pred Isusom je jedno suptilno iskušenje za osnovnim tjelesnim potrebama. Glad je osnovna čovjekova potreba za fizičkim preživljavanjem. Isus pokazuje da je sposoban oduprijeti se toj kušnji jer se pouzdaje u Boga i u ono što je Bog objavio preko svojih proroka.

Đavao uvijek nudi lakši put, uspjeh i moć s „poštenim namjerama“. Govori laskave riječi i obećanja, a sve je vrlo podmuklo i prikriveno. Isus otkriva đavolske skrivene namjere kojima čovjeka hvata u zamku na tim jednostavnim i „nebitnim“ iskušenjima. Đavao zna da je Isus Božji Sin i da može zapovjediti da i kamenje postane kruhom – pa on je stvoritelj, kreator svega stvorenoga, ali svejedno nastupa riječima: ako si Sin Božji, reci, zapovijedi…. Kao da provocira Isusa.

Druge dvije kušnje puno su opasnije i ozbiljnije – moć (bogatstvo) i iskušavanje Boga. Tu izlazi na vidjelo oholost čovjeka odnosno samodostatnost sebe u odnosu na druge. Oholost je najveći grijeh i uzrok je svih grijeha – na nju je đavao pridobio i naše praroditelje. „Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.“ (Post 3,4-5) Đavao cilja na ljudski ego i vrlo često na tome padamo jer nam je teško priznati da naša ljudska dimenzija nadvladava onu duhovnu dimenziju u nama.

„Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.“ (Lk 4,7)

Đavao pokazuje Isusu sva kraljevstva svijeta i kaže da je njemu dana vlast na time. On je kralj laži jer mu Bog nije dao tu vlast već đavao lažnim autoritetom obmanjuje onim što je čovjeku privlačno – moć i bogatstvo. Moć i bogatstvo omogućuje čovjeku da bude neovisan o drugome i da podredi druge sebi što nam današnje vrijeme, ali i povijest čovječanstva jasno pokazuje (osobito danas u ratnim zbivanjima). Ova druga kušnja, napast moći, dovodi u napast Isusa da se klanja đavlu – odnosno lažnom bogu – kako bi postigao dobar cilj (slavu i vlast), ali zlim sredstvima (štovanjem lažnog boga). Isus je došao po slavu i vlast, ali će ih zadobiti podizanjem na križ – ne klečeći pred zlim. Njegova slava i autoritet dolaze od Boga, a ne od đavla.

Ova kušnja je analogna izraelskom iskušenju da obožava druge bogove. Izraelci su prvi put pali na ovom testu u podnožju gore Sinaj kada su napravili i štovali zlatno tele (Izl 32,4; Pnz 9,16), ali to je bio samo prvi od mnogih takvih neuspjeha. I mi smo često u iskušenju da ostvarimo dobre ciljeve zlim sredstvima. Koliki se kroz Korizmu odriču nečega, poste, idu više u crkvu, ali kako se ponašaju na poslu, u društvu, obitelji – dopuštaju da ih obuzme veća glad za moći. Korizma je vrijeme borbe protiv moći koja zaboravlja Boga, koja želi biti neovisna od Boga, protiv moći koja vlada, a ne služi drugima.

Isus je koristio Sveto pismo kako bi se suprotstavio dvjema iskušenjima, tako da đavao smišlja treću napast na biblijskom jeziku, citirajući Psalam 91,11-12.

„Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. I na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.“ (Lk 4,10-11)

Đavao kuša Isusa da bude nevjeran Bogu tako da traži od Isusa da stavi Boga na kušnju. Đavao koristi biblijske riječi u tome. Mi se pitamo koliko danas ljudi koriste i zloupotrebljavaju biblijske riječi, kriju se iza crkvenih službi ili iza svojih vjerskih uvjerenja i slatkorječivo govore, pozivaju se na biblijske riječi, ali životom ne svjedoče to što govore. Nisu li slični đavlu koji izvrće istinu iako točno citira biblijske riječi. Napast da se Isus baci s vrha hrama prisiljavajući Boga da ga zaštiti, zapravo je napast da se Bog iskuša. Isus mu opet odgovara biblijskim riječima: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega’” (Lk 4,12). Citat je to iz knjige Ponovljenog zakona (6,16), a odnosi se na incident u kojem su se “Izraelci svađali i kušali Gospodina govoreći: ‘Je li Jahve među nama ili nije?’” (Izlazak 17,7).

Đavao Isusu iskušava Isusa uvijek pitanjem: Ako si Sin Božji, onda… Koliko mi puta u životu padamo na to: ako si pravi vjernik, ako si pravi domoljub, ako si pravi prijatelj,… – tada činimo nešto pa i loše ako treba da se dokažemo drugima kojima u stvari i nije uopće stalo do nas jer se s njihove strane radi samo o provokaciji. To dokazivanje daje onom drugom da određuje naše ponašanje, odnosno da bitno utječe na naš život. Nikada se ne smijemo dovesti u situaciju da Isusu postavljamo ovo đavolsko pitanje: Ako si Sin Božji, onda… ili ono što često čujemo u govoru: Ako ima Boga…jer tada mi iskušavamo Boga. Pa ako to Isus, Sin Božji, nije radio, odakle nama pravo da to radimo. U takvim situacijama uvijek trebamo biti vjerni Bogu slušajući i pouzdajući se u njegovu Riječ jer đavao nikada ne miruje.

„Kada je đavao dovršio svaku kušnju, otišao je od njega do drugog puta.“ (Lk 4,13)

Đavao ne odustaje, već čeka svoje vrijeme da opet napadne Isusa. Znamo iz Božje riječi da su ga mnogi pismoznanci i farizeji pokušavali uhvatiti u krivoj riječi. Koliki su tražili znak od Isusa. Sjetimo se Judine izdaje i zatajenja apostola Petra. Koliko ih je vrijeđalo putem dok je nosio križ i dok su ga bičevali pljuvali su mu u lice i zastirali ga. Pogledajmo svijet oko sebe. Koliko je tih koji će pljunuti Isusu u lice, koji će ga zatajiti pred drugima, koliki će okrenuti leđa Bogu, sve zavisno o tome što nam je potrebno: hrane, moći, bogatstva. I mi dolazimo u situaciju da iskušavamo Boga svojom nevjerom i nepromišljenošću. Naša svakodnevnica prožeta je kušnjama i napastima, od jutra do kraja dana. Većinom su to male stvari na kojima padamo, ali i one su opasne jer nam relativiziraju svaki grijeh pa ne primijetimo kada to bude i nešto veće. Svakodnevno ćemo imati padove, ali se trebamo podići i ne posustati na putu koji nam je Bog odredio. Trebamo biti ustrajni i vjerni Bogu i nakon pada ustati, pokajati se, priznati Bogu svoj grijeh i ohrabriti se molitvom i Božjom Riječi. Molitva i čitanje Božje Riječi pravo je „oružje“ za borbu protiv napasti jer nas stavlja u ponizan položaj prema Bogu. Jedino poniznošću pred Bogom pobjeđujemo vlastitu oholost. Molitva i Božja Riječ snaga su za život i prava hrana za dušu. Isus koristi dva „oružja“ kako bi parirao đavolskim napadima:

  1. Prvo je Duh Sveti. Isus je “pun Duha Svetoga” (Lk 4,1) i Duh mu pomaže preživjeti iskušenje.
  2. Drugo je Sveto pismo. Isus citira Sveto pismo kao odgovor na svaku od tri kušnje. On poznaje Sveto pismo jer ga proučava od djetinjstva. U njegovim rukama, Sveto pismo postaje “mač Duha” za njegovu obranu (Ef 6,17).

I mi na raspolaganju imamo ista „oružja“ za životnu borbu s đavolskim iskušenjima. Koristimo ih jer nam ih je Bog darovao da pobijedimo iskušenja i ostanemo vjerni Bogu, baš kao što nas je Isus učio kroz svoja iskušenja. S tim „oružjem“ Božjim mi pobjeđujemo jer Gospod se bori za nas. I kada smo slabi, i kad se đavao diže na nas kao ričući lav, i kad nam đavao u srce donese strah Gospod se bori za nas i tu je uvijek uz nas.

Autor: Saša Maligec

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Jedna misao o “Iskušenja i vjera u Riječ Božju

Odgovori